20 igrača za koje se ne sećate da su igrali za SRB/SCG

Skener 3. jun 202023:53 > 14. nov 2021 11:47 1 komentar
Ezra Shaw/Getty Images

Košarka je nesumnjivo nacionalni sport u Srbiji prema svim parametrima: bogatoj i izvanredno uspešnoj istoriji, trenutnoj popularnosti usled skorašnjih podviga, ali i prema velikom broju bivših ili sadašnjih reprezentativaca koji su status legendi u svojoj zemlji stekli igrama baš u reprezentaciji.

Getty Images/Andreas Rentz

Srpska košarkaška reprezentacija je, shodno svim svojim uspesima, uvek bila krcata talentovanim košarkašima, naročito za državu sa sedam miliona stanovnika. Baza talenta je kulminirala u periodu 1995-2002, a zatajila 2003-2008. Ipak, tokom svih tih godina uspeha i neuspeha kroz srpski/srpskocrnogorski/jugoslovenski nacionalni tim je prošlo mnoštvo košarkaških asova, ali i nekolicina košarkaša kojih mnogi u prvi mah ne mogu da se sete u dresu državnog tima. Ovo je priča o takvim igračima – onima za koje ste možda zaboravili da su iskusili najveću čast u srpskoj košarci – prestiž nastupa za nacionalni sastav.

#related-news_0

Pre svega, treba odrediti okvir za reprezentativce koji pripadaju ovoj grupi. U obzir se uzimaju samo oni koji su igrali za državnu selekciju na velikom takmičenju (Evropsko prvenstvo, Svetsko prvenstvo ili Olimpijski turnir) od raspada SFRJ, a posle sankcija, tj. od Eurobasketa 1995. u Grčkoj. U izbor ulaze samo oni koji su prošli na roster koji je igrao na završnom turniru – igrača pozvanih na širi spisak neće biti na listi.

Košarkaši su poređani prema „zaboravljenosti”, tj. prema tome koliko je iznenađujuće videti njihova imena dok se češljaju svi sastavi SRJ, SCG i Srbije na tri najveća turnira. Dakle, igrači nisu rangirani prema kvalitetu, niti prema doprinosu na takmičenjima na kojima su igrali, kao ni prema uspesima na dotičnim takmičenjima – redosled isključivo zavisi od toga koliko ih je javnost smetnula sa uma tokom godina.

Za reprezentaciju su od 1995. do danas nastupala 83 košarkaša, a neki su tokom vremena postali nacionalni junaci – Dejan Bodiroga, Aleksandar Đorđević, Dejan Tomašević, Milan Gurović, Nenad Krstić, Miloš Teodosić i drugi. Neki su bili igrači zadatka, ali ipak neizostavni članovi tima i na taj način su duboko urezani u kolektivno sećanje, kao npr. Milenko Topić, Saša Obradović, Vlado Šćepanović i Stefan Marković. Ipak, nisu se libili da preuzmu inicijativu u ključnim trenucima i to je, pored pouzdanosti, jedna od njihovih najupečatljivijih odlika.

Juan Navarro/Euroleague Basketball via Getty Images

Iako ne postoji precizno merilo, može se razmišljati i u drugom smeru – koji su najbolji srpski igrači koji nikada nisu nastupili za reprezentaciju na velikom turniru? Prvo ime koje pada na pamet je Dušan Kecman, legendarna figura srpske košarke, koji je ste igrao u kvalfikacijama, bio na širem spisku, ali nikada nije prošao poslednji „rez“. U reprezentaciji nikada na velikom turniru nije igrao ni Vladimir Micov, uprkos činjenici da je vodeći igrač evroligaških velikana već mnogo godina. Njegov razlog za neigranje bio je nešto drugačiji – nije bio u dobrim odnosima sa Aleksandrom Đorđevićem.

Svojevremeno je u sjajnoj formi bio Predrag Šuput, veliku karijeru stvorio je i Jovo Stanojević, na svom vrhuncu odličnu košarku igrao je Tadija Dragićević… U jednom trenutku na vrhunskom nivou bio je Luka Mitrović, a standardni član evroligaške Zvezde, često i kao protagonista, jeste krilo Dejan Davidovac. Ipak, nijedan od njih nije bio na konačnom spisku. Ukoliko se sećate još nekih sličnih primera, slobodno napišite u komentarima.

Ipak, od 83 igrača uspeli smo da izdvojimo 20 „najzaboravljenijih”.

