Oni vole vaterpolo: Ugledajmo se na Mađare!

REUTERS/Action Images / Richard Heathcote

Iz susedne Mađarske u minulih mesec dana pristizale su informacije o lošem stanju tamošnjih vaterpola klubova. To je svakako uznemirilo i domaću javnost, usled činjenice da se tamo takmiči veliki broj srpskih reprezentativaca.

Brzo smo dobili epilog, a on jasno ukazuje na to koliko Mađarska kao država vrednuje vaterpolo i čini sve da klubovi ostanu na mapi i pored problema u funkcionisanju. Pišem u ovo u nadi da će „oni koje odlučuju“ možda primeniti model i na Srbiju, gde je vaterpolo u rezultatskom smislu uspešniji od mađarskog, a nema ni izbliza takvu vrstu podrške.

Povezano

Počeću od Vaterpolo kluba Eger, koji je osnovan 1910. godine. Tri puta su bili prvaci Mađarske, u četiri navrata osvajali nacionalni Kup. Godine 2008. Eger je igrao finale LEN kupa. Posle 110 godina klub je nedavno proglasio bankrot, usled velikog poreskog duga. Kada se očekivalo da neko stavi katanac na vrata, reagovala je država. Vaterpolo je na listi od pet prioretnih sportova, koji se najviše budžetiraju. U slučaju Egera, klub je ostavljen „u životu“, u narednoj sezoni igraće sa juniorima i manje novca na raspolaganju, a usled činjenice da je grad Eger sa regijom ostavio istorijsko nasleđe, što zbog velikog broja reprezentativaca poniklih u klubu, što zbog armije navijača i značaja sporta u svakom smislu te reči, Mađarska nije dozvolila da nestane jedan od najstarijih i najvažnijih klubova.

Nedavno smo pisali i o primeru OVSC iz Budimpešte kome je otkazao generalni sponzor. U ovom klubu igrali su Andrija Prlainović, Branislav Mitrović i Sava Ranđelović. Jedan od najboljih svetskih vaterpolista Andrija Prlainović brzo je pronašao novu sredinu i potpisao trogodišnji ugovor sa Marsejom. Ali, nisu dugo bez posla bili ni Mitrović i Ranđelović. Naime, sponzor OVSC odlučio je da ulaže u Vašaš, pa će u novoj sezoni srpski dvojac braniti boje ovog kluba. S druge strane, namiren je i OVSC kome je za sponzora došao MOL, a za klub će igrati isključivo mađarski vaterpolisti.

REUTERS/Laszlo Balogh

Na koji način Mađarska reguliše ulaganja u vrhunski sport, u ovom slučaju jedan od pet prioritetnih? Jednostavno, velike firme i privrednici motivišu se na ulaganja u sportske klubove tako što su oslobođeni plaćanja poreza, stimulisani su na taj način i daju ogroman doprinos dobrom učinku kako profesionalnih timova, tako i reprezentacije na međunarodnoj sceni. Uz to, svoj brend reklamiraju uz uspešne sportske kolektive, ljubimce nacije, koji shodno ostvarenim rezultatima imaju apsolutnu podršku na svim nivoima. Naravno, nisu svi klubovi u istoj kategoriji, ulagača mora da motiviše i sportska priča, veličina brenda, ali iz primera Egera i OVSC jasna je spremnost Mađara da jedan od nacionalno najtrofejnijih sportova podrže u najvećoj mogućoj meri. Pričamo o smanjenim budžetima Egera i OVSC, a to je novac na nivou najboljih srpskih klubova. Da ne pričamo o prednosti Mađarske u pripremi za Olimpijske igre u Tokiju jer vaterpolisti koji su kandidati za državni klub igraju u tamošnjim klubovima, kao i mladi momci koji su nameću kroz takmičenje koje je po mnogima najjače u Evropi.

Primer iz Mađarske je svakako važan za istaći jer najveći broj srpskih vaterpolista igra u toj zemlji. Zahvaljujući jasno definisanom sistemu mnogi će i dalje imati priliku da bruse formu kroz jaku ligu, da pritom budu zadovoljni zaradom i mirne glave misli usmere na Japan. Ono što zabrinjava u ovom momentu je činjenica da čak petorica reprezentativaca Srbije, koji su ove godine igrali na Evropskom prvenstvu, nemaju angažman. Istina, nisu svi tokom sezone igrali u Mađarskoj. To su Filip Filipović, Gojko Pijetlović, Stefan Mitrović, Miloš Ćuk i Nemanja Vico. Kad se njima pridodaju imena i potencijalnih kandidata za državni tim, Strahinje i Viktora Rašovića, Gavrila Subotića, Đorđa Lazića… Jasno je da situacija nije dobra.

REUTERS/Laszlo Balogh

I teško je prognozirati dalje korake, tekuća sezona teško da će biti završena, a klubovi već sada prave timove za narednu. Mnogi su to već uradili, a jasno je da je vaterpolo jedan od sportova koji je u ekonomskom smislu najviše pogođen pandemijom koronavirusa. E, sad se postavlja pitanje da li Srbija može da izvuče neke pouke iz mađarskog primera? Odavno ovde nema pravog i sistemskog ulaganja u sport, koji je prepušten volji pojedinaca, političkih stranaka na vlasti, kako god se zvale… Šta uraditi ukoliko gore navedeni ne pronađu adekvatne sredine za nastavak karijera, a od vaterpolista po tradiciji uvek očekujemo najveće domete na velikim takmičenjima. Poznata je velika želja ove generacije da se zlatom u Tokiju oprosti od igranja u nacionalnom timu. Klubovi su u teškoj finansijskoj situaciji, jasno je da im treba pomoć po ugledu na „mađarski sistem“. Možda je ovo trenutak koji treba iskoristiti jer su kroz jake utakmice na klupskom nivou, kalili najveći asovi u istoriji srpskog i svetskog vaterpola.

Naučimo nešto od naših suseda, sačuvajmo najtrofejniji sport, i pokažimo da zaista želimo to zlato u Tokiju, i nastavak tradicije koju su utemeljili velikani igre, a definitivno ih najviše ima na ovim prostorima. I ne „traži“ vaterpolo budžete poput drugih sportova, naprotiv. Za dovođenje jednog stranog fudbalera u Crvenu zvezdu ili Partizan može da se finansira godišnji budžet pet-šest vaterpolo klubova u Srbiji. A, u belom svetu nas ne prepoznaju po fudbalu, nego po vaterpolu. Razmislite o tome…