Kapital, globalizam i košarka kroz prizmu jednog čoveka

Skener 14. maj 202012:14 > 12:26
Joern Pollex/Bongarts/Getty Images

Da bi košarkaš postao najbolji u istoriji igre vrlo često mu je potrebna i mračna strana ličnosti. Zaista, ako želiš da budeš bolji nego što je iko ikada bio, očekuje je se da ćeš biti sujetan, čak i egoističan. Ako takvi tebe vide kao neupitnog vođu, to implicira da si u svom poslu bio veliki.

Dejvid Stern je neko koga su istinski poštovali ljudi koji nisu lako poklanjali pažnju drugima i nisu bili radi da slušaju bilo koga. Predstavljao je autoritet Majklu Džordanu, Medžiku Džonsonu, Leriju Birdu, Šakilu O’Nilu, Kobiju Brajantu, Lebronu Džejmsu…

Kada je prvog dana 2020. godine u Njujorku Stern preminuo od posledica izliva krvi u mozak, kao da je najavio najcrnju godinu za sport u novijoj istoriji. Otišao je čovek koji je košarku ustoličio kao drugi najpopularniji ekipni sport na svetu. To nije mala stvar – ne postoji nijedna relevantnija kolektivna igra na svetu, osim neprikosnovenog fudbala. Nije uvek bilo tako.

Povezano

Znate li da je NBA sedamdesetih godina prošlog veka bila u toliko lošoj situaciji da finalne serije plej-ofa iz 1978. i 1979. nisu išle direktno na nacionalnoj televiziji? Bilo je to u vreme kada nije bilo vraćanja TV programa i interneta, jednostavno, ljude su više zanimale aktuelne muzičke emisije od finala najjače košarkaške lige na svetu.

Ogroman broj igrača često se u to vreme “družio” sa kokainom, a jedno istraživanje iz 1980. godine otkrilo je da je između 40 i 75 odsto NBA košarkaša koristilo kokain. Liga nije imala zvezde koje su mogle da privuku mase gledalaca u hale. Dobrih igrača je bilo – Karim Abdul-Džabar, Rik Beri, Džon Havliček, Dejv Kauens i ostali su bili sjajni igrači, ali nisu bili posebno dopadljivi velikom broju navijača. Jedan momak ju je imao, ali je Džulijus “Doktor Džej” Irving tokom dobrog dela sedamdesetih nastupao u rivalskoj ABA ligi, koja je tokom te decenije uzimala solidan postotak fanova NBA.

Takvu ligu je nasledio Dejvid Stern i od nje napravio globalni brend koji ona danas predstavlja. Da bi je unapredio, morao je da preduzme niz mera, od kojih su neke nesumnjivo bile nepopularne, a neke direktno pogrešne. Međutim, kada se više od 40 godina nakon Sternovog ulaska u ligu pogleda ishod, on ne ostavlja mesta interpretaciji – uticaj dugogodišnjeg komesara lige na NBA i košarku kao celokupan sport je nemerljiv.

Ronald Martinez/Getty Images

***

Odrastajući na Menhetnu Stern je od malena obožavao košarku i redovno išao u Medison Skver Garden da gleda Nikse koji tada još nisu bili užasni. Kada je stekao diplomu na univerzitetu Ratgers, počeo je da radi u advokatskoj kancelariji koja je zastupala NBA.

Bio je glavni advokat u sporu koji je protiv lige vodio nekadašnji NBA as Oskar Robertson – uz Sternovo angažovanje on je okončan 1976. godine, čime je utrt put stapanju NBA i ABA, ali su i postavljena pravila u vezi sa slobodnim agentima koja su i danas na snazi. Bio je to prvi Sternonv veliki doprinos NBA, a još nije bio ni zaposlen u kompaniji.

