David koji je pobeđivao Golijate

Jasper Juinen/Getty Images

Čuda u sportu su retka, ali moguća. Čak i kada u malo manje od mesec dana morate dva puta da igrate protiv Rodžera Federera i Rafaela Nadala, a između toga vam se jednom suprotstavi sve bolji Novak Đoković.

Kao da to nije dovoljno, pa vam se na putu još ispreče igrači poput Karlosa Moje, Huana Martina del Potra, Davida Ferera, Tomaša Berdiha i Rišara Gaskea. Naizgled, nemoguća misija. Sa druge strane imamo Davida Nalbandijana, čija je karijera tokom 2007. godine bila u ozbiljnom padu, a tome su kumovale i brojne povrede (leđa, noga, trbušni mišići). Početkom 2007. godine, Nalbandijan je bio osmi teniser sveta. Povrede i sve slabija forma su ga udaljili od vrha, pa je posle poraza u četvrtom kolu Rolan Garosa, prvi put još od 2003. godine ispao iz prvih 20.

Pokušavao je uporno na narednim takmičenjima da popravi rezultate i renking, ali nije išlo. Ponegde bi dogurao do trećeg kola, ali za igrača njegovog kalibra to je bilo nezadovoljavajuće. Sezona se polako približavala kraju, verovatno ni sam David nije imao prevelika očekivanja. Onda se polovinom oktobra u „Magičnoj kutiji“ Madrida sve promenilo.

Preko velike trojke do čuda

Nalbandijan je na Masters 1000 turnir u Madridu 2007. godine došao kao 25. teniser sveta i sa prosečnim rezultatima. Daleko od toga da je imao loš renking, ali u tom trenutku skoro niko od njega nije očekivao velike stvari. Prvo kolo mu je za protivnika dodelilo bivšeg top deset igrača Arnoa Klemona. Mučio se Nalbandijan i tek nakon preokreta savladao francuskog predstavnika 5:7, 6:2, 6:4. Već u drugom kolu čekao ga je mladi i talentovani Tomaš Berdih, koji u tom trenutku zauzima 11. poziciju na svetskoj rang listi. Momak od koga se mnogo očekivalo. Napravio je odličnu karijeru, ali nikada nije ostvario svoj puni potencijal. Čeh osvaja prvi set sa 6:4, dok je u drugom vodio 4:1 i bio na pragu trijumfa. Nalbandijan nije klonuo duhom. Dobija sledećih pet gemova, pravi veliki preokret i osvaja drugi set sa 6:4. Pobednik je odlučen u taj-brejku trećeg seta, gde je Argentinac bio mentalno snažniji i slavio sa ubedljivih 7:2. Protivnik u trećoj rundi mu je bio još jedna nadolazeća teniska zvezda – Huan Martin del Potro. Dakle, argentinski derbi. Delpo je tada imao 19 godina i kucao polako na vrata prvih 50. Znamo kakvu je karijeru posle napravio. Iskustvo pobeđuje mladost i Nalbandijan lako izlazi na kraj sa zemljakom – 6:2, 6:4.

Usledile su glavne bitke. Četvrtfinalni susret sa drugim teniserom sveta Rafaelom Nadalom i to pred njegovom publikom. Pobednik turnira iz 2005. godine, trostruki uzastopni šampion Rolan Garosa i finalista Vimbldona nije znao šta ga je snašlo tog dana. Nalbandijan mu je održao pravi teniski čas i slavio sa 6:1, 6:2. Ogromna pobeda koja je Davidu ulila preko potrebno samopouzdanje i pokazala da još može da pobeđuje najbolje. I to na kakav način. Došao je red na polufinalnu rundu. Još jedan super talentovani igrač, koji se tokom godine već probio među prva tri tenisera sveta – Novak Đoković. Srbin je iza sebe imao finale US opena, polufinala Rolan Garosa i Vimbldona, kao i Masters titule u Majamiju i Montrealu. Ohrabreni Nalbandijan  ponovo ima veliki izazov preko puta mreže. Pronalazi rešenje za Novaka i pobeđuje u dva seta – 6:4, 7:6. Mnogo teži meč nego protiv Nadala, ali ponovo trijumf bez izgubljenog seta. 

