Srbin koji je osvojio Afriku

REUTERS/Mohamed Abd El Ghany

Malo je jedan tekst da se opiše šta je sve jedan fudbalski trener iz Srbije prošao u Africi. Osvojio je pregršt trofeja, stvorio mnoge zvezde u afričkom fudbalu, a u svojoj voljenoj Ugandi je proglašen za Belog vrača. Najbolji je srpski ambasador na afričkom kontinentu.

Punih 19 godina Milutin Mićo Sredojević sa velikim uspehom radi kao fudbalski trener u Africi. Rođen je u Prokuplju i poznat je kao Kouč Mićo. Nije sebe video u srpskom fudbalu i odlučio je da se 2001. godine kao mlad stručnjak (31) otisne put daleke Afrike. Put ga je prvo odveo u centralnoistočnu zemlju Ugandu. Sa tamošnjim timom Sports Klub Vila osvojio je tri uzastopne titule nacionalnog šampiona (2002, 2003, 2004) i jedan Kup 2002. godine. Sredojević je sa Vilom 2003. godine pobedio u prestižnom CECAFA klupskom kupu gde se nadmeću rivali iz istočne Afrike. To je bio prvi trofej za Vilu u tom takmičenju posle punih 17 godina. Iste godine je njegova Vila zabeležila veliku pobedu na gostovanju u Angoli, protiv tima po imenu ASA u prvoj rundi Lige šampiona. Vladalo je ogromno oduševljenje u celoj zemlji. Od aerodroma pa sve do glavnog grada Kampale, napravljen je špalir dug 43 kilometra, koji je pratio Sredojevića i njegove igrače. Kao da se slavio veliki državni praznik.

Sredojević je za Sport Klub rekao da je u tom periodu pronašao jednog običnog školarca, koji je kasnije izrastao u izvanrednog golmana. Reč je o Denisu Onjangu. Vodio ga je Mićo sa sobom kroz Ugandu, Etiopiju pa sve do Južne Afrike. Onjango je napravio sjajnu karijeru koja je vrhunac doživela 2016. godine. Afrička fudbalska konfederacija ga je proglasila za najboljeg fudbalera koji igra na afričkom kontinentu. Retko se dešava da golmani dobiju takvo priznanje. Na svečanoj ceremoniji Denis je izjavio: „Mićo je moj fudbalski otac i od mene je napravio čoveka“.

Sledeća stanica u neobičnoj trenerskoj avanturi gospodina Sredojevića bila je Etiopija. U svom prvom mandatu na klupi najvećeg etiopskog kluba Sent Džordža uzeo je dva uzastopna trofeja nacionalnog prvaka (2005, 2006), kao i pehar namenjen pobedniku Superkupa Etiopije 2005. godine. U leto 2006. godine srpski trener je prihvatio veliki izazov i postao trener čuvenog južnoafričkog kluba Orlando Pirati. Uveo ga je u polufinale Lige šampiona, a samo jedan gol je nedostajao da Pirati prođu u finale. Početkom 2007. godine, Sredojević napušta kormilo Orlanda, a vratiće se deset godina kasnije.

REUTERS/Suhaib Salem

Odmor nije dugo trajao jer je Mićo brzo našao novi posao. Preuzeo je stručni štab Jang Afrikansa, najuspešnijeg fudbalskog kluba Tanzanije. Pomogao mu je da osvoji novu titulu šampiona države. Sredojević je odlučio da se tokom 2007. godine još jednom vrati na mesto velikog uspeha, u Etiopiju. Tako je započeo njegov drugi mandat u Sent Džordžu. Usledili su novi trofeji prvaka države (2008, 2009, 2010). 2009. godine osvojena je tripla kruna (prvenstvo, Kup i Superkup). Treba dodati i Superkup iz sezone 2007/08. Doveo je Sent Džordž do finala CECAFA klupskog kupa dve godine kasnije.

Kao ranije u Ugandi, tako je i u Etiopiji pronašao još jednog fudbalskog sina. Reč je o Adaneu Girmi, koji je prvo bio štoper. Mićo je u njemu video nešto drugo – napadača. Girma je promenio poziciju i počeo često da pogađa protivničke mreže, a Etiopija ga obožava jer je postigao odlučujući pogodak koji je pomenutu zemlju posle 31 godine odveo na Kup afričkih nacija.