To se promenilo 1978. godine, kada je počeo da radi za NBA pod tadašnjim generalnim komesarom Lerijem O’Brajanom. Do 1980. je napredovao do pozicije potpredsednika za poslovna i pravna pitanja, čime je de facto postao rukovodilac u svim poslovima u vezi sa marketingom, televizijom i odnosima sa javnošću. Stern je imao ključnu ulogu pri donošenju dve odluke koje su preporodile ligu na prelazu iz jedne u drugu deceniju.

Prva odredba se ticala jednog od gorućih problema organizacije – kokainske epidemije. Vrlo često se dešavalo da igrač briljira tokom dve sezone i potom neočekivano padne kada se predviđa da će ostvariti najveću „ekploziju“ – razlog je najčešće bila upotreba „đavolje peruti“. NBA je Sternovim „ukazom“ postala prva američka sportska liga koja je testirala svoje igrače na drogu, a Sternovo rukovodstsvo je prilično strogo kažnjavalo pozitivne košarkaše i time u ogromnoj meri popravilo narušeni imidž lige.

Jed Jacobsohn /Getty Images

Sternova nova politika, koja je bila pozdravljena u svim sturkturama lige, donekle je rešila problem, koji će i dalje ispoljavati svoje ružno lice do kraja osamdesetih. Međutim, od starta 21. veka upotreba težih droga skoro je potpuno iskorenjena iz NBA.

Drugo polje Sternovog delovanja bio je „seleri kep“, tj. maksimalni budžet koji tim može da iskoristi za plate košarkaša. I danas je to jedna od genijalnih ideja američkog sporta i, ma koliko mi na nju bili naviknuti, u ogromnom mimohodu sa američkim kapitalističkim društvom. Liga „seleri kepom“ praktično veštački omogućava poštene i ravnopravne uslove za igru svim timovima – od ekipa iz raznih „periferija“ poput Solt Lejk Sitija i Šarlota, čiji prihodi nisu astronomski, do onih sa Menhetna i „dauntaun“ El-Eja, koje zarađuju daleko više. Svi mogu da potroše ograničenu svotu novca i imaju iste početne pozicije.

Nema više Boston Seltiksa Reda Ojerbaha koji u svoje redove mogu da dovedu pola Ol-start ima preko raznih manje ili više sumnjivih veza i uspostave decenijsku dominaciju. Ako želiš da imaš najbolje igrače, to ćeš učiniti jedino tako što ćeš ih draftovati ili razmenjivati sa drugim franšizama. „Kep“ se menjao nekoliko puta do danas, ali osnovni princip istovetnih finansijskih mogućnosti postavio je mladi advokat, koji će u narednim godinama promeniti i čitavo košarkaško iskustvo.

I tek tako, liga je podignuta na noge i počela je da se pomalja NBA era osamdesetih, jedna od najuzbudljivijih u bogatoj istoriji takmičenja. Bila je to potpuna suprotnost sedamdesetima, koje se generalno smatraju periodom u kojem je NBA bila najmanje relevantna.

Rick Stewart /Allsport

Sternov uspon do vrha lige poklopio se sa jednim procesom bez kojeg sve njegove inovacije ne bi imale ni izbliza jednak efekat – u NBA je počelo da dolazi mnogo fantastičnih igrača. Trojica su bila naročito nezaboravna: Džulijus Irving, Ervin Džonson i Leri Bird – igrači koje mnogi i danas smatraju članovima istorijske „Top deset liste“.

“Doktor Džej” je bio generacijski talenat – fizički je bio ispred svog vremena, a do danas je verovatno drugi najelegantniji košarkaš u istoriji NBA posle Majkla Džordana. Kao ličnost je bio veoma simpatičan i igrajući profesionalno tokom prve tri sezone u ABA stekao je ogromnu popularnost među navijačima. Momak ogromnih šaka i savršene kombinacije afro frizure i brkova došao je posle stapanja ABA i NBA u najjaču ligu kao najveća zvezda i nije razočarao.