20. Branko Lazić

Takmičenje na kojem je igrao: Evrobasket u FIN, ISR, ROM, TUR 2017.

SK

Poslednji je na listi jer je „najsvežiji“ od svih reprezentativaca koji slede. Dugogodišnji kapiten Crvene zvezde je na poslednjem Evrobasketu imao simboličnu ulogu, a deluje da u narednim godinama neće dobiti novu priliku da nastupa u državnom timu.

Agresivna odbrana, odogovrnost u igri i sposobnost da pogodi bitne šuteve doveli su ga do dresa reprezentacije i velikih uspeha sa Zvezdom u Evroligi. Đorđević je želeo da sa sobom ima igrača na kojeg može da računa – Lazić je uvek bio spreman da uradi „zadatke specijalca“ u maloj minutaži.

19. Veselin Petrović

Takmičenje na kojem je igrao: Evrobasket u Turskoj 2001.

Francois Walschaerts/Euroleague Basketball/Getty Images

Još jedan košarkaš koji se isticao čvrstom igrom u odbrani. Posle odličnih igara u Vojvodini i FMP, „Vesa“ je postao miljenik navijača Partizana zbog „nemilosrdnog“ stila igre, koji je podrazumevao „rodmanovska“ bacanja u publiku za loptom.

To je prepoznao i Kari Pešić, koji ga je vodio u Tursku 2001. godine, a taj tim je došao do „najlakšeg zlata“ u poslednjih 25 godina.

Petrović je posle Partizana ponovo igrao u FMP, onda je odradio sezonu u Budućnosti, a potom je od 2004. do 2014. godine igrao u Belgiji, gde je bio član Pepinstera i Ostendea. Od 2015. godine radi u Mega Bemaksu kao pomoćni trener, a od 2019. godine vodi selekciju tog tima do 16 godina.

18. Saša Pavlović

Takmičenje na kojem je igrao: OI u Atini 2004.

Sean Garnsworthy/Getty Images

Saša Pavlović je deceniju bio relevantan NBA igrač, bio u startnoj petorci tima koji je igrao finale NBA, ali u reprezentaciji praktično nije ostavio traga – ljudi ga se prevashodno sećaju po neigranju u državnoj selekciji. Nastupio je samo jednom i to na OI u Atini 2004. godine, kada je imao 21 godinu, posle ruki sezone u Juti Džez.

Bio je Pavlović i na širem spisku selektora Obradovića pred novosadski fijasko 2005. godine, ali su tada prednost dobili neki drugi igrači zbog boljeg „odziva“.

Posle raspada zemlje 2006. godine reprezentacije Srbije i Crne Gore „borili“ su se za Baranina, koji je na kraju doneo odluku – da ne nastupa ni za jedan nacionalni tim. U NBA je bio do 2013. godine, a potom se vratio u Evropu. Nastupao je za Partizan (sa kojim je bio i šampion države) i Panatinaikos, u kojem je 2014. godine okončao igračku karijeru.

Trenutno je član uprvanog odbora beogradskih crno-belih.

17. Zoran Sretenović

Takmičenje na kojem je igrao: Evrobasket u Grčkoj 1995.

youtube printscreen

Legendarni plejmejker je ostavio veliki trag u evropskoj košarci, ali se češće vezuje za vreme „stare“ Jugoslavije. Kao organizator igre predvodio je Jugoplastiku do istorijska tri naslova prvaka Evrope u nizu, a bio je i u sastavu reprezentacije Jugoslavije koja je u Italiji 1991. bila prvak Evrope.

Ipak, Sretenović je nastupio i za nacionalni tim SRJ – bio je najstariji igrač ekipe te 1995. godine. Nije imao toliko istaknutu ulogu kao u Jugoplastici, ali njegovo iskustvo bilo je dragoceno.

Posle Jugoplastike Sretenović je igrao u Bambergu, Antibu, Partizanu, Borovici, Crvenoj zvezdi, Radničkom sa Crvenog krsta i poljskom Ostrovu, gde je 2001. godine završio igračku karijeru. Bio je glavni trener Vojvodine, Hemofarma, Budućnosti, a radio je i u Poljskoj.

16. Đorđe Gagić

Takmičenje na kojem je igrao: Evrobasket u Sloveniji 2013.