Povezano

Ostala je još jedna, najteža prepreka na samom kraju, u vidu prvog tenisera sveta i branioca trofeja Rodžera Federera. David može da se pohvali kako je jedan od retkih igrača, koji je pogotovo u periodu velike Federerove vladavine uspevao puno puta da mu „zaprži čorbu“. Verovali ili ne, Nalbandijan je dobio prvih pet mečeva protiv Rodžera. Najveća pobeda u karijeri Davida Nalbandijana bila je u finalu završnog Mastersa sezone u Šangaju 2005. godine. Posle gubitka prva dva seta preokreće na 3:2 i krade titulu ispred nosa baš Federeru – 6:7, 6:7, 6:2, 6:1, 7:6. Tada su se finala završnih Mastersa igrala na tri dobijena seta. Putevi su im se ukrstili i 2006. godine u glavnom gradu Španije. Bio je to polufinalni meč u kojem Federer sa lakoćom trijumfuje – 6:4, 6:0. Pred finale Mastersa u Madridu 2007. godine, Federer je vodio sa 8-6 u pobedama protiv velikog rivala i dobio je poslednja četiri okršaja sa Nalbandijanom.

Jasper Juinen/Getty Images

Švajcarac mnogo bolje otvara duel i vrlo brzo rešava prvi deo igre rezultatom 6:1. David se nije uplašio Golijata. Argentinac okreće novi list i praktično počinje meč ispočetka. Verovao je da može ponovo do preokreta kao u Šangaju 2005. godine. Sve se promenilo i Nalbandijan je zaigrao neverovatan tenis, osvojivši drugi i treći set istim rezultatom – 6:3. Posle nepune dve godine ponovo je nadigrao Federera. Novi preokret i prva obična Masters titula za Davida Nalbandijana. Potvrdio je na najbolji mogući način da njegovo vreme nije prošlo i da je spreman za povratak u svetski teniski vrh. David tako postaje tek treći igrač u istoriji koji na istom turniru uzastopno pobeđuje tri najbolja tenisera sveta. Pridružio se Borisu Bekeru i Novaku Đokoviću. Legendarni Nemac je to uradio 1994. godine u Stokholmu, dok je Novaku pošlo za rukom iste godine kada i Nalbandijanu, samo nešto ranije u Montrealu.

Podvig u Bersiju

Nije bilo mnogo vremena za slavlje jer je Nalbandijan odmah otputovao u Bazel na novi jak turnir iz serije 500. Potrošen fizički i mentalno, koliko god želeo da produži pobednički niz, završava učešće u prvom kolu porazom od Stana Vavrinke. Ovo je vrlo česta situacija na ATP turu, kada igrač posle velikog uspeha već na narednom takmičenju ispadne u uvodnoj rundi. Bilo je to samo zatišje pred buru. Krajem oktobra na programu je bio novi Masters 1000 turnir u pariskoj dvorani Bersi. Mnogi su se pitali da li Nalbandijan ponovo može igrati tako dobar tenis na velikoj sceni kao pre nekoliko nedelja u Madridu. David je imao spreman odgovor.

U Bersi dolazi kao 21. teniser na ATP listi. Dobija vrlo nezgodnog rivala na startu u vidu Nikolasa Almagra, koji je tada bio član prvih 30. Uporni Španac je pružio solidan otpor, ali Nalbandijanova pobeda se nije dovodila u pitanje – 6:4, 6:4. David je u drugoj rundi išao na megdan bivšem broju jedan Karlosu Moji, koji je i dalje bio visoko rangiran na 16. mestu. Ponovo španski teniser preko puta mreže, a rezultat isto glasi kao u prvom kolu – trijumf Nalbandijana u dva seta sa po 6:4. Dobra uvertira za ono što je sledilo. Novi sudar sa Rodžerom Federerom i repriza nedavno odigranog finala u Madridu. Rodžer je i dalje na tronu, rešen da se revanšira Argentincu. Ispostaviće se da je više uradio u Madridu nešto ranije. Nalbandijan ovoga puta pobeđuje u dva seta – 6:4, 7:6. Tako se David izjednačio po broju pobeda u međusobnim susretima sa slavnim Švajcarcem (8-8).