Leri “Legenda je u ligu došao 1978, a “Medžik” je draftovan godinu kasnije. Njihovo rivalstvo sa univerziteta se istog momenta prelilo u NBA, a popularnost lige se odmah “vinula” do novih granica. To je bilo ono što je liga s nestrpljenjem čekala – zvezde sa kojima će se navijači poistovetiti. Dok, Medžik i Legenda su bili višestruko talentovani i ekstremno kompetitivni – svojeručno su učinili ligu intenzivnijom nego što je ikada bila. Privukli su pažnju fanova koji su do tada ovlaš pratili košarku i započeli proces ogromne promene koji je Stern na vreme prepoznao i počeo da sprovodi. NBA je polako prestajala da bude liga timova i počinjala da se smatra ligom igrača.

NBA se do tada verovatno najviše ponosila timskim rivalstvima, naročito onim Seltiksa i Lejkersa, ali je ubrzo rukovodstvu NBA postalo jasno da se gledanost lakše može graditi kroz promociju individualnih zvezda. Posle tog saznanja ništa više nije bilo isto. NBA postaje “liga igrača”, koji ubrzo postaju nosioci unosnih sponzorskih ugovora – prvo sa proizvođačima opreme, a potom i firmama koje posluju na bilo kojem drugom polju. Uspon Najkija, Adidasa, Getorejda i brojnih drugih brendova može da zahvali na svom komercijalnom uspehu tendenciji individualizovanja u NBA.

Jonathan Daniel / Stringer

Kaže se da su Bird i Medžik spasili NBA i realno gledano jesu, ali bez podrške administracije lige predvođene Sternom taj “spas” bi bio mnogo manje delotvoran. Sâm Stern 1984. godine postaje i zvanično komesar NBA i započinje 30 godina dug mandat tokom kojeg je liga postigla stvari kolje nisu mogle ni da se zamisle.

Baš te 1984. godine na draftu je izabran i jedan student univerziteta Severna Karolina. Bio je to Majkl Džordan, momak koji će demonstrirati kvalitete najvećeg košarkaša svih vremena i “zajahati talas” košarkaške ekspanzije kako bi postao najpoznatiji čovek planete Zemlje u jednom trenutku. Ako su Bird i Medžik (i Dok) spasili NBA, Majkl Džordan ju je učinio globalnom senzacijom – košarka se etablirala kao druga najpopularnija igra sa loptom širom sveta. Džordan je taj put predvodio, a Stern ga je brižljivo ogranizovao na svakom koraku.

Za to su zaslužne odluke Sternovog menadžmenta, kojima je ligu učinio svetskim fenomenom. Godine 1988. NBA je potpisala ugovor sa kineskom televizijom CCTV, koji je otvorio potpuno drugi izvor prihoda – međunarodna TV prava. Postalo je jasno – da bi NBA napredovala, mora da bude voljena na svakom kontinentu.

Sledeće odluke imale su za cilj da učine ljubav prema košarci sve masovnijom – u celom svetu su se organizovali prijateljski turniri na kojima su navijači mogli da vide najveće zvezde lige, humanitarne akcije širom sveta su bile predvođene NBA asovima, a sve je eskaliralo nastupom košarkaške reprezentacije SAD na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. godine. Bio je to prvi put da su na tom turniru nastupili igrači iz SAD, a taj čuveni tim do danas se smatra najboljom grupom 12 igrača koja je ikada igrala košarku zajedno. Svet je “poludeo” za NBA ‘božanstvima’, pa su čak i oni slabo zainteresovani za sport znali ko su Čarls Barkli, Dejvid Robinson, Karl Meloun i ostali.

Joe Mitchell/Getty Images

Pod Sternovim vođstvom NBA je organizovala više od 150 utakmica van granica SAD, a mečevi su se emitovali na televizijama 200 zemalja, na više od 40 jezika”, navodi ABC u jednom svom članku.