Rodolfo Molina/EB via Getty Images

Gagić je neizostavni lik srpske košarkaške scene od početka „desetih“, ali nije često imao priliku da nosi dres državnog tima. Srbija je 2013. godine imala problem sa centrima, a pošto u timu nije bilo Mačvana, Raduljice, Marjanovića, Ercega i Perovića, Krstiću su morali da pomognu nova lica u reprezentaciji – Štimac, Katić i Gagić.

Energični centar je u to vreme bio igrač Partizana, a imao je minutažu kod Ivkovića u svakom od 11 mečeva Srbije na tom turniru, a često je na parketu bio i „četvorka“. Naročito je dobro igrao protiv Slovenije, kada je imao 12 poena i 6 skokova za 18 minuta.

Gagić je posle Partizana igrao za Gazijantep, Brindizi, Tenerife, Cmoki, Istanbul BB, Ješilgiresun i Aris, a od 2019. godine je član Igokee.

15. Mile Ilić

Takmičenje na kojem je igrao: Mundobasket u Japanu 2006.

Popularni „Jao Mile“ bio je jedan od centara reprezentacije u Japanu – posle četiri sezone u FMP trebalo je da odradi leto u nacionalnoj selekciji pre odlaska u NBA. Iako se taj nastup na Mundobasketu nije slavno okončao, 217 centimetara visoki centar je otišao u najjaču svetsku ligu, ali se u njoj nije dugo zadržao.

Posle jedne sezone u Nju Džersi Netsima, Ilić je igrao dugo u Evropi, branio je boje španskih, srpskih, gruzijskih i litvanskih timova, a od 2013. godine počinje njegova turneja po Bliskom istoku. Igrao je u Iranu, Kataru, Libanu, Libiji, Bahreinu, UAE i Omanu, a njegova karijera još traje.

14. Dragan Labović

Takmičenje na kojem je igrao: Evrobasket u Španiji 2007.

Thomas Starke/Bongarts/Getty Images

Krilni centar iz Prokuplja bio je predvodnik trofejne generacije 1987. sa Milošem Teodosićem i Milenkom Tepićem, ali nikada nije preneo nivo dominacije na seniorski nivo.

Među „Moskitosima“ je imao veoma ograničenu ulogu, ali je njegov odnos sa reprezentacijom zapravo obeležilo nešto što se dogodilo van parketa. U jednoj izjavi za medije 2012. godine doveo je u pitanje trenerski kvalitet i integritet tadašnjeg selektora Dušana Ivkovića, rekavši između ostalog da je dve Evrolige osvojio zahvaljujući ogromnom budžetu.

Ne igram u Realu, niti u Barseloni, ali imam u nogama u poslednje tri godine više minuta na parketu nego 80 odsto vaše reprezentacije. U vašoj reprezentaciji, dok ste vi na čelu, ništa se neće promeniti – lopta će uvek biti kod Teodosića koji će da doda pas Krletu i to je cela igra. Ostali su kao maskote pored terena, odnosno imaju istu ulogu kao te maskote pored terena, ali ne samo u vašoj reprezentaciji, već i u velikim evropskim klubovima! Predlažem vam da ubuduće šetate Kalemegdanom, čitate ‘Politiku’, čuvate golubove… Ja ću i dalje da budem debeo i da igram po 25-30 minuta i zarađivaću mimo vašeg marketinga“, govorio je te 2012. godine Labović Dudi Ivkoviću.

U karijeri je igrao za FMP, Borac, Aris, Fraport Skajlajners, Jenisej, Krasnije krila, Nižnji Novgoord, nastupao je još u Poljskoj, Turskoj, Libanu, Rumuniji, Finskoj i Makedoniji.

13. Marko Marinović

Takmičenje na kojem je igrao: Mundobasket u Japanu 2006.

Junko Kimura/Getty Images

Čačanin je bio izuzetno talentovan igrač – uprkos nedostatku visine, Marinović je znao kako da komanduje napadom svoje ekipe, bio je efikasan šuter i dobar razigravač.

U trenutku kada ga je Šakota pozvao u Japan, bio je član FMP, a posle prvenstva počela je njegova košarkaška „Odiseja“, tokom koje se često vraćao u srpsku košarku. Igrao je u Španiji, Nemačkoj, Rusiji, Bugarskoj, Sloveniji i Rumuniji.

Košarkaška karijera Marka Marinovića bila je prilično uspešna, a vrlo je moguće da će „Malina“ prevazići sam sebe kao trener – beleži odlične rezultate u čačanskom Borcu, u kojem je glavni trener od 2019. godine.