Jula 2010. godine, srpski trener započinje još jednu uspešnu priču, na klupi najvećeg sudanskog kluba Al Hilala. Saradnja je bila plodonosna, uzeta je titula nacionalnog šampiona 2010. godine. Pod Sredojevićevom komandom, Al Hilal je 2010. godine igrao polufinale Afričkog kupa konfederacija i ispao na penale od tuniskog Shafijena. Naredne godine usledilo je novo polufinale, ovoga puta u Ligi šampiona. U dvomeču sa Esperansom nije bilo mnogo nade za Al Hilal. Tunišani su sa ukupnih 3:0 prošli dalje. Zbog velike radosti koju je donosio religioznim i frenetičnim navijačima Al Hilala, doživeo je da ga na rukama nose skoro pet kilometara od aerodroma do glavnog grada Sudana.

REUTERS/Thomas Mukoya

Naredna destinacija bila je Ruanda gde je došao novembra 2011. godine i dobio priliku da se oproba kao selektor. Iste godine je Ruandu doveo do finala najstarijeg afričkog fudbalskog takmičenja CECAFA Senior čelendž kupa, gde se nadmeću reprezentacije sa istoka Afrike. Imao je skoro nemoguću misiju pred sobom, da odvede Ruandu na Mundijal 2014. godine. Uz sasvim pristojne rezultate, Ruanda nije uspela, pa je Mićo krenuo dalje svojim putem.

Vratio se u Ugandu, gde je i počela njegova čudesna afrička pustolovina. Ponovo je preuzeo mesto šefa stručnog štaba nacionalne reprezentacije. Zemlja koja je Sredojeviću mnogo dala, ali se i on njoj odužio na adekvatan način. Napravio je istorijski uspeh 2016. godine jer je posle punih 39 godina odveo fudbalsku reprezentaciju Ugande na Kup afričkih nacija. Stvorilo se neopisivo slavlje, kao da je osvojeno Svetsko prvenstvo. Te godine je Uganda proglašena za najbolju fudbalsku reprezentaciju Afrike. Strelac pogotka koji je Ugandu odveo na najveće afričko fudbalsko takmičenje zove se Faruk Mija. Sredojević nam je potvrdio da je i Faruka pronašao kao običnog srednjoškolca, slično poput priče sa Onjangom. Uzeo ga je pod svoje i napravio od njega odličnog igrača, koji trenutno igra za turski Konjaspor.

Na smotri najboljih afričkih reprezentacija u Gabonu 2017. godine, Uganda je bila u vrlo teškoj grupi D sa Egiptom, Ganom i Malijem. Uzet je jedan bod, uz minimalne poraze od Egipta i Gane (oba puta 1:0). Uganda je 2015. godine pod vođstvom Sredojevića osvojila titulu u ranije pomenutom CECAFA Senior čelindž kupu, pobedivši u finalu Ruandu. Bio je na dobrom putu da ih odvede i na Svetsko prvenstvo u Rusiji, ali je posle osam meseci neisplaćenih zarada morao da ode. Naglasio je za sajt Sport Kluba kako mu je taj odlazak najveća bol u karijeri. Koliko Mića vole u Ugandi dovoljno govori i titula koja mu je dodeljena – Beli vrač. To je velika počast koju samo istaknuti stranci mogu dobiti. Cela Uganda sa velikim poštovanjem izgovara ime Milutina Miće Sredojevića.

U leto 2017. godine došlo je vreme da se Kouč Mićo vrati u Južnu Afiku i po drugi put sedne na klupu Orlando Pirata. Nakon čitave decenije putevi su im se ponovo ukrstili. Dve sezone zaredom ekipa je zauzela drugo mesto u nacionalnom prvenstvu. Mićo se dobro seća trke sa Mamelodi Sandaunsima tokom 2019. godine, kada su Orlando Pirati bukvalno za jedan gol ostali bez titule. Tokom svog drugog mandata u Piratima uspeo je da ih posle šest godina vrati u grupnu fazu Lige šampiona. Vodio je Orlando do finala Telkom kupa u sezoni 2017/18. U leto 2019. godine, uprava kluba je odradila vrlo loš prelazni rok, nisu doveli skoro nijednog igrača po želji Sredojevića i srpski trener je napustio Pirate. Uprava mu to nije lako oprostila i probala je da mu namesti seks aferu, pravdajući svoje loše poteze. Sredojević je potom izjavio da mu je ovakav scenario najavljen i odlučio da tuži sve koji su učestvovali u tome. Navijači su bili potpuno uz njega.

