Esencija fudbalske lepote

Jasper Juinen, Getty Images

Dobio je loptu od golmana duboko na svojoj polovini. U punom trku vukao je unapred. Jedan protivinik ostao je iza leđa, zatim i drugi, a onda – bum! Eksplozija!

Projektil sa 30 metara udario je u prečku, odskočio od trave i zabio se u gornji deo mreže. Toliko snažno da je pravo čudo kako je nije pocepao.

Frank Rajkard se hvatao za glavu pored klupe. Nije verovao šta je upravo video. Blizu 100.000 navijača u delirijumu je skakalo, izazivajući potrese na vrhovima Pirineja.

Osmeh nedavno izabranog predsednika Đoana Laporte u svečanoj loži slao je jasnu poruku:

Pogledajte koga sam vam doveo! Ovo je tek početak“.

I bio je početak, ali kakav! Takav se teško može i zamisliti.

Ko još veruje da bi nešto slično mogao da učini na debiju u novom klubu? Niko. Nije ni on, ali se malo zaigrao. Kao nekada na uličicama Porto Alegrea. Spontanost je učinila ostalo. I posebnost.

Poput svakog prethodnog i narednog prijema lopte, driblinga i pasa, pogotka i proslave istog, zaleta za slobodnjak ili penal…

Kad kažete “to može da učini samo on”, onda zaista i mislite da to može da učini samo on. Ostali su samo pokušavali. Bezuspešno.

Taj septembar 2003. i trenutak koji je došao daleko iza ponoći (utakmica sa Seviljom počela je u 00.05h) označili su rađanje nove zvezde. One sa najblistavijim sjajem. U blaugrana boji. Sa zlatnim brojem na leđima.

I njoj će se diviti čak i najveći rivali. Svi oni ljuti protivnici. Zato što će ih u narednim godinama na terenu varati toliko lepo i prefinjeno, da će svaki put iznova poželeti da budu prevareni.

A on im to zadovoljstvo nije uskraćivao. Naprotiv. Uživao je u tome. Više od bilo čega i bilo koga. Sa sve onim zaraznim osmehom…

Ronaldo de Asis Moreira. Ili, jednostavno, Ronaldinjo.

Čovek koji je živeo za igru, a ne za uspeh. Esencija fudbalske lepote.

https://youtube.com/watch?v=EiIHHiJdVo8

A sve je vrlo lako moglo da ode u drugu, nepoznatu stranu…

Bilo je to leto pomenute 2003. Tad 23-godišnji Brazilac završavao je svoju drugu sezonu u Pari Sen Žermenu. Za jednog svetskog šampiona, osvojeno 11. mesto u Ligi 1 predstavljalo je jasan znak da je neophodan iskorak na viši nivo.

Titula na Svetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji, gde je sa Ronaldom i Rivaldom činio čuveni “R trojac” u napadu, pa i gol Dejvidu Simenu sa 40 metara, bile su dobra osnova za kreiranje puta ka vrhu.

Dve godine u PSŽ donele su neophodno privikavanje na evropski stil, posle odlaska iz Gremija, i Ronaldinjo je uveliko izgradio ime. Još tad se znalo da je od one sorte retkih majstora, koji jednim potezom promene čitav tok meča.

Takvi igrači poželjni su u svakom timu, pa i u onom koji vodi ser Aleks Ferguson. Čuveni Škot je u Ronaldinju video naslednika Dejvida Bekama, koji je prešao u madridski Real, i prva ponuda u Pariz stigla je iz Mančester Junajteda.

Ipak, Bekamov odlazak u Madrid izazvao je domino efekat. Englez je bio prva želja novog predsednika Barselone Đoana Laporte. Neuspeh u njegovom dovođenju naterao je ambicioznog političara da se okrene drugim rešenjima i pogled usmeri ka Gradu svetlosti.

Ponuda od 30 miliona evra i prijateljski odnosi Ronaldinja i Sandra Rosela, Laportinog prvog saradnika i kasnije predsednika Barse, bili su dovoljni da Brazilac završi na Nou Kampu, a ne na Old Trafordu.

Shaun Botterill/Getty Images

Nisam bio prvi izbor? Ne razmišljam na taj način. Mogao sam da odem u Junajted, ali kad me je moj veliki prijatelj Sandro pozvao nije bilo šansi da pređem bilo gde osim u Barsu“, priznao je Ronaldinjo.

Ferguson je u tom poslu ostao praznih šaka, međutim, sudbina mu se ponovo osmehnula i na noge donela tad malo poznatog Portugalca. Kristijano Ronaldo mu je ime, verovatno ste čuli za njega.

Ostalo je istorija… Ali, okrenimo se Dinju.

Prelazak u Barselonu u tom momentu nije bio potez iz snova. Katalonci su prolazili kroz period promena na svim nivoima i sezonu ranije završili su tek na šestom mestu u La Ligi.

