„Mašina za mlevenje mesa – to je mnogo gadan izum“

Skener 25. okt 202010:57 > 16. jul 2021 18:18 0 komentara
REUTERS/Christopher Pike

Kada je krenuo da skida rukavice, svima je bilo jasno – povući će se u intervjuu posle meča. Videli smo poslednji Habibov „trougao“ u UFC oktagonu.

Doduše, gledali smo varijacije na ovu temu mnogo puta u borilačkim sportovima – borac se tobože povlači kako bi „tvrdio pazar“, a svi sa dve sive ćelije znaju da gledaju glumu. Igra se na to da će im potencijalni povratak iz penzije doneti veću isplatu u slučaju buduće borbe. Pa čak se i ubedljivo najpopularniji i najbogatiji, Konor Mekgregor, tradicionalno povlači nekoliko puta godišnje.

Ovde smo imali priliku da vidimo nešto drugačije – Habibovom povlačenju zapravo svi veruju.

Povezano

Funkcionisao je Avarin na optimumu svojih mogućnosti u subotu uveče – ganjao je Gejdžija kao lovinu, pritiskao je i pritiskao dok nije iskoristio grešku. Mozak mu je funkcionisao besprekorno, u deliću sekunde je čitao situacije i prosto klizio iz poze u pozu – obaranje, uzimanje leđa, tranzicija u „full mount“, napad na trougao i konačno onesposobljavajuće stezanje. Sve je išlo u jednom dahu.

Zatim je usledio emotivni slom na sredini kaveza, koji se razlikovao od sličnih sportskih momenata. Nije odavao utisak prenaglašenog, da bi se dodvorio sponzorima i medijima, nije imao elemente privlačenja pažnje na sebe, nije bilo bespotrebne drame. Bio je to što jeste – čovek kojem u datom trenutku nije lako.

Objasnio je u intervjuu posle meča sve što je trebalo da objasni – ne prolazi mu se kroz čitav proces bez oca, najbitnije figure u životu, ne želi da se suprotstavlja majčinim željama, smatra da je uradio dovoljno, ne vidi dovoljno vredne izazove kojima bi posvetio svoje vreme.

Bio je to pravi „habibovski“ kraj karijere – firmu napušta čovek koji od samog početka nije baš shvatao „kulturu kompanije“, ali je bio toliko dobar u svojoj profesiji da poslodavac nije imao kud nego da ga drži pod ugovorom. Habib je uvek bio suviše drčan i nepokolebljiv da bi ga UFC marketinški plasirao onako kako je želeo, suviše u mimohodu sa načinom promovisanja i sistemom vrednovanja korporacije kakva je UFC.

Nije bilo teatralnog pentranja po kavezu, busanja, hvalisave retorike, glumatanja. Bio je to čovek koji je shvatio da je obavio ono što je zacrtao i obznanio svetu da je gotovo.

***

Ed Mulholland/Getty Images

Povlačenje je ipak iznenadilo dobar deo navijača – eksplodiralo je u subotu uveče, a zatim je u vazduhu ostalo da leluja pitanje – da li se Habib povukao kao GOAT? Odgovor mora biti – „otkud znamo?!

Teško je porediti različita doba i varirajuće konkurencije u osam muških UFC kategorija. Ima Habib argumente – nije poražen u 13 UFC duela, nije doživeo neuspeh u čitavoj profesionalnoj karijeri, što je zbilja impresivno. Ipak, ono što je najluđe je način na kojih je do tih pobeda došao – čineći da protivnici izgledaju kao krpene lutke.

#related-news_0

Habib nije izgubio rundu u karijeri, to je podatak koji se ponavlja do te mere da je praktično izgubio težinu. Već ga uzimamo zdravo za gotovo, a šta on zapravo znači? Znači da Habib nikada nije bio u zaostatku duže od, recimo, jednog minuta.

Nikada ga niko nije iznenadio, šokirao u nekoj rundi do te mere da ju je izgubio, pa u nastavku duela morao da se prilagođava. Habibu su za uspostavljanje dominacije dovoljni bili mikroperiodi. Uvek je držao situaciju pod kontrolom. To „držanje situacije pod kontrolom“ zapravo je eufemizam – Habib je tokom uspona u vrh divizije delovao kao da će „smožditi“ svakog protivnika koji odluči da igra njegovu igru. „Mleo“ je i one koji su bili dovoljno promućurni da se u njegovu igru ne upuštaju, a onima koji su prokljuvili da se u klinč situacije ne treba upuštati, relativno je lako nametao svoj ritam.

Al Jakvinta se dobro rvao sa Habibom, ali izuzetno kratko. Edson Barboza je bacao torpeda od lou-kikova, ali Habib ih je sve „pojeo“ i uradio ono što je od početka nameravao da uradi. Konor Mekgregor je izuzetno mudro ušao u susret, dok nije napravio prvu grešku. Gejdži nije želeo da prepusti sredinu oktagona po cenu sto prednjih direkata u nos, ali se dva puta približio žici kao Ikar Suncu i završio slično. Dastin Poarje je vrebao razmene na nogama, dok u jednom trenutku nije shvatio da ne može da pobegne iz čeljusti. Pogled neverice ovog veoma hrabrog i žestokog borca dok ga „anakonda“ davi je najilustrativniji od svih.

