Petrić za SK: Gorica mora da ostane u ligi

Skener 6. okt 202012:02 > 12:06
FK Čukarički

Trener Gordan Petrić (51) u ND Gorica. Otac, ponosni deda. Na službenom putu po Sloveniji.

FK Partizan

Počeo pred kraj prohujalog septembra, zabeležio pobedu protiv Aluminija (2:0). zatim, na gostovanju u Ljubljani, izgubio od Olimpije (0:1), da bi u vikendu za nama, remizirao na terenu Domžala (1:1). Slovenci su rekli i napisali: Preporod po Petriću! Sad je red na Sport Klub da popriča sa prvoimenovanim iz uvodnog reda ovog teksta. A, red je red, rekao bi i Đole Balašević u antologijskoj: Ne lomite mi bagrenje.

Šta da vam kažem, osim: drago mi je što radim u Sloveniji, liga je mala, klub je velike tradicije, budući da, posle Olimpije i Maribora, u vlasništvu poseduje najviše domaćih trofeja. Sad je važno ostati u ligi. Ljudi me ovde poznaju, a pauzu u radu, izazvanu reprezentativnim akcijama, iskoristili smo da se još bolje upoznamo. Što se igrača tiče, bili su slobodni do danas, išli su kud koji, dok ja, rekoh, nisam mrdao iz Gorice, pa, tek sam došao, gde ću, baš mi je do turizma“, prokomentarisao je Petrić (igračka karijera: OFK Beograd, Partizan, Dandi junajted, Glazgov Rendžers, Kristal Palas, AEK, Harts, Sičuan) za Sport Klub.

Čovek neverovatno pozitivne energije, uvek spreman za šalu, kako na tuđi, tako i na svoj račun, U sećanju su pripreme Partizana, devedesetih na Zlatiboru, kada su dečica trčkarala oko prvotimaca crno-belih, a legendarni Peđa Mijatović, aludirajući na gabarite nerazdvojnog prijatelja, štopera Gordana, napravio štos: Deco, deco, svi brzo dođite do ovog čike, da se sklonite od sunca, da vas ne udari sunčanica! Gordan se slatko nasmejao i obećao revanš, ali kad bude znatno više ljudi, pogotovo onih starijih. I, nije dugo čekao. Dok je Peđina supruga vozila sina Luku u kolicima, a Peđa im hitao u susret, pojavila se grupa Partizanovih simpatizera, pojavio se ubrzo i Gordan, pogledao je Peđu, pa Peđinog naslednika…Usledilo je iznad kolica: Luka, hajde pomeri se malo da se tvoj tata razbaškari pored tebe. Sad odoh, vi lepo pajkite i nešto fino sanjajte! Smeh do suza, šta drugo. Ostavljamo Zlatibor, idemo dalje, po ono za šta smo i krenuli u Sloveniju, razgovaramo sa Gordanom Petrićem, pitamo kako ga je pridobila Gorica….

Našli smo se, jednostavno“, uzvraća Petrić (tokom trenerskih angažmana predvodio Bežaniju,Sinđelić, Zemun, Čukarički, Rad, AEL, bio asistent Ljubinku Druloviću u stručnom štabu reprezentacije i prvi saradnik Zorana Mirkovića na klupi Partizana).

Objasnite to „našli“?

U klubu vlada familijarna atmosfera, nalik onoj u mojoj prvoj fudbalskoj sredini, mom OFK Beogradu. Dakle, pronašao sam romantiku u Gorici. Kratko i jasno.

Nova Gorica? Smeštena u dolini smaragdnozelene reke Soče, na krajnjem zapadu Slovenije, Odličan geografski položaj, samo 45 kilometara od mora (Trst), 80 od skijaškog centra Bovec, 110 od Ljubljane…

A, nije daleko ni Beograd“, dodaje Petrić.

Za Novu Goricu kažu i kako je njeno područje – oaza odmora, zabave, sportskih i kongresnih aktivnosti. Grad (32.000 stanovnika) živi noću, bar je živeo tako do ove godine, većina stanovništva zaposlena je u lancu kazina, hotela, kafića, restorana…Najvažnije naselje Goriške regije. prepoznatljive po čistom vazduhu, vrhunskim vinima, ružama burbonkama (svedočanstva su brojnih posetilaca).

Super je ovde“, hvali i Petrić.

Od fudbala, do šala, do nekih podataka za koje, možda, niste znali, pa nazad. Na fudbal. Gorica je do transfera Petrića imala nulu u tabeli, onda su se stvari preokrenule, igra je postala sadržajnija, naišli su i bodovi, umalo sva tri da se ostvare u duelu sa favorizovanim Domžalama.

Domaćin je poveo sa bele tačke, mi smo izjednačili, propustili šanse da pobedimo, mada, treba biti pošten i reći da su i Domžale mogle do celog plena. Posle svega, smatram da je pravda, ipak, zadovoljena. Sledeći je Maribor, sad o Mariboru razmišljamo, Mariboru koji je preksinoć, kod kuće, u derbiju sa Olimpijom, odigrao nerešeno. Ponovo je Đorđe Ivanović pogotkom spasio Ljubljančane, cenim tog momka, drago mi je što je osvojio Sloveniju“, otkrio je Gordan Petrić za SK.

Osvojiće je zasigurno i „Zlatni Čileanac“, glavni junak ove naše priče, koji se 25. oktobra 1987. godine sa omladinskom reprezentacijom Jugoslavije popeo na krov sveta (5:4, posle boljeg izvođenja penala u finalu protiv Zapadne Nemačke).