Holender i Nikolić za SK: U najlepšem svetlu u Beogradu

Skener 10. okt 202011:38 > 11:42
REUTERS/Stoyan Nenov

Mađarska sad, imena znana i neznana: Orban, Kalmar, Nikolić (strelci u polufinalnom sofijskom baražu – 3:1), potom Gulači, Lang, Fiola, Siger, Nađ, Salai, pa Holender, pojačanje Partizana u proteklom prelaznom roku...

REUTERS/Umit Bektas

Birajte koga od njih da intervjuišemo uoči nedeljnog dvoboja sa Srbijom u Beogradu? Već ste izabrali? Tako brzo? Saglasnost je apsolutna. Za Sport Klub govore Filip Holender (26) i Nemanja Nikolić (32), potekli i godinama živeli na srpskim prostorima, jedan u Kragujevcu, drugi u Senti, obojica spremni da se prikažu u najlepšem svetlu i, ako se, kako kažu, eventualno ukaže prilika, zajedno sa svojim društvom obraduju… Sati se broje do utakmice u Ligi nacija, u tom brojanju, pre nego što se Holender i Nikolić udube u razmatranje aktuelnog trenutka, misli se i na vremeplov.

Mađarska nekad, Grošič, Buzanski, Lorant, Lantos, Božik, Zakariaš, Budai, Hidekuti, Cibor, Kočiš i Puškaš. Probudite me u svako doba noći i bez greške ću ih poređati, zato što sam o njima slušao bajke, zato što su oni predstavili fudbal kao nešto božansko, zato što su bili mađarska laka konjica, čije su kopite milovale travu, čak i kad su je gazili u punom galopu. Tim nad timovima. Zlatni tim. Čudo sa druge strane Gvozdene zavese. Olimpijski šampion iz Helsinkija (1952. godine – 2:0 u susretu sa Jugoslavijom). Timčina čije su mudre glave, lavovsko srce i brze noge godinu kasnije, na krcatom Vembliju, pred 105.000 duša, uradile ono što ranije nijednoj reprezentaciji van Ostrva, nije uspelo, pokorile su kolevku fudbala, nanevši Engleskoj ubedljiv poraz – 6:3.

Za komentare: Mađari kao da su sa druge planete, ovo je nova koncepcija fudbala, Engleska ovako nešto nikada nije videla. Šest meseci kasnije, u revanšu, na NEP stadionu u Budiumpešti (92.000 navijača), desilo se nešto gore, još poraznije za Engleze, izgubili su 7:1, dokumentujući kako izgleda neko kad je bespomoćan, protiv tima, magičnog tima, koji je u svom zenitu izgubio samo jedan meč i ostao bez svetske titule (finale u Švajcarskoj, 1954. godine, poraz od Nemčke 3:2, koju je Mađarska na startu tog Mundijala ponizila – 8:3).

Vraćamo se u sadašnjost, reč ima Filip Holender.

REUTERS/Bernadett Szabo

Čudan je ovo osećaj, nikad nisam ni pomislio da ću jednog dana igrati protiv Srbije. Dolazi i taj dan. Da li imam malu tremu? Ne, nemam je, što ne znači da je neću imati kad se budem približavao stadionu. Igram za Mađarsku, u službi sam mađarske reprezentacije, jasno je  kakav će biti moj odnos prema grbu kojeg nosim na grudima, trudiću se da se prikažem u što boljem svetlu. Pretpostavljam da će utakmica biti zahtevna za oba tima. I neizvesna do poslednjeg minuta. Poštujem sve srpske igrače, dužan respekt, zaslužen respekt, ali, Mađarska nije došla da izgubi, već da se takmiči za bodove“.

Recept je na stolu?

Kad bismo igrali kao protiv Turske u prvom kolu Lige nacija… Bio je to, bez ikakve sumnje, najbolji meč reprezentacije Mađarske u ovoj godini, ujedno i moja najubedljivija igra, lopta me samo jedanom nije poslušala, umesto mreže pogodila je prečku. Hrabri me činjenica koja ranijih sezona nije išla uz Mađarsku, radi se o mentalitetu aktuelnih reprezentativaca, nismo se predali kad je Rusija nedavno, takođe u Ligi nacija, vodila 3:0, umalo da poravnamo rezultat… Ma, dobra smo ekipa, videćete“.

Da li ste upoznali neke srpske reprezentativce?

Znam Luku Milivojevića, znam i Filipa Kostića, želim im sve najlepše u životu“.

Liga nacija je važna, finalni baraž za EP još važniji?

REUTERS/Bernadett Szabo

Svaka utakmica je važna, naročito ona koja predstoji 12. novembra na Puškaš areni, kada dočekujemo Island za plasman na EP. Uz podršku sa tribina, 30 odsto kapaciteta stadiona biće popunjeno navijačima, verujem da možemo do cilja“, uverava Filip Holender.

Vreme je i za Nemanju Nikolića, napadača koji je, svojevremeno, rešetajući mreže u mađarskoj ligi priželjkivao poziv srpskih selektora…

Nisam ljut, u meni nije ostao gorak ukus, možda nije bilo ni realno da zaigram za Srbiju. U nekom periodu sam se, doduše, i nadao, iza sebe imao tri krune golgetera mađarske elite, a onda digao ruke od svega, shvativši da misli moram da usmerim na drugi kolosek.Šta je preostalo, nego da oberučke prihvatim ponudu FS Mađarske. Na mestu sam gde me ljudi cene i vole, to je najbitnije“, ističe Nikolić.

Golovi kao sudbina. Nikolić se iz mađarskog Videotona preselio u Poljsku, da bi i tamo, u dresu Legije, postao najubojitiji čovek prvenstva. Godinu kasnije,u Americi, pod vođstvom Veljka Paunovića, u bojama Čikaga, nastavio je niz i prigrabio još jednu krunu namenjenu kralju strelaca. Ukupno ih je pet u njegovom vlasništvu. Sjajno! Kad je završio to što je trebalo preko bare, vratio se u Mađatsku, sad postiže gol na svaka 53 minuta.

Deset golova na 12 mečeva, od toga osam za Fehervar, dva za reprezentaciju. Moja dobra statistika, dobro je i što je i klub na čelu tabele. Šteta što ne prođosmo Standard za učešče u Ligi Evrope,vodili smo 1:0 i onda se desio preokret, pogubljeni su konci, što je znalački iskoristila ekipa iz Liježa“, dodaje Nikolić.

Igrate sa Srbijom, šta očekujete?

Večito sam gladan golova, nastojaću da se upišem, naravno ako se pojavim na terenu, ne znam kakav će da bude izbor selektora Marka Rosija. Što se rezultata tiče, neka pobedi bolji. Ne pravim sebi pritisak, nema razloga, za mene je ovo jedna od mnogih utakmica, u kojoj me, kao i uvek,interesuje uspeh mog tima. Rođen sam u Srbiji, roditelji mi žive u Srbiji, volim Srbiju, navijam za Srbiju samo kad ne igra sa Mađarskom“, bio je jasan Nikolić u razgovoru za Sport Klub.

Još nešto, reprezentativci Mađarske su posle utakmice sa Bugarima ostali u Sofiji, sve do subotnjeg leta za Beograd, obavljena su i testiranja na koronavirus, u ekspediciji nema zaraženih.

Duel između Srbije i Mađarske možete da pratite u nedelju od 20.45 na Novoj sport.