12. Nemanja Aleksandrov

Takmičenje na kojem je igrao: Evrobasket u Španiji 2007.

Micha Will/Bongarts/Getty Images

Priča Nemanje Aleksandrova poznata je svima koji su pratili košarku tih godina. Kombinacija odličnih fizičkih predispozicija i prefinjenog talenta učinila ga je odličnim NBA prospektom, ali su njegov puni razvoj sprečile brojne povrede kolena.

Posle FMP Aleksandrov je trebalo da se dodatno razvije u Zvezdi, iz koje ga je na konačni spisak 2007. uvrstio Moka Slavnić planirajući da podmladi reprezentaciju za naredne godine. Tu su bili mnogi drugi mladi igrači – Teodosić, Tepić, Veličković, Marković, ali su oni ostvarili dosta bolje karijere.

Aleksandrov je na ta tri meča 2007. godine odigrao 16 minuta i postigao sedam poena – ispostaviće se jedinih sedam poena u karijeri za seniorsku reprezentaciju na velikim takmičenjima.

Ovaj krilni centar i dalje igra, član je mađarskog Jasberenja, a od te 2007. godine nastupao je redom za ljubljansku Olimpiju, Pezaro, Pepinster, Manresu, Oldenburg, Gazijantep, Bremerhaven i Krajovu.

11. Branko Jorović

Takmičenje na kojem je igrao: Mundobasket u Japanu 2006.

Martin Rose/Bongarts/Getty Images

Sve se te 2006. godine „namestilo“ za Branka Jorovića, igrača FMP, koji je posle prvenstva u Japanu trebalo da pruži svoje najbolje partije u karijeri. Međutim, ovo „nesrećno“ prvenstvo za Jorovića je bilo još daleko gore jer je doživeo ogromnu povredu, koja ga je udaljila sa terena praktično cele sledeće sezone. Posle te povrede Jorović se nikada nije vratio na pređašnji nivo.

Odlični krilni igrač je potom nastupao za Olimpijas iz Patre, Svislajon Takovo (pre nego što je tim postao Radnički Kragujevac), Borac, Kavalu, Braunšvajg, Igokeu i Kluž.

Radio je kao glavni trener u rumunskoj Politehnici, a sada je na čelu čačanskog Železničara.

10. Vuk Radivojević

Takmičenje na kojem je igrao: Evrobasket u Španiji 2007.

Borbeni bek je 2019. godine okončao 17-godišnju profesionalnu karijeru, a tokom nje su svakako najveći uspesi kapitenska traka i tri Kupa Radivoja Koraća u Crvenoj zvezdi, kao i nastup za reprezentaciju u Španiji. Ipak, u tom neslavnom izdanju srpske selekcije postigao je tek sedam poena za 37 minuta na tri meča.

U karijeri je osim Zvezde igrao za Slogu, Fuenlabradu, FMP, Turk Telekom, Šlonsk i Igokeu, u kojoj je završio igračke dane.

Danas je član uprave tima iz Aleksandrovca.

9. Miroslav Radošević

Takmičenje na kojem je igrao: Evrobasket u Španiji 1997.

https://twitter.com/bandirmabk/status/767789154222673920

Izuzetan šuter – jedan od najboljih svog vremena i ključni igrač Partizana u pohodu na Fajnal for 1998. godine.

Za reprezentaciju je igrao samo jednom, a bio je u sporednoj ulozi – teško da išta može bolje da ilustruje nadmoć tog tima. Kada Mire Radošević mora da ima minute „na kašičicu“ jasno je da vaš tim ima nestvaran talenat. Radošević je igrao odlično, ali jednostavno, ispred njega su bili Đorđević, Bodiroga, Danilović, Saša Obradović, Berić i Lončar.

Radošević je u Partizanu bio od 1997. do 2000. godine (prethodno je igrao za Slobodu i Borac), a potom je nastupao za Turk Telekom, Rozeto, Prokom i Banvit. Povukao se 2007. godine, a radio je kao sportski direktor Slobode, a zatim i u upravi Banvita.

8. Nebojša Bogavac

Takmičenje na kojem je igrao: Evrobasket u Švedskoj 2003.