Takvi potezi uticali su i na igračku strukturu NBA – kako se košarka širila po svetu, upliv stranog talenta u NBA je postajao sve veći, pa je u 2016. godini procenat stranih igrača u NBA bio 26 odsto, sredinom devedesetih bio je na tek 5%, a 1984. na početku Sternove službe kao komesara bio je praktično nepostojeći.

Sama liga je veća nego što je ikada bila – od Sternovog stupanja na NBA “vlast” u ligu je uvedeno sedam timova: Majami Hit, Šarlot Hornets, Orlando Medžik, Minesota Timbervulvs, Toronto Reptors, Memfis Grizlis (prvobitno Vankuver) i Nju Orleans Pelikans. Neprestano se govori o potencijalnim novim ekipama u NBA, a lokacije koje figuriraju kao domovi tih franšiza su između ostalih Sijetl, Las Vegas, Lujvil, Pitsburg, Kanzas Siti, Hempton Rouds, Anahajm, Vankuver, ali i Meksiko Siti i Montreal.

Još jedan aspekat percipiranja košarke se izmenio u potpunosti – odlazak na utakmice. Aktuelni komesar lige Adam Silver rekao je da zbog pandemije koronavirusa NBA trpi ogromne finansijske posledice jer oko 40 odsto prihoda liga ostvaruje od navijača koji posećuju hale. Prisustvo NBA duelu ne podrazumeva samo gledanje košarke – tu su razne predstave koje prethode meču ili se održavaju u njegovom poluvremenu, ali i propratni program u vidu restorana, koncerata, šopinga u areni itd. NBA je brižljivo gradila drugačiju kulturu košarkaškog navijača, koja je danas daleko isplativija ligi nego što je ikada bila, a temelji takvih “navijačkih navika” postavljeni su još osamdesetih.

Jed Jacobsohn/Getty Images

Sternovo doba donelo je još jednu veliku novinu u NBA – uspostavljanje i uspešno održavanje WNBA – najkvalitetnijeg ženskog košarkaškog takmičenja na svetu. Od 1996. godine igra se prvenstvo u organizaciji NBA, koje danas broji 12 timova. Gledanost i kvalitet su sve veći, a liga je stvorila ogromne zvezde poput Su Bird, Dajane Torazi, Tamike Kečings, Lize Lesli, Kendas Parker i mnogih drugih.

Kada je neko 30 godina na čelu biznisa koji obrće milijarde, a pritom je tako pomno praćen kao NBA, za očekivati je da će isplivati i određene kontroverze. Iako nikada brojne teorije zavere nisu dokazane, često su sumnjive situacije kroz istoriju NBA predstavljane kao veliki plan Dejvida Sterna. Ne deluje nerealno da je rukovodstvo lige imalo udela u nekim ne baš regularnim procesima.

NBA draft 1985. bio je prvi na kojem je korišćna lutrija da bi se odredilo koji će tim birati sa prve pozicije. Mnogi su navodili da je Stern, koji je lično izvlačio koverte, tačno znao šta treba da uradi da bi tim sa najvećim marketinškim potencijalnom, Njujork Niksi, mogao da se dokopa najveće mlade zvezde – Patrika Juinga. Dokumentarac ESPN “Poslednji ples” podgrejao je priče iz devedesetih da je Stern kaznio Majkla Džordana sa 18 meseci neigranja zbog problema koje je tom igraču prourokovala zavisnost od kockanja. Suspenzija je po toj teoriji prikrivena Džordanovim povlačenjem na sezonu i po.

#related-news_0

Međutim, te teorije nijednom nisu dokazane, a postojao je još niz drugih stvari koje su se spočitavale Sternu. Pre svega to su optužbe osuđenog sudije Tima Donegija da je NBA instruisala arbitre da plej-of seriju između Sakramento Kingsa i Los Anđeles Lejkersa 2002. godine moraju da “odvedu” ui sedam utakmica, za šta Sternova umešanost nikada nije bila dokazana. Tu je i stopiranje trejda Krisa Pola iz redova Nju Orleans Hornetsa u Los Anđeles Lejkerse zbog neravnopravnih uslova trejda, iako je jasno da je liga bez problema dopuštala mnoge drastično gore slučajeve.

