"Rekli su mi da Rankove medalje nisu državni interes?!"

KSS

“Hej, momci mladi, šta da se radi, kad malo selo nema džez orkestar”... Na kraju ove kultne pesme čuje se “napred, naši tamburaši”, ali u prepevanoj verziji mogli bi da ih zamene košarkaši.

Možda se neko zapita kakve sad veze imaju selo, džez, ili bilo koji orkestar sa košarkom, kroz istoriju znamo i da ima, ali o čemu je reč u ovom tekstu kašće vam se samo, koji redak niže…

Žeravica je rođen 17. novembra 1929. godine u Novom Miloševu (tada Dragutinovo), a umro 29. oktobra 2015.godine u Beogradu. Sahranjen je u Aleji velikana na beogradskom Novom groblju.

 Stihovi čuvene “Male teme iz Srema” ovoga puta nas vode beskrajnom ravnicom do Banata. Tačnije, do Novog Miloševa, rodnog sela Ranka Žeravice, legendarnog košarkaškog trenera. Elem, Novo Miloševo ima tamburaške orkestre, što je i logično, ali kako vam zvuči podatak da ima i četiri muzeja? Zavičajni (etnografski) “Kotarka”, Muzej tehnike Žeravica, Muzej Duško Popov (filmski Džejms Bond) i Muzej Ranko Žeravica (u završnoj fazi izgradnje). Da bi se sve to opisalo ili makar donekle približila sadržina ovih kulturnih ustanova potrebna je podebela monografija, ali bolje upućeni će vam kratko i jasno reći: To mora da se vidi uživo, doživljaj je poseban. 

I još jedan kuriozitet, ova tri poslednja muzeja, nalaze se u istoj ulici! I to na porodičnom imanju Žeravica. Istina, najnoviji, košarkaški, koji je posvećen vanvremenskom opusu čuvenog stratega pod obručima, trebalo je već da bude otvoren ali pandemija koronavirusa je odložila spektakl.

Želeli smo da svečano otvaranje bude ove godine, zbog tri godišnjice – 50 godina od zlata na Svetskom prvenstvu u Ljubljani, 40 od trijumfa na Olimpijskim igrama u Moskvi i pet godina od Rankove smrti, ali iz poznatih razloga sve je prolongirano. Pola decenije se borimo i evo, stigli smo do završne faze glavnog objekta, gde će biti smešteni eksponati i tabla sa imenima donatora, a urađen je i košarkaški teren. Uskoro krećemo u nabavku vitrina“, kaže Zaga Žeravica, supruga čuvenog stručnjaka i sama poznata u svetu igre pod obručima kao proslavljena igračica i trener.

Fondacija Ranko Žeravica

Urađeno je mnogo, ali, ipak, potrebno je još finansijskih sredstava da bi se lepa ideja realizovala u potpunosti.

Iz ogromne kolekcije uspeha Ranka Žeravice izdvajaju se medalje osvojene sa reprezentacijom Jugoslavije i dva trofeja s Partizanom, prvenstvo 1995/96. godine i Kup Radivoja Koraća 1978. godine. Na kormilu nacionalnog tima osvojio je zlatne medalje na OI u Moskvi (1980), SP u Ljubljani (1970) i na nezvaničnom SP u Čileu (1966), zatim srebrne na OI u Meksiku (1968), SP u Urugvaju (1967), EP u Italiji (1969), EP u Nemačkoj (1971) i bronzu na SP u Kolumbiji (1982). Član je FIBA Kuće slavnih od 2007.godine, a Hala sportova u Novom Beogradu nosi njegovo ime od 2016. godine.

Ostalo je da se urade fasada muzeja, dva zasebna objekta, jedan u kojem će biti tri svlačionice, a drugi, društveni klub sa prostorom za druženje, seminare, sastanke i kafićem. Projektom je predviđen Rankov spomenik, sedeća figura na klupi za rezervne igrače domaćeg tima, a česma sa filtriranom vodom na ulazu u kompleks je Rankov i moj poseban dar. Na njoj će da piše: ’Dobrodošli svi vi koji volite košarku!’“.