Tom Shaw/Getty Images

Sledeća prepreka bila je u vidu tada šestog reketa planete Davida Ferera. David protiv Davida. Prvi deo meča odlučen je u taj-brejku, a bolji je bio Nalbandijan sa 7:3. Istom merom uzvraća u drugom setu Ferer, dobivši taj-brejk 7:3. Kada su se lomila koplja, mnogo bolji i jači je bio argentinski as. Slomio je do kraja otpor žilavog Ferera i završio okršaj u trećem setu sa 6:2. Kao i obično, Ferer je skupo prodao kožu. Polufinale je Nalbandijanu za rivala dalo domaćeg tenisera, tada novu zvezdu u usponu Rišara Gaskea. Tokom 2007. godine, Rišar se krupnim koracima probijao ka vrhu ATP liste. Dogurao je do polufinala Vimbldona, igrao još dva ATP finala i pred pariski Masters zauzimao je 13. poziciju. Na putu do polufinala savladao je velika imena poput Endija Marija i Džejmsa Blejka. Francuski teniseri obožavaju da igraju kod kuće, imaju poseban motiv da se dokažu. Publika im daje ogromnu podršku i veoma ih je teško pobediti. Znao je to dobro Nalbandijan. Nije potpao pod pritisak nijednog trenutka, iskoristio je svoje iskustvo kao najveću prednost i sprečio Francusku da ima predstavnika u finalu. Ubedljiv trijumf od 6:2, 6:4 i drugo uzastopno masters finale.

Da bi pokorio i Pariz bilo je potrebno još jednom pobediti Nadala. Španac je jedva čekao da naplati dugove i koliko toliko umanji težak poraz od Nalbandijana u Madridu, kada je u četvrtfinalu uzeo samo tri gema. David Nalbandijan je opet bio prejak, prepustivši Rafi četiri gema u Parizu. Nova briljantna partija, a koliko je Nalbandijan bio dominantan najbolje govori podatak da je drugi set dobio sa 6:0. Ukupno gledano – 6:4, 6:0. U dve pobede nad Nadalom za manje od mesec dana, izgubio je samo sedam gemova. Osvojen je novi Masters pehar, uz samo jedan izgubljen set na čitavom turniru. Dokaz da nije slučajno pre toga u Madridu pobeđivao sve najbolje tenisere sveta. Titula u Bersiju omogućila je Davidu zasluženi povratak među deset najboljih. Bio je svetski broj devet. Neverovatna priča u samo dva čina. Pravi podvig.

Nalbandijan je i dalje jedini igrač koji je uspeo na istom turniru da pobedi Federera, Nadala i Djokovića. Kada se iz ove perspektive gleda, iako im karijere i dalje traju, verovatno tri najbolja tenisera svih vremena. Utoliko je Davidov podvig veći. Nalbandijan je u karijeri osvojio 11 ATP trofeja, odigrao još 13 finala, uzeo dva Mastersa i jedan završni Masters u sezoni. Tokom 2006. godine u nekoliko navrata je bio treći teniser sveta. Na sva četiri Gren slema igrao je makar polufinale, a najdalje je dogurao na Vimbldonu 2002. godine, kada je u odlučujućem meču izgubio od Lejtona Hjuita. Sa reprezentacijom Argentine je tri puta gubio finala Dejvis kupa (2006, 2008, 2011). Jedan je od najboljih tenisera u 21. veku koji nije osvojio Gren slem titulu.