Zatim, tu je i suludo pravilo o oblačenju igrača van terena koji ne smeju da nose garderobu povezanu sa hip-hop kulturom, poput Timberlend čizama, ali im je dopušteno dase oblače kao Rasel Vestbruk npr. Predmet brojnih kritika bila je i nova sintetička lopta koja se 2006. godine koristila u NBA i koju su redom “pljuvali” svi igrači. Stern ju je nazvao “najboljom na svetu”, a rezignirani košarkaši su protestovali dok ona dva meseca kasnije nije promenjena.

Na čelu NBA bio je do 2014. godine, a prvu rundu drafta poslednji put je vodio 2013. godine. Zanimljivo je da je prvo ime koje je pročitao bilo ono Hakima Olajdžuvona 1984, a poslednji draft izbor koji je Stern objavio bio je Nemanja Nedović – pik Golden Stejt Voriorsa 2013. godine, trideseti prve runde.

Mike Stobe/Getty images

***

Ipak, uprkos svim navedenim kritikama, Sternovo tri decenije dugo razdoblje na vrhu NBA univerzalno se smatra ekstremno pozitivnim. Ono što se ne dovodi u pitanje je Sternova sposobnost da bude vođa i reflektuje osećanje poštovanja među igračima. To se najbolje vidi prema reakcijama NBA ikona na njegovu smrt prvog dana 2020. godine.

Dejvid je imao duboku ljubav prema košarci i od svih svojih saradnika je zahtevao najbolje – divio sam mu se zbog toga. Ne bih bio gde sam sada da njega nije bilo. Njegovo vođstvo i vizija su stvorili svetsku pozornicu koja mi je dozvolila da uspem”, izjavio je niko drugi do Majkl Džordan po saznanju da je Stern preminuo.

NBA košarkaši su bili svesni da je otišao čovek zbog kojeg su uošte došli do prilike da zarađuju desetine miliona dolara po sezoni – bio je javno percipiran kao šef lige. Stern je imao duha, o tome najbolje svedoči opuštenost sa kojom je uspevao da se uhvati u koštac sa problemima, ali i prilično šmekerski način na koji je izlazio na kraj sa zvižducima navijača prilikom čitanja imena izabranih košarkaša na NBA draftu.

Stern je uspeo da shvati, u najboljem maniru iskusnog kapitaliste, kako da plasira neodoljiv proizvod celom svetu. Jasno, bez nepojmljivo kvalitetnih i za medijsko delovanje talentovanih igrača to ne bi uspeo, ali se ne treba zavaravati i misliti da je svako mogao onako da promoviše Majkla Džordana.

Ronald Martinez/Getty Images

Stern je uvideo da je sport u SAD, košarka pre svega, pogodan dodatak američkoj kulturi u kontekstu izvoza američkog načina života u inostranstvo – bitnoj uzdanici SAD u Hladnom ratu. I Stern je bio potpuno u pravu – kao što su neku deceniju ranije ljudi iz ostatka sveta “poludeli” za rok bendovima i holivudskim filmovima, osamdesete, a naročito devedesete, odnele su NBA u svaki kutak sveta i nepovratno izmenile igru.

Neko se danas verovatno neće slagati sa Sternovim košarkaškim ciljevima, ali jedna stvar je neporeciva – da Dejvid Stern nije imao svoju viziju i da nije bio dovoljno sposoban da je sprovede, mi jednostavno ne bismo gledali košarku ovakvu kakva je danas. Da li bi ona bila kvalitetnija, “sportskija” ili manje profesionalna? O tome može da se diskutuje.

Ali, da li je Dejvid Stern uticao na razvoj najlepšeg sporta više od bilo koje druge osobe u poslednjih 40 godina? Tu rasprave nema.

Nikola Novaković (@nikolanvkvc)