REUTERS/Christopher Pike TPX IMAGES OF THE DAY

„Opipljiva“ Habibova mana u GOAT razgovoru je svakako broj odbrana UFC pojasa – tek tri. Pa toliko ih je imao i Tajron Vudli, čovek koji je upravo izgubio 15 rundi zaredom. Zato i ima malo bojazni proglašavati Habiba najdominantnijim šampionaom u istoriji UFC, iako je to organizacija nemilice radila promovišući meč sa Gejdžijem.

Habibove svega tri odbrane morao je naravno da komentariše i moralno najupitniji delilac moralnih lekcija – Džon Džons. „Bouns“ je svoj pojas u poluteškoj kategoriji branio skoro pa deceniju, počistio je diviziju od svakog potencijalnog izazivača, pa je morao da iskaže svoje negodovanje povodom Habibove molbe da bude istaknut kao „paund for paund“ kralj UFC.

Prikladnije bi bilo korigovati sintagmu – Habib je prvak koji je ostavio najdominantniji utisak u istoriji UFC. Svako ko je makar jednom gledao Habiba imao je sličan komentar – „kako ih gnjavi“ ili tako nešto. Mnogi protivnici i sparing-partneri su svedočili o Habibovoj snazi u stilu: „kao da te steže neki mnogo veći i teži čovek“.

Drugi „nedostatak“, ako se tako može navati, predstavlja Habibova naoko jednodimenzionalnost. Nurmagomedov je tokom svog UFC mandata prvenstveno bio elitni rvač, pa tek onda sve ostalo.

Sigurno ste čuli „mišljenje“ gledalaca kojima nije najjasnija poenta MMA: „zašto se samo valja po podu, umesto da razmenjuje udarce na nogama?!

Habib je redefinisao način na koji se u ovom sportu pristupa rvanju i demonstrirao koliko tzv. „dagestanski“ stil može biti efikasan u UFC oktagonu. Ako ste snažni, spremni i tehnički obučeni kao Habib, u ogromnoj ste prednosti u odnosu na „udarača“. Međutim, ta tri elementa je jako teško dovesti do vrhunskog nivoa, ali pomaže ako trenirate rvanje otkad prohodate. Zauvek će u kolektivnu MMA svest ostati urezana slika Habiba, bez konkurencije najvećeg rvača uz žicu u istoriji sporta, kako pritiska rivala i stiska mu jednu nogu svojim butinama, dok mu rukama kontroliše ručni zglob rapidno mu crpeći svu energiju.

Harry How/Getty Images

I da, modža nije bio elitni udarač, ali je bio daleko od lošeg, a svaki postojeći nadostatak na nogama je bez problema mogao da nadomesti kada distanca nestane.

Mi nismo kao Amerikanci. Ako nam pokušaj obaranja jednom ne prođe, mi ćemo pokušati drugi put. Pa onda treći. Pokušaću sto puta.“

Ipak, argument može funkcionisati i u drugom smeru – baš zbog kolosalnog uspeha Habibovog stila, mnogi borci su revidirali način na koji pristupaju rvanju u MMA. I to je najveći „Orlov“ zalog budućim generacijama MMA boraca – pre i posle Habiba se drugačije rve u MMA kavezu.

Habibovsko borilačko nasleđe ogleda se i u fizičkom apsektu – kada vidite Habiba kako energično radi parter u petoj rundi pošto je u prve četiri „kopao“, shvatite da vaša maksimalna fizička sprema nije dovoljna. Mora jače. Ostavio je iza sebe ideju da kardio mora da bude daleko bolji nego što se mislilo.

***

Michael Reaves/Getty Images

Sagradio je iza sebe Habib pravu imperiju – njegova nepokornost, ali i manir čvrstog stajanja na zemlji stvorili su superzvezdu. Habib je na Instagramu najpraćenija ruska poznata ličnost sa skoro 24 miliona pratilaca. Primera radi, Novak Đoković ima 7,7 miliona.

Nurmagomedov je najveća sportska zvezda muslimanskog sveta i neko sa kim se zbog religioznog načina života naročito positovećuju muslimani iz celog sveta. Od severa Afrike, preko Balkana i Kavkaza, Arabijskog poluostrva, Irana, pa sve do južne i centralne Azije i Malezije i Indonezije – Habib je heroj naroda.

Habib izgleda kao skoro svaki drugi momak sa severnog Kavkaza, neko ko živi skromno, zna šta želi i ne dozvoljava nikome da mu to ugrozi. Habib je, kao retko koja druga poznata ličnost, isijavao auru posvećenog čoveka, kojem motiv uistinu nisu bili popularnost i statusni simboli, već usavršavanje i sportski uspeh, ma kako to možda izlizano zvučalo.

To je samo po sebi velika stvar. A usput je Habib Abdulmanapovič Nurmagomedov uneo revoluciju u sport, popularizovao ga i napustio na svom samom vrhuncu.

Kapa dole.

Nikola Novaković (@nikolanvkvc)