David Piole/Euroleague Basketball via Getty Images

Ovaj talentovani bek najbolje partije je pružao kao igrač Hemofarma, a član je generacije koja je 2005. godine osvojila ABA ligu, jedini trofej u istoriji kluba iz Vršca. U tom periodu pozvan je i u reprezentaciju, a u Švedskoj je za 42 minuta na terenu postigao sedam poena za tim Duška Vujoševića.

Mojkovčanin je potom igrao kao profesionalac za Breogan, Le Man, Dižon, Asvel, a pored toga je nastupao i u Crnoj Gori i u Iranu. Jedno vreme bio je trener Vršca i pomoćnik trenera u francuskom Strazburu.

7. Goran Nikolić

Takmičenje na kojem je igrao: Mundobasket u Japanu 2006.

Friedemann Vogel/Bongarts/Getty Images

Nikšićanin je bio odličan igrač, a najbolje je na ovim prostorima upamćen po centarskom partnerstvu sa Ognjenom Aškrabićem iz dana kada su nastupali za FMP. Nikolić je 2003. godine prešao u Efes Pilsen, gde je bio do 2005, a potom je otišao u Kijev, iz kojeg je pozvan u reprezentaciju.

Ipak, u Japanu Nikolić nije pomogao SCG, državi koja se raspala, ali je ipak igrala na Svetskom prvenstu, da zabeleži dobar rezultat.

Posle je nastupao za Estudijantes, Albu, Panionios, kiparski AEL i turski Mersin, a 2008. godine bio je član crnogorske reprezentacije.

6. Petar Popović

Takmičenje na kojem je igrao: Olimpijske igre u Atini 2004.

Krupni i snažni centar karakterističnog skok-šuta tada je bio na vrhuncu karijere. Uprkos odličnim partijama u dresu Hemofarma, nije mogao do titule šampiona Srbije preko Partizana, ali je uradio dovoljno da ga Željko Obradović povede u Atinu. Srpskom timu su nedostajali centri, a posle startnog dvojca pod obručima koji su činili Tomašević i Drobnjak, za ostale minute Popović se borio sa Ostojićem i mladim Nenadom Krstićem.

Ipak, Popović više nije igrao za nacionalni tim, a posle Hemorafma prešao je u Beneton. Kasnije je imao dva mandata u Crvenoj zvezdi, igrao je za Huventud (osvojen ULEB kup), Estudijantes, Spartak i Sankt Peterburga, Artland, Petkim, a karijeru je 2014. godine završio u Metalcu.

Ne treba ga mešati sa sadašnjim crnogorskim košarkašem Petrom Popovićem, 23-godišnjim košarkašem Budućnosti.

5. Miroslav Raičević

Takmičenje na kojem je igrao: Mundobasket u Japanu 2006.

Junko Kimura/Getty Images

Momak iz Vrbasa je svoje ime stekao u Arisu – i metaforički (Grčka je nudila najbolje uslove za košarkaški razvoj) i bukvalno (u pasošu se zvao Miroslav Marinos-Raitsevits). Snažni krilni igrač bio je jedno od pojačanja Dragana Šakote, koji ga je potom pozvao i u reprezentaciju.

Raičević je bio „zahvalan timski igrač“, veoma borben, ali njegov put u Japan svedoči da je taj tim sa SP 2006. jedan od najlošijih u istoriji nacionalnog tima Srbije. Pet godina kasnije, a naročito pet godina ranije, ne bi imao šansu da se nađe na konačnoj listi putnika na turnir.

Posle Zvezde Raičević je igrao u moskovskom Dinamu, Napoliju, imao i drugi mandat u Zvezdi, ali se ubrzo vratio u Grčku, gde je igrao do kraja karijere.

4. Nikola Jestratijević

Takmičenje na kojem je igrao: Olimpijske igre u Sidneju 2000.

Snažni centar je igrao fantastično u dresu FMP i Zvezde devedetih godina, a potom je prešao u slavni Kinder u kojem je bio prvak Evrope. Nastupao je još za podgoričku Budućnost, AEK, Asvel, Rasing iz Pariza, igrao je i u Rusiji i Poljskoj, ali ne više u reprezentaciji.

Ipak, karijeru su mu upropastile povrede, a razočaravajući nastup 2000. godine mu je jedini u državnom timu. Ispred njega su u rotaciji tada bili Rebrača, Tomašević, Drobnjak i Tarlać.

3. Dušan Vukčević

Takmičenje na kojem je igrao: Evrobasket u Švedskoj 2003.

Alius Koroliovas/Euroleague Basketball via Getty Images

Vukčević je bio jedan od sedmorice srpskih košarkaša koji su 1999. godine dobili pravo da nastupaju za Srbiju, iako su imali grčki pasoš jer su u toj zemlji gradili karijeru devedesetih godina. Ostala šestorica bili su Milan Gurović, Milan Tomić, Milan Reljić, Predrag Stojaković, Srđan Jovanović i Nemanja Ćuk.

Ipak, Vukčević nije bio toliko poznat srpskoj javnosti jer je samo dve sezone proveo u Crvenoj zvezdi, i to u tinejdžerskim danima. Posle toga napravio je veliku karijeru tokom koje je igrao za Olimpijakos, Real, Montepaski, Ulker, milansku Olimpiju, Virtus i Rimini, a za nacionalni tim igrao je na samo jednom turniru. Mnogi su povlačili paralele između njegovog odnosa prema reprezentaciji i onog koji je imao Dejan Rambo Petković sa fudbalskom selekcijom.

U Švedskoj je imao minutažu, ali se uklopio u prilično blede partije tima. Radio je u Grčkoj kao komentator, a sada je njegov sin Tristan u mlađim kategorijama Real Madrida.

2. Nemanja Krstić

Takmičenje na kojem je igrao: Evrobasket u Sloveniji 2013.

Košarkaš mađarskog Solnoka nije ostvario karijeru koja mu se predviđala kada je sa 20 godina iz redova Mege uvršten u tim koji će otputovati na Evropsko prvenstvo. Krstić je igrač odlične građe koji je imao dobar šut, ali nikada nije do kraja realizovao potencijal.

Krilo iz Kladova igralo je u Megi do 2015. godine, a zatim je Krstić igrao za Igokeu, Kapfenberg, beogradski Dinamik i Novi Pazar, pre nego što je prešao u redove mađarskog Solnoka. Ukoliko u njemu osvoji titulu biće mu to treća nacionalna titula, budući da je do sada već postao šampion BiH i Austrije.

Interesantno je da je na tom Evrobasketu Nemanja Krstić morao da nosi natpis na dresu „Nem. Krstić“ kako ne bi bio pomešan sa kapitenom reprezentacije Nenadom Krstićem.

***

Intermeco: Oni koji nisu završili na listi a zaslužili su da budu spomenuti.

Pre nego što proglasimo „najzaboravljenijeg“ reprezentativca države u poslednjih 25 godina, podsetimo se još nekih koji nisu često bili u nacionalnom dresu, ali su nastupili na velikim takmičenjima. Nikola Bulatović je bio treći centar tima pri osvajanju dva zlata – ’97. i ’98. godine. Još jedan igrač koji je ostvario sjajnu karijeru, a igrao je skoro isključivo u domaćim ligama je Dejan Milojević – on je igrao 2001. (zlato u Turskoj na EP) i 2005. godine (fijasko u Beogradu).

Raško Katić je sve najveće uspehe u karijeri postigao posle 30. godine, pa tako i nastupe u reprezentaciji – igrao je kod Dude 2013. i na Đorđevićevom debiju na SP 2014. godine. Odlični šuter Danilo Anđušić igrao je za reprezentaciju tek jednom, na spomenutom EP 2013. godine, a samo jedan nastup na velikom turniru zabeležio je još jedan igrač kojem su povrede „osakatile“ karijeru – Žarko Čabarkapa. On je bio „samo“ svetski prvak iz Indijanapolisa 2002. godine.

Nekadašnji centar Partizana Đuro Ostojić vrhunac karijere doživeo je početkom 21. veka, a igrao je dvaput – kod Vujoševića 2003. godine i na OI 2004. Bojan Popović je bio treći plej tima koji je 2009. godine u Poljskoj vratio srpsku košarku na pobednički kolosek, a 2006. u Japanu je bio jedan od Šakotinih izabranika. Ognjen Aškrabić je sa Goranom Nikolićem činio srpske „tornjeve blizance“, a za SCG je igrao 2003. i 2006. godine.

***

1. Branko Cvetković

Takmičenje na kojem je igrao: Evrobasket u Španiji 2007.

Rodolfo Molina/Euroleague Basketball/Getty Images

Ako se sećate ovog odličnog šutera u dresu reprezentacije, postoje dve opcije: prva je da imate fantastično pamćenje, a druga je da vam se neuspeh „Moskitosa“ 2007. godine toliko urezao u pamćenje da ste memorisali sve sa tog turnira. Na tri meča koja je Srbija odigrala na ovom turniru Cvetković nije ulazio na parket.

Ovaj košarkaš je od 2005. do 2007. godine sa Milošem Teodosićem predstavljao briljantni mladi bekovski par FMP, a tokom karijere često je igrao i na poziciji niskog krila.

Po odlasku iz Srbije usledila mu je bogata internacionalna karijera tokom koje je nastupao u Grčkoj, Španiji, Italiji, Ukrajini, Kazahstanu, Libanu, Venecueli, a poslednji angažman mu je bio u novosadskom amaterskom timu „I Came to Play“ u kojem su mu saigači proslavljeni veterani poput Darka Miličića, Jova Stanojevića i ostalih.

***

Na kraju pogledajte listu na kojoj se nalaze 83 igrača koji su nastupali za mušku seniorsku reprezentaciju Srbije (Srbije i Crne Gore, SR Jugoslavije) od 1995. godine. Ispred njihovog imena nalazi se broj nastupa za nacionalni tim na velikim takmičenjima.

10 – Dejan Tomašević
9 – Dejan Bodiroga
8 – Stefan Marković
7 – Miloš Teodosić
7 – Nenad Krstić
7 – Saša Obradović
7 – Nemanja Bjelica
6 – Bogdan Bogdanović
6 – Predrag Drobnjak
6 – Željko Rebrača
6 – Igor Rakočević
6 – Kosta Perović
6 – Milan Gurović
6 – Vlado Šćepanović
5 – Milan Mačvan
5 – Miroslav Raduljica
5 – Predrag Stojaković
5 – Marko Jarić
5 – Predrag Danilović
4 – Vule Avdalović
4 – Stefan Jović
4 – Nikola Kalinić
4 – Marko Simonović
4 – Vladimir Štimac
4 – Vlade Divac
4 – Milenko Tepić
4 – Stefan Birčević
4 – Miroslav Berić
4 – Nikola Lončar
4 – Aleksandar Đorđević
4 – Milenko Topić
3 – Miloš Vujanić
3 – Darko Miličić
3 – Vladimir Radmanović
3 – Nemanja Nedović
3 – Vasilije Micić
3 – Ivan Paunić
3 – Zoran Savić
3 – Dejan Koturović
3 – Dragan Tarlać
3 – Boban Marjanović
3 – Novica Veličković
3 – Dragan Lukovski
2 – Žarko Paspalj
2 – Vladimir Lučić
2 – Uroš Tripković
2 – Nikola Milutinov
2 – Marko Gudurić
2 – Ognjen Kuzmić
2 – Dragan Milosavljević
2 – Zoran Erceg
2 – Aleksandar Rašić
2 – Nikola Jokić
2 – Marko Kešelj
2 – Duško Savanović
2 – Bojan Popović
2 – Raško Katić
2 – Đuro Ostojić
2 – Ognjen Aškrabić
2 – Dejan Milojević
2 – Nikola Bulatović
1 – Miroslav Radošević
1 – Zoran Sretenović
1 – Nikola Jestratijević
1 – Veselin Petrović
1 – Aleksandar Pavlović
1 – Žarko Čabarkapa
1 – Dušan Vukčević
1 – Nebojša Bogavac
1 – Petar Popović
1 – Branko Jorović
1 – Miroslav Raičević
1 – Mile Ilić
1 – Goran Nikolić
1 – Marko Marinović
1 – Nemanja Aleksandrov
1 – Dragan Labović
1 – Vuk Radivojević
1 – Branko Cvetković
1 – Đorđe Gagić
1 – Danilo Anđušić
1 – Nemanja Krstić
1 – Branko Lazić

***

Mnogštvo interesantnih informacija – Vladimir Štimac igrao je na velikim turnirima više puta za državnu selekciju od Darka Miličića, a Stefan Birčević od Vladimira Radmanovića. Mogu li Nemanja Bjelica ili Bogdan Bogdanović da prestignu Dejana Tomaševića?

Ako vas je neki podatak sa ovog spiska iznenadio ili mislite da je poredak na listi trebalo da bude drugačiji, ne libite se da nam to kažete u komentarima.

Ukoliko vas zanimaju svi sastavi reprezentacije od 1995. godine do danas, tabelu možete preuzeti na Tviter profilu navedenom ispod.

Nikola Novaković (@nikolanvkvc)

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare