"Driblate loptu, čujete zvižduke, ne bude vam svejedno"

Skener 13. jul 202018:28 > 18:41
SK printscreen

Srpski plejmejker Nikola Radičević govorio je u intervjuu za Sport klub o periodu karijere provedenom u Crvenoj zvezdi, o tome šta je sve naučio tokom pet godina u Sevilji, o saradnji sa trenerom Aitom Garsijom Renesesom, povredama i navijačima.

Dvadesetšestogodišnji igrač je prošlu sezonu, koja je prekinuta zbog pandemije virusa korona, završio u Mursiji koja, doduše, nije učestvovala na završnom turniru ACB lige.

Iz čačanskog Borca u kome je ponikao, preselio se u Partizan, ali je pred potpisivanje prvog profesionalnog ugovora odlučio da se oproba u Španiji. Sevilja je pravila pravi mali projekat posvećen mladim igračima, među kojima su bili i Kristaps Porzingis i Tomaš Satoranski, ali je svkakao najveći faktor u odluci da napusti Srbiju imao iskusni stručnjak na klupi Sevilje Aito Garsija Reneses.

Radičevićev povratak u Srbiju 2017. godine inicirala je Crvena zvezda, sa mladim trenerom Dušanom Alimpijevićem na klupi. Iako nije uspeo da se u potpunosti uklopi, za Sport klub je otkrio da mu je iskustvo u crveno-belom dresu svakako bilo dragoceno.

Kartu za Las Palmas čekirao je, reklo bi se, u pravom trenutku, s obzirom na to da je Gran Kanarija samo nekoliko meseci nakon njegovog dolaska obezbedila mesto u Evroligi, čime su ispisane nove stranice klupske istorije.

Usledio je kratak angažman u Trentu, zatim povratak u Granku, a onda i Mursija.

Oko dva meseca strogog karantina Radičević je proveo u Španiji, koja je bila jedna od najugroženijih zemalja na svetu, kada je reč o pandemiji virusa korona.

Euroleague Basketball via Getty Images

„Dobro sam sada, prošlo je ono najgore i u Španiji. Bio sam dva meseca u stanu, nismo smeli da izađemo nigde, samo do najbliže prodavnice. Posle toga dolazak u Srbiju, još dve nedelje karantina, dve nedelje u kući i sada sam dobro. Počeo sam da treniram, osećam se bolje i psihički i fizički što je  najbitnije za sportistu jer smo bili zatvoreni predugo u kućama. Čuvamo se, pazimo se i sve je okej“, počeo je Radičević za SK.

Priču o mlađim kategorijama i svojim prvim košarkaškim koracima počinje Borcem iz njegovog rodnog Čačka.

Ja sam počeo u Borcu iz Čačka, ja sam dete Borca i u tom momentu jedini neki uslov za dalji razvoj mladih igrača je bilo preći u neki od beogradskih klubova. Bio je to tada FMP, Zvezda ili Partizan. Ja sam u razgovoru sa roditeljima, sa ljudima koje volim i kojima verujem koji je tada bio najbolja škola za mlade igrače pored FMP. Mislim da nisam pogrešio. Bile su to fantastične četiri godine, gde sam imao odlične trenere i odlične uslove za rad“, rekao je srpski košarkaš i dodao:

Došlo je vreme da treba da se potpiše profesionalni ugovor. Tada su u Partizanu potpisali dosta nekih igrača na mojoj poziciji. Dolazili su Vesterman, Boris Dalo i još par nekih momaka. Ja jednostavno nisam video da ću dobiti neku šansu tu. Stigla je ponuda od Sevilje koja je počela da radi novi projekat, potpisavši Aita kao trenera. Svi znamo kakav je to trener pogotovo za mlađe igrače, on to sada pokazuje i u Albi. Otišao sam tamo, potpisao ugovor na pet godina, oni su počeli projekat sa mladim igračima kao što su Satoranski, Porzingis, Vili Ernangomez“.

Posebne utiske nosi o treneru Aitu Garsiji Renesesu, aktuelnom treneru Albe, sa kojim je sarađivao u Sevilji.

„Izdvojio bih detalje i neverovatnu posvećenost svakom igraču individualno, da nađe ono šta svakom igraču treba, pristup tom igraču. Imam primer recimo kada je on sa Čehom Ondrejom Balvinom, to je bio moj saigrač koji sada igra za Bilbao, zbog toga što je imao malo problem sa koncentracijom i nekim stvarima, pred svaki trening ga je zvao u kancelariju da igraju šah. To je bio neki njegov pristup da mu pomogne da se oseća sigurnije“, istakao je Radičević i dodao da je Aito njemu najviše pomogao u tome da shvati šta je zadatak plejmejkera.

Euroleague Basketball via Getty Images

Iz Sevilje pamti još mnogo toga, i to ne samo sa terena.

„Fenomenalan grad, jedan od najlepših u Evropi. Fantastična klima, leto je 350 dana. I kada je loše vreme, to je 17, 18 stepeni i neverovatno dobro druženje. Mi smo imali jednu od najmlađih ekipa u Evropi i kada se sklopi dosta igrača koji su sličnih godina i kada imaju neke snove da igraju u Evroligi ili gde god, kako ko, to druženje ne samo na terenu, nego van terena. To će mi ostati mnogo više u sećanju nego bilo šta“, objasnio je srpski košarkaš.

On je iz tog perioda karijere istakao i teške momente, odnosno povrede kroz koje je prolazio kao i hitnu operaciju slepog creva, zbog koje je takođe morao da pauzira.

To je krenulo tako što sam ja u toku te sezone povredio kuk i odigrao sam sa povređenim kukom par utakmica. Vratio sam se u Srbiju, klub me je zvao da dođem na još par pregleda, da nađemo doktora koji će to pratiti. Kako sam došao u Španiju, ja sam osetio bolove u stomaku, mislio sam da sam nešto loše pojeo, ali sam dva tri dana putovao po Španiji, povraćao, nisam mogao da jedem. Dva ili tri sata pre nego što je trebalo da uđem u avion da se vratim kući osetio sam najgori bol u životu. Počeo sam da se tresem, nekako sam uspeo da pozovem doktora, koji je pozvao predsednika kluba da dođe u stan da me pokupi, direktno u bolnicu, operacija odmah narednog dana i doktor mi je rekao sam imao sreću što nisam ušao u taj avion“, objasnio je bivši plejmejker Crvene zvezde.

Euroleague Basketball via Getty Images

Radičević u Zvezdu dolazi na početku sezone 2017/2018, na poziv trenera Dušana Alimpijevića, a kako i sam ističe, svestan je kolika je obaveza i odgovornost igrati u jednom od dva najveća srpska kluba.

„Ja sam znao kakva je obaveza kada potpisuješ za bilo koji od dva velika kluba, za Zvezdu ili Partizan. Ono što sam znao, ali na šta nisam bio spreman je taj neverovatni pritisak koji se dešava. Ta neverovatna promena da kada odigraš dobro, najbolji si na svetu, osećaš se najbolje. Kada odigraš loše, bolje je da nisi ni dolazio, svakakve stvari dobijaš po društvenim mrežama i tako dalje. Međutim, Zvezdu sam izabrao iz tog razloga jer posle pet godina provedenih u Sevilji sam smatrao da sam spreman za neki korak napred. Pojavila se Zvezda sa dobrom ponudom i što je najbitnije sa Evroligom, za šta sam smatrao da je to moj naredni korak“, rekao je Radičević i nastavio:

„Mislim da takođe nismo imali sreće jer je to bilo odmah posle sezone kada su ostvarili neverovatan rezultat, ljudi su počeli da imaju neka nerealna očekivanja i na sve to Fajnal-for se te godine održavao u Beogradu. Novi tim od kog su svi očekivali neke nerealne stvari, mlad trener kome je bilo potrebno vremena. To sigurno nije ispalo ni kako sam ja očekivao, ni kako su oni želeli, ali na to gledam kao na lekciju jer sam video kako je igrati pod nekim ogromnim pritiskom. Sevilja je bila potpuno druga priča, sve je bilo podređeno mladom igraču, bez pritiska, svi imaju strpljenja. Ovde si došao u jednu sredinu gde se odmah očekuje rezultat i gde niko nema strpljenja za tebe“.

Nikola je već u novembru napustio Crvenu zvezdu, nakon što je sporazumno raskinut ugovor između njega i kluba sa Malog Kalemegdana, a upražnjenu poziciju plejmejkera popunio je Dilan Enis.

Ja bih se sad sigurno drugačije ponašao, sa ovim iskustvom koje imam, da dođem ponovo u Srbiju da igram, sigurno bih znao kako da se postavim i prema sebi i prema tom pritisku i tim očekivanjima. Međutim, tada to nisam znao. Sa klubom sam imao odličnu saradnju. Ja ni sa Nebojšom Čovićem, ni sa Alimpijevićem nikada nisam imao nikakve probleme. Čak smo i pričali nekoliko puta šta nije okej sa mnom i šta se to dešava. Ja sam jednostavno upao u tu neku lošu seriju iz koje nisam mogao da se izvučem“, objasnio je 26-godišnji plejmejker.

Pritisak sa kojim se posebno borio bio je pritisak navijača i medija, s obzirom na to da je posle nekoliko izgubljenih lopti i grešaka na terenu u dvorani čuo zvižduk svojih navijača.

„Pa iskreno, ja u jednom momentu, dok sam bio u Zvezdi, pratio sam medije. U jednom trenutku sam prestao da pratim jer sam shvatio da je to jedini način da ja preživim. Izbrisao sam sve aplikacije, novine nisam ni pomišljao da uzmem, pogotovo u situaciji u kojoj sam ja bio. Ja sam počeo da upadam u jednu depresiju tešku, nisam iz kuće želeo da izađem, pogotovo posle te dve utakmice. Ja sam u predsezoni, bar prema nekim mojim očekivanjima, bio okej, odigrao sam tako da sam nametnuo neka očekivanja. Posle je došao Tejlor Ročesti koji je neverovatan igrač, trener je, naravno dao više poverenja njemu jer su se tražili rezultati. Ja sam igrač koji ne živi od 7 do 10 minuta, ja tu ne mogu ništa da pokažem, tu sam se malo uvukao u sebe. Posle dođete u Arenu, driblate loptu, čujete par nekih zvižduka, ne bude vam svejedno, stegnete se još više i to posle bude sve gore i gore. Ako igrate loše, sigurno mediji neće ništa lepo napisati o vama jer nemaju šta. Mediji nisu sigurno bili nikakav krivac za to što sam ja otišao“, objasnio je Radičević za Sport klub.

Kompletan intervju sa Nikolom Radičevićem pogledajte OVDE.