Mađarska 'gvozdena dama'

Ian MacNicol Getty Images Sport

Od ljubavi do mržnje i nazad. Od razočaranja do olimpijskog zlata. Od navodno lenje i debeljuškaste devojčice do 'gvozdene dame'. Katinka Hosu izborila se sa 'divljim vodama' kako bi postala jedna od najboljih plivačica sveta.

Katinka Hosu može da se pohvali brojnim olimpijskim, svetskim i evropskim titulama. Na najvećim takmičenjima osvojila je 63 zlatne, 19 srebrnih i 11 bronzanih medalja. A bila je i prva takmičarka koja je držala svetske rekorde u svih pet kategorija mešovitiog stila.

Time je svakako dokazala ocu da je plivanje bilo pravi izbor u odnosu na košarku, kojom su se bavila njena braća.

„Kada sam imala 10 godina otac mi je rekao da od plivanja mogu da živim samo ako budem bila najbolja na svetu i da bi trebalo da igram košarku. Ipak, ja sam volela plivanje, dopadalo mi se i to što je reč o individualnom sportu“, otkrila je Katinka.

Povezano

Deda Laslo Bakos joj je bio prvi trener. Uz njegovu podršku, mađarska plivačica vrlo rano je odredila sebi cilj – zlato na Olimpijskim igrama.

„Kada sam radila sa dedom, uživala sam, bio mi je odličan trener i mentor. Naučio me je da postavim ciljeve, radim naporno, ali i da se zabavljam. Tad sam verovala da ću biti olimpijska šampionka. On mi je stalno govorio da veruje u mene, da misli da sam talentovana“, prisetila se Hosu.

„Ali kad sam prešla u drugo okružnje, izgubila sam sve te nade, snove da mogu“.

To drugo okruženje bio je rad u reprezentaciji. Iako je na kontinentalnom šampionatu u malim bazenima osvojila prvu bronzu 2004, te sa svega 15 godina učestvovala na Olimpijskim igrama u Atini, nije mogla da uživa.

„Poznato je koliko naporno i dugo smo morali da treniramo. Imali smo izuzetno teške trening kampove, kao u vojsci. Počela sam da mrzim plivanje, toliko da sam svima pričala da me ne zovu plivačicom. Mrzela sam te treninge. Govorili su mi da sam loša, da sam lenja, debela. Mrzela sam to, ali sam želela da dobijem stipendiju i zahvaljujući plivanju odem u Sjedinjene Države“.

Uprkos svom nezadovoljstvu, na Evropskom prvenstvu 2008. godine je došla do nove važne medalje – srebra u trci na 400 metara mešovitim stilom. Na Igrama u Pekingu, bila je ipak daleko od postolja.

„U Pekingu sam imala 19 godina, bila sam 12. u trci na 400 metara mešovito. Sada ne mislim daje to bio loš rezultat, ali svi su mi rekli da je to užasno i da bi trebalo da prekinem da se bavim plivanjem“.

Ronny Hartmann/Bongarts/Getty Images

Mada na Igrama nije uradila ono čemu se nadala, ispostavilo se da je ta godina bila izuzetno važna u karijeri mađarske plivačice, pošto je od jeseni počela da studira psihologiju u Los Anđelesu, gde se spremala i za takmičenja.

„Sve je bilo drugačije u SAD, svi su uživali u plivanju. Treninzi su trajali sat i po, radilo se u teretani. Fokus je bio na kvalitetu i to je značajno doprinelo razvoju moje karijere. Bila je potrebna još godina kako bih ponovo zavolela plivanje“.

I rezultati su pokazali da Hosu ponovo uživa u bazenu. Na planetarnom šampionatu 2009. godine prvi put je postala svetska šampionka, u trci na 400 metara mešovito. Kući se vratila sa još dve bronze. Nisu izostali uspesi ni na Evropskom prvenstvu i na koledž takmičenjima.

Ipak, 2012. donela je novo razočaranje. Na Olimpijskim igrama u Londonu ponovo je ostala bez odliičja – u trci na 400 metara mešovito bila je četvrta, dok je finale duplo kraće deonice završila na osmom mestu.

„Moja najveća greška je bila što nisam razmišljala o mogućnosti da neću da pobedim. Imala sam 23 godine, bile su to moje treće Igre, bilo je vreme da zasijam. Ipak, tokom trke na 400 metara mešovito svašta mi je prolazilo kroz glavu. U jednom momentu sam videla da ću osvojiti bronzu. Pitala sam se šta će mi to, htela sam zlato. U poslednjih deset meara sam bila spora i na kraju sam završila četvrta. Bila sam posramljena, ljuta na sebe. Bilo mi je potrebno nekoliko meseci da se vratim“.

I posle toga su joj govorili da bi trebalo da se penzioniše. Ipak, ona je imala drugi plan. Odlučila je da radi samo sa Šejnom Tusupom, za koga se i udala 2013. godine. Prilagodila je treninge sebi, a uz rad po striktnom režimu dolazile su i medalje. Zbog načina na koji je trenirala i svega što je uradila posle Londona, dobila je nadimak ‘gvozdena dama’.

Catherine Ivill Getty Images Sport

Na evropskim i svetskim prvenstvima osvajala je medalje i obarala svetske rekorde. A na olimpijskom postolju, gde su je svi videli i mnogo godina ranije, konačno se našla 2016.

„Pre Rija sam prestala da razmišljam o zlatu na Igrama. Onda samo svojila tri. Tako to valjda ide“, uz osmeh je konstatovala Katinka, koja je u Brazilu pored tri zlata uzela i jedno srebro.

Uprkos burama u privatnom životu i razvodu, Katinka je i u narednim godinama nosila titulu najbolje plivačice sveta. Nije sebi dozvolila novi pad, pa se već raduje Igrama u Tokiju. Svojim petim.

„Ne osećam se staro. Znam da nije čest slučaj da je neko u plivanju na nivou na kojem sam ja sa 30, ali osećam da sam naučila mnogo toga o tome kako treba da se pripremim, šta treba da radim i kako da plivam“, rekla je Hosu.

Ako joj se plan ostvari, njena karijera završiće se na Igrama u Parizu 2024. godine. S obzirom na to da je pokazala da ne odustaje ni kada joj svi kažu da bi trebalo, kraj bi mogla da obeleži još jednim olimpijskim zlatom. Jer ‘gvozdena dama’ ima i ‘gvozdenu volju’.