Stvari se nisu ni stišale, a usledilo je novo neobično poglavlje u trenerskoj karijeri Milutina Sredojevića. Naime, klupa egipatskog velikana Zamaleka bila je prazna. Problematični gazda kluba Mortada Mansur je prvobitno objavio da je Aleksandar Stanojević, bivši trener Partizana, novi šef stručnog štaba Zamaleka. Desio se veleobrt. Mansur se predomislio i izjavio da će novi trener Zamaleka biti Milutin Sredojević, koji je još vodio Orlando. Dodao je da je čitava stvar sa Stanojevićem zapravo bila trik, kako bi saznao ko su neprijatelji kluba i raskrinkao ih. Posle ćemo videti koliko tek može da bude čudan gospodin Mansur. Mićo se oglasio i demantovao reči prvog čoveka Zamaleka. Istakao je da izuzetno poštuje kolegu Stanojevića i da mu nikada ne bi radio iza leđa, a pritom je i mnogim Srbima pomogao da se snađu i zaposle u Africi. Tek kada je Mansur definitivno potvrdio da Stanojević neće preuzeti Zamalek, pronašlo se rešenje.

U međuvremenu je Mićo napustio Orlando i posle napornih pregovora došlo je do saradnje sa Zamalekom. Na vrućoj klupi egipatskog kluba i sa nepredvidivim predsednikom nije bilo lako. Ljubav Zamaleka i Sredojevića nije dugo trajala. Mićo je smenjen početkom decembra 2019. godine, posle nepuna četiri meseca saradnje. I za tako kratko vreme, Sredojević je osvojio trofej u Kupu Egipta. Zamalek je u finalu sa ubedljivih 3:0 savladao ekipu Piramidsa. Način na koji je Mansur smenio Sredojevića je bio bizaran. Mansur je poznat kao predsednik koji često menja trenere. Zamalek je upao u krizu sa finansijama i rezultatima, a predsednika je naljutio poraz od Mazembea u Ligi šampiona (3:0). Fudbaleri Zamaleka su razmišljali drugačije i javno dali podršku svom treneru da nastavi započeti posao. Bilo je to prvi put u istoriji arapskog fudbala da je kompletan tim javno dao podršku treneru. Kako je Sredojević potvrdio za naš portal, tamo ne žale mnogo za smenjenim stručnjacima.

REUTERS/ Mohamed Abd El Ghany

Odmah se okreću dalje. Tretiraju ih kao potrošnu robu“, kaže Mićo.

To je za tvrdoglavog Mansura bila kap koja je prelila čašu. Presekao je i smenio Sredojevića sa mesta šefa stručnog štaba. Pohvalio je Miću da je veoma dobar i cenjen trener i pravdao se kako uopšte nije planirao da mu uruči otkaz. Međutim, javna podrška igrača Sredojeviću je sve promenila i preko toga nije mogao preći. Dodao je da u Zamaleku igrači ne mogu određivati hoće li neki trener biti otpušten ili ne. Mansur je preneo fudbalerima da su učinili medveđu uslugu Srbinu time što su ga branili. Tako se završila Sredojevićeva odiseja u zemlji faraona. I pored ovoga, Mićo nam je rekao da je u odličnim odnosima sa predsednikom Zamaleka. Sa svojom reputacijom nije dugo čekao na novo zaposlenje. Od februara ove godine Milutin Sredojević je selektor fudbalske reprezentacije Zambije.

Za 19 godina provedenih na tlu Afrike osvojio je 17 trofeja i dobitnik je brojnih individualnih priznanja. Tri puta je nominovan za najboljeg fudbalskog trenera Afrike. Prošlog septembra je napunio 50 godina i može još mnogo toga da uradi na „crnom kontinentu“ iako je već ostavio neizbrisiv trag u afričkom fudbalu. Čovek koji je proputovao skoro čitavu Afriku i bio gost na mnogim prijemima vodećih ljudi u raznim zemljama. O trenerskim poduhvatima i životnim dogodovštinama Milutina Miće Sredojevića na drugom najvećem kontinentu sveta sigurno će jednog dana moći da se napiše roman ili snimi film. Srbin koji je osvojio Afriku.