To leto i Ronaldinjov dolazak označili su, međutim, početak uspostavljanja dominacije. Debitantski gol protiv Sevilje bio je pokazatelj koliko će dobro sve da izgleda.

Karijera u Blaugrani nije počela bajkovito. Brzo su došli problemi sa povredama i Barsa je jesenji deo sezone završila na 12. poziciji. Ipak, povratak na teren doneo je drugačiju sliku – 15 trijumfa u narednih 20 mečeva, uz ukupno 15 golova Brazilca, za završetak sezone na drugoj poziciji iza Valensije.

Luis Bagu, Getty Images

Bila je to najava onoga što će uslediti već u narednoj. Katalonci su došli do prve titule, posle šest godina, a Ronaldinjo do prve nagrade iz premijerne kategorije – FIFA igrač godine (2004).

Ronaldinjo je Barseloni vratio onaj pravi duh i osmeh. Verujem da bolji kompliment od toga ne mogu da mu udelim“, zahvaljivao se Karles Pujol, posle osvojene titule.

Brazilac je na putu ka šampionskom naslovu postigao devet golova. Neko bi rekao „samo“ devet, ali njegov posao nisu ni bili golovi. Imao je isključivo jedan zadatak, da radi ono što najbolje zna – da se igra.

U toj igri je sam pobedio Realove Galaktikose usred Madrida i Serhiju Ramosu napravio horor od debija u Klasiku. Sa dva pogotka doneo je Barsi ubedljiv trijumf (3:0), a sebi ovacije punog Santjago Bernabeua.

Da, ovacije.

A neko iz Katalonije ne dobija često aplauz od građana prestonice. Zapravo, češće se pojavi Halejeva kometa. To, valjda, dovoljno govori…

Danas cenim to znatno više nego pre. Tad nisam pridavao mnogo značaja, zato što me je samo fudbal zanimao. Ali sad sam svestan da takvu čast dobije tek nekoliko igrača i ja sam među njima“, istakao je Dinjo.

Na devet pogodaka u prvenstvu, Ronaldinjo je još četiri dodao u Ligi šampiona. Pola od toga dao je na Stamford Bridžu, u revanšu četvrtfinala protiv Čelsija.

Prvi je bio iz penala, a o drugom se i danas priča. Ples oko lopte na ivici šesnaesterca i zatim udarac špicem iz kolena. Nepomični rivali, nepomičan Petr Čeh, lopta u maloj mreži. Nepomični gledaoci i Žoze Murinjo.

Imao sam osećaj da je neko zaustavio vreme na tri sekunde. Kao da se protivnici nisu mrdali, a ja sam jedini mogao da se pomeram”, slikovito je Ronaldinjo opisao dati trenutak.

https://youtube.com/watch?v=fygu4KrxJqc

Barselona je, ipak, poražena u Londonu sa 4:2 i morala je da se oprosti od elitnog takmičenja.

Bilo je to samo kratkotrajno saplitanje na putu ka tronu.

U sezoni 2005/06.  usledio je vrhunac tog Barsinog projekta i Ronaldinja na njegovom čelu.

Katalonci i Brazilac poigravali su se sa svakim i svim. Standarde dominacije podigli su na potpuno novi nivo.

U La Ligi osvojena je nova titula sa 12 bodova prednosti u odnosu na Real, dok je Liga šampiona pokorena bez poraza, za drugi trofej u klupskoj istoriji.

Jednostavno nismo mogli da prestanemo da pobeđujemo. Postalo je zarazno. Zaista smo verovali da možemo da pobedimo bilo koga i na bilo koji način“, kazao je brazilski virtuoz.

Ronaldinjo je najbolju sezonu u karijeri završio sa 26 golova na 45 utakmica, a proglašen je za najboljeg asistenta Primere i Lige šampiona.

Svojoj vitrini dodao je još jednu nagradu za FIFA igrača godine i Zlatnu loptu, obe 2005. godine, da bi zatim uzeo i priznanje za UEFA igrača godine.

Luis Bagu, Getty Images

Uzeo je sve. I nije hteo više.

Zato što je on sve vreme želeo samo da se igra. Kao nekad sa starijim bratom Robertom na travnjaku ispred kuće. I da učini majku ponosnom. 

Da prodaje trikove i uverava ljude oko sebe da to može samo on.

I zaista su verovali da sve to može samo on. Svi, pa i jedan Argentinac. Onaj koji će uz njega učiti i potom nastaviti prikazivanje magije.

Denis Doyle/Getty Images

Ronaldinjo je fenomen. Saveti koje daje, neizmerno mi znače. Njegova kontrola lopte me čini ljubomornim. Sve što radi, radi na poseban način. Uvek može učiniti nešto novo kako bi pobedio. To je ono što želim i ja da radim“, govorio je 18-godišnji Lionel Mesi.

Mesi je uspeo u nameri. Danas radi slične stvari. Ali na svoj način.

Na Ronaldinjov način radio je samo Ronaldinjo. I niko mu neće biti ni blizu.