Najbolja fudbalerka na svetu

Elsa/Getty Images

Nije od onih sportistkinja koje ćete zapaziti jer je, u žargonu rečeno, dobra "riba". Nije ni lepotica za kojom se okreću. Ona je najbolja fudbalerka na svetu. Megan Rapino.

Megan Rapino dobila je 2019. godine FIFA Best nagradu za najbolju fudbalerku na svetu. Iste godine dobila je i Zlatnu loptu Frans fudbala. Bila je najbolja igračica Svetskog prvenstva i najbolji strelac svetske smotre fudbala. Svetski mediji odzvanjali su njenim imenom tih mesec dana zbog burne rasprave sa predsednikom Sjedinjenih Američkih Država Donaldom Trampom.

Fudbal je počela da igra sa 11 minuta starijom sestrom bliznakinjom Rejčel diveći se svom najstarijem bratu. Odrasla je u porodici sa petoro braće i sestara. Ali, Brajan je bio brat kome se divila. Od svoje pete godine pokušavala je da ga impresionira. A onda je on zapao u probleme sa narkoticima, dospeo prvo u zatvor za maloletnike, kao i u ozloglašeni Pelikan bej državni zatvor… Za Megan i Rejčel fudbal je postao izlaz iz ovakvog života, a uspeh koji je napravila Megan za Brajana je postao slamka spasa i razlog da od zavisnika postane njen najveći navijač. (Tek da Holivud ima uvod za neki budući film sa srećnim krajem).

Dok je odrastala, žene su u sportu, bez obzira na veličinu ostvarenog uspeha, bile praktično nevidljive. I sama je u sobi imala samo postere Majkla Džordana. A izrasla je u jednu od onih žena čiji se glas čuje. Izrasla je u ženu koja se usprotivila Donaldu Trampu. I recimo da ga je pobedila, daleko od Amerike, daleko od društvenih mreža, jednim prkosnim potezom, jednom fotografijom koja je obišla svet.

„Ako promašiš, promašio si. Nema vraćanja. Možeš samo da se trudiš da ne ponoviš istu grešku. Pobeđivala sam u velikim mečevima u karijeri, ali takođe sam imala i velike poraze. Uz sve dobro ide i ono loše. I nije stvar samo u pobeđivanju. Stvar je u procesu, u putovanju, u ljudima sa kojima prolaziš kroz sve to, uz koje učiš i rasteš i u tome da svakog dana postaješ malo bolji. Moj prvi veliki poraz bilo je finale Svetskog prvenstva 2011. Vodile smo dva minuta pre kraja, primile smo gol i izgubile na penale. Bila sam uništena. Ali, uvek imaš sledeću utakmicu. Sledeće godine smo istu reprezentaciju pobedile u finalu Olimpijskih igara iako mislim da smo igrale bolje na Mundijalu. Ali, to je sport. U sportu je najteža stvar koja može da ti se desi poraz u finalu Svetskog prvenstva. U životu, to je samo jedna sitnica“ – to je filosofija i stav koji te vode napred, koji donose sve ono o čemu sanjaš. Ono što teče kroz njene vene u kojima je izmešana isrka i italijanska krv.

A uvod u tu borbu, uvod u mesec dana koji su joj doneli sve o čemu je sanjala tokom cele karijere (iako sugurno nije sanjala da će predsednik njene zemlje za to vreme voditi žustru kampanju protiv nje), desio se još 2016. godine kada je bila među prvima koji su podržali Kolina Kapernika u nemoj borbi protiv rasizma. Radila je to i na Mundijalu u Francuskoj iako više nije klečala tokom izvođenja himne već je samo stajala sa rukama na leđima.

I dok je Kaperniku ovaj potez na neki način uništio karijeru, Megan je svoju pokrenula ka vrhuncu. Prepoznata je van onoga čime se bavi kao veliki borac za jednakost. Logično, bilo je i onih kojima je smetala gej sportistkinja koja se bori za ravnopravnost, protiv policijske brutalnosti, za jednaku platu… Posebno što je ta gej osoba, i sama dovoljno uticajna, u vezi sa popularnom košarkašicom Sju Bird koja je svu svoju snagu pokazala upravo u toku najuspešnijeg i najtežeg meseca koji je njena pratnerka imala u životu.

Ali, neka nam ovaj prethodni pasus posluži samo kao uvod u priču o Mundijalu, priču o peharima sa kojima je napustila Francusku, o momentu kada je pobedila i samu sebe u želji da ispozira sa podignutim srednjim prstom, ali je ipak bila svesna da neke granice ne sme da pređe.

Streeter Lecka, Getty Images Sport

Postigla je šest golova na ovom Mundijalu, pet u nokaut fazi. Jedan, pobedonosni u finalu u kome je Amerika povela sa penala koji je u gol pretvorila Aleks Morgan, ali se ni Holanđanke nisu dale pa su uskoro došle do izjednačenja. I taj gol bio je upravo kao ona, pametan i hrabar. Iako je sve penale na šampionatu do tada izvela šutirajući svoje levo, sada je promenila stranu, mreža se zatresla i Megan je mogla da zauzme pozu – prkosno podignute brade, malo nakrivljena i ispruženih ruku ka nebu. Sa ružičastom kosom koja je postala jedan od simbola borbe za ravnopravnost u mesecima nakon Mundijala. Slika koja je obeležila Mundijal. Slika koja je pobedila Trampa.

„Ta poza je bila poruka: ‘J..i se, nećeš ukrasti ni trunku naše radosti’, ali sa širokim osmehom. Ovo sam ja, a ti znaš da ti se sviđam“, kaže Rapino koju smo prvi put (na Mundijalu, jer radila je to i ranije tokom godine) imali priliku da vidimo u ovom mini performansu u četvrtfinalnom duelu protiv Francuske, dva dana nakon što je Tramp na Tviteru pokrenuo „napad“ na zamenika kapitena reprezentacije. Postigla je protiv Francuskinja dva gola u pobedi 2:1. Oba puta je stajala u pozi koja je bila jasna i neskrivena poruka samo jednom čoveku na svetu.

Taj gol u finalu i njegova proslava nadmašili su i pobedu i trofej koji je doneo. Nadmašili su i sve pojedinačne nagrade koje je Rapino osvojila 2019. A osvojila je sve – bila je najbolji strelac šampionata, najbolja igračica Mundijala, najbolja igračica sveta u dva izbora.

„A nisam sigurana ni da sam najbolja igračica u svom timu“, rekla je skomno posle.

Igrala je na Svetskom prvenstvu. Igrala je protiv svih rivalki. Igrala je protiv lidera „slobodnog sveta“. Igrala je i protiv velikog broja svojih zamljaka koji su skloniji da veruju predsedniku, kako god se on zvao, nego svom mišljenju.

Odbila je, kao i njene saigračice, da posle trijumfa ode u Belu kuću i sastane se sa Trampom. Zapravo je samo ostala dosledna onome što je rekla i pre šampionata. Onome što je Trampu dalo povod da ispali otrovne strelice ka njoj – „Neću da idem u j…nu Belu kuću“.

Ono što je, jednim delom, čini toliko moćnom je što vam uvek izgleda kao da uvek zna da uradi i kaže pravu stvar. Dodele nagrada koje je dobila prošle godine iskoristila je da govori o drugima. Zahvalila se Kaperniku čiji je hrabri primer pratila. Pozvala je Kristijana Ronalda i Lionela Mesija da joj se pridruže u borbi protiv seksizma i rasizma u fudbalu. Podrćala je Rahima Sterlinga i Kalidua Kulibalija koji se gotovo svakodnevno suočavaju sa rasizmom, govorila je o devojci koja se prerušavala u muškarca kako bi ušla na stadion i koja se spalila kada je otkriveno da je prekršila ovu zabranu koju propisuju zakoni u Iranu, pozdravila je sa govornice na dodeli FIFA nagrada Kolina Martina, MLS igrača i jedinog gej muškarca u pet različitih profesionalnih sportskih liga u SAD.

Ukoliko vam njeni ideali nisu bliski iz ovog ili onog razloga, čini se da se lako poistovetiti sa devojkom koja se samo bori i zalaže za ono u šta veruje. Svime što ima. Ne radimo li to svi?

I to je ona. I, priznali ili ne, sviđa vam se.