Ranko Žeravica, čovek sa velikim “Č”, bio je blage naravi, pedagog i autoritet, nesebično je pomagao svima i prenosio bogato znanje. Podučavao je mlađe kolege, stvarao igračke zvezde, strpljivo i ljubazno sarađivao sa medijima, a među velikane je otišao ostavivši prebogatu zaostavštinu. Trofeje, medalje, knjige, lične zapise i stvari, fotografije, dokumenta, suvenire sa brojnih takmičenja, vredne, ekskluzivne uspomene…

Ranko je za života nudio ’kamion’ tih vrednosti Ministarstvu sporta, Sportskom savezu, Fakultetu za fizičku kulturu, kome sve nije, ali niko nije hteo ili nije mogao da se prihvati toga… Zato smo Rankov bratanac Čeda i ja 2016. godine osnovali Fondaciju ’Ranko Žeravica’. Naime, posle Rankove sahrane najbliža rodbina se okupila kod nas, a Čedin sin Ivan, tada 15-godišnjak, spontano je rekao: ’A što ne bismo pored našeg muzeja tehnike napravili košarkaški teren na kojem bi uvek mogao da igra ko god poželi, a pored toga podigli i Rankov muzej’. Čeda i ja smo se samo pogledali i tako je sve počelo. Krenuli smo niodčega, potpuno sami, a kada je urađen idejni projekat muzejskog kompleksa poslala sam na stotine mejlova Rankovim saradnicima, trenerima, igračima, novinarima, svima kojih sam se setila“, ističe Zaga Žeravica.

Zakucale su, dakle, Žeravice na “sva vrata”, već u startu naišli na razumevanje Košarkaškog saveza Srbijw i određenu pomoć, ali bilo je neophodno da se uključe i ostale sportske i društvene institucije. Odškrinula su se samo malo vrata Ministarstva kulture, ali…

Fondacija Ranko Žeravica

Nismo tražili isključivo novčanu podršku, institucije su mogle da nam pomognu na razne druge lakše, a korisne načine, ali nije bilo odziva. Tako sam na sastanku u Ministarstvu kulture, na kojem je bilo nas jedanaestoro, doživela neprijatno iznenađenje, rečeno nam je da ne vide društveni interes da bi učestvovali u tom projektu. Zar nije javni interes to što će ko god poželi moći da igra u svako doba na tom terenu i u muzeju pogleda trofejni put takvog stručnjaka? Zar sve Rankove medalje i plejada asova, koje je trenirao, nisu putokaz novim generacijama? Zašto su se onda ovog leta toliko spominjale zlatne medalje iz Ljubljane i Moskve, ako nemaju značaj?“.

Nekadašnja reprezentativka i proslavljena igračica Radničkog Zaga Žeravica sedam puta je osvojila državnu titulu. Kao trener uvela je ženski tim Saragose u elitni rang, zatim napravila podvig trijumfom u Kupu kraljice 1990. godine i postala počasni građanin španske regije Aragon. U analima je upisano da je Zaga prvi srpski trener koji je osvojio trofej u Španiji. Večiti saborac košarkaških legendi i danas je aktivna u druženjima sa nekadašnjim saigračicama iz Radničkog i kolegama iz muškog tima. Pamti se i prepričava kako je sa Rankom ekskluzivno prisustvovala individualnom treningu Majkla Džordana i da joj je na rukama preminuo legendarni Radivoj Korać, posle saobraćajne nesreće.

Ipak, upornost se isplatila, Zagin sportski, borbeni duh i beskrajna ljubav prema suprugu i neverovatna preduzimljivost i kreativnost Čedomira Žeravice, direktora Fondacije, doneli su značajne rezultate. I sada je spektakl otvaranja muzeja sasvim izvestan, ako računamo koronu kao prolazan problem.

Inače, Čedomir je tvorac već jednog čuda u Novom Miloševu Muzeja tehnike Žeravica, sa fascinantnim, mnogobrojnim eksponatima, koji čine ogroman, šaroliki niz upotrebnih, životno važnih predmeta, kućnih aparata, do mašina, traktora, vozila. U najkraćem, u tom nostalgičnom putovanju kroz vreme zastupljene su sve oblasti, koje ilustruju civilizacijski razvoj čoveka. Ili bolje da se vratimo na poruku s početka, “teško je opisati, to mora da se vidi”…

Na našu ogromnu sreću, sve to je prepoznao Ivan Đoković iz Vlade Vojvodine, njegovo pojavljivanje je od ključnog značaja. Svesrdno je podržao naš projekat rečima ’za Žeravicu mora da se uradi sve najbolje’. Dobili smo, dakle, podršku vojvođanske Vlade, iako Ranko u Vojvodini nije radio kao trener, ali oni su pokazali da cene prave vrednosti. Veoma sam zahvalna i Đokoviću i Vladi Vojvodine, ali i opštini Novi Bečej, koja je ušla u priču sa nama kao suvlasnik 50 odsto celog kompleksa. To je dobro jer delimo i prava i obaveze“, dodaje Zaga Žeravica o svojoj, kako ističe, životnoj misiji.

U početku je bilo nagoveštaja da će i opština Kikinda da se uključi…

Sve se završilo na tome da je glumac, a naš veliki prijatelj, Ivan Bekjarev, u Kikindi, uz pratnju benda Ekser, odigrao predstavu, čiji prihod je otišao u kasu Fondacije i da je fudbalski trener Mladen Krstajić organizovao tom prilikom lepu donatorsku večeru. Na svaku našu akciju se odaziva kikindski pevač starogradske muzike Milan Prunić, inače, Rankov drug, a na spisku donatora je i Predrag Bogosavljev, Rankov igrač, iz istog mesta… Međutim, iz opštine Kikinda je stigao zvaničan dopis da ne mogu da pomognu jer Novo Miloševo pripada Novom Bečeju?! Ne razumem kakve to ima veze. Šteta, Ranko je bio kikindski đak. Kikinda se ponosi Rankom, spominju ga javno često, uz Jovana Ćirilova, kao najpoznatijeg Kikinđanina, ali za muzej nisu zainteresovani“.

Gospođu Žeravica posebno boli što sportske organizacije nisu pokazale interesovanje za lepu i korisnu ideju.

Fondacija Ranko Žeravica

Pisala sam i Olimpijskom komitetu Srbije, Sportskom savezu, Ministarstvu sporta, Fakultetu za fizičku kulturu, a nisam dobila nikakav odgovor. Veoma sam razočarana i tužna što, recimo, Partizan uopšte nije reagovao, mnogo mi je žao što ime kluba, koji je Ranko zadužio, ne stoji na donatorskoj tabli. Svi ljudi od košarke dobro znaju da su tvorci modernog Partizana Ranko Žeravica, Miketa Đurić i Đorđe Čolović, oni su u Humsku doveli Dragana Kićanovića, Dražena Dalipagića, Dragana Todorića, Žarka Zečevića, Bobana Petrovića i mnoge druge asove… I ne samo to, taj trio je stvorio i košarkašku publiku i kulturu u novobeogradskoj Hali sportova, na utakmice su dolazili pravi ljubitelji košarke, bez obzira za koga navijaju. Pisala sam Partizanu na više adresa, predsedniku kluba direktno, ali niko mi nije odgovorio. Ne znam zašto, možda zato što je Ranko trenirao i Zvezdu, ali ne razumem što bi to bilo sporno, pa nije jedini koji je radio u oba kluba večitih rivala“.

Čovek srpskog porekla Duško Popov (1912 – 1981), jugoslovenski trostruki agent, obaveštajac svetskih razmera, po kome je napravljen čuveni filmski lik Džejms Bond, detinjstvo je proveo u Novom Miloševu u komšiluku porodice Žeravica. Kuću, koja je Popovima pripadala od 1903. godine, otkupio je Rankov otac 1952. godine, preko advokata jer Popovi nisu smeli da se vrate u Jugoslaviju posle II svetskog rata. Inače, Rankova majka Ljubica, devojačko prezime Popov, dalja je rođaka Duška Popova. U toj kući i danas žive potomci Žeravica, a Rankov bratanac Čedomir je na tom imanju napravio i muzej posvećen Dušku Popovu, što je još jedna atrakcija Novog Miloševa, a deo eksponata (kopije slika, novinskih tekstova, dokumenta) su dar muzeja “007” iz Londona.

Još jedan detalj Zaga ne može da shvati i prihvati.

Vrhunac odbijanja se čuo baš od nekih ljudi, kojima je Ranko pomogao u sportskoj karijeri, imali su čudnu konstataciju, tačnije pitanje, zašto se muzej pravi u selu?! Podvlačim i ovom prilikom, htela sam da se gradi u Beogradu, ali za tako nešto nismo dobili podršku… Ali ne razumem šta je sporno da muzej bude u rodnom selu, da ne nabrajam slične primere iz sveta, dovoljno je jak jedan domaći. Legendarni glumac Bata Živojinović imaće muzej u rodnoj Koraćici, kod Mladenovca“.

Naravno, lepša strana medalje je ogromna zahvalnost svima koji su pomogli i pomažu izgradnju muzeja i onima koji će tek pomoći.

Na donatorskoj tabli, koja će da bude na istaknutom mestu u muzeju, stoje imena svih koji su uplatili novac na račun Fondacije za izgradnju Rankovog muzeja, bez obzira o kojoj je sumi reč, svima smo beskrajno zahvalni. Solidan odziv su pokazali mnogi asovi, treneri, klubovi, pojedinci iz raznih krajeva bivše SFRJ, Španije , Amerike… Recimo, Crvena zvezda je odvojila određenu svotu novca i poklonila nam zglobne koševe, table i klupe za igrače, košarkaška sekcija Barselone je dala sredstva za izgradnju terena. Hvala svima, prijateljima, novinarima i onima, koji će tek da nam se priključe“.

Nije potrebno naglašavati kakve sve mogućnosti će da ponudi budući muzejski kompleks u Novom Miloševu.

„Pored osnovne namene, planiramo da tu organizujemo kampove, mini basket i 3×3 takmičenja, pogotovo što su Vojvođani proslavili u svetu srpski basket, igru na jednom košu. Želimo da organizujemo turnire na što višem nivou. Zatim, da u saradnji sa trenerskom i sudijskom organizacijom održavamo seminare. Ostaje i da se urade male tribine i natkrije teren, kako bi bio u funkciji i leti i zimi. Taj prostor planiramo i za druge, vansportske, razne kulturne manifestacije“, poručila je Zaga Žeravica.

Početkom svakog septembra u Novom Miloševu održava se spektakularno obeležavanje Dana Muzeja tehnike Žeravica, manifestacijom “Zalazak u svitanje” sa fantastičnim celodnevnim kulturno zabavnim programom, upotrebom vekovnih eksponata, mašina, poput vršalica žita uz zvuke tamburica, karavana “prastarih” traktora i automobila „old tajmera”, a sve to uz banatske kulinarske specijalitete. I još mnogo, mnogo toga.

Minulih pet godina u taj svojevrsni hepening je uključen i važan, emotivan segment, sećanje na Ranka, a 2018. godine položen je i kamen temeljac za njegov muzej i postavljena privremena izložba o proslavljenom treneru, čiji eksponati će uskoro da se presele u novoizgrađeni objekat. Dakle, čekamo sledeći “Zalazak u svitanje” i osvit Rankovog muzeja… Biće to istinsko košarkaško prosvetljenje.

I još jednom, mali podsetnik. To mora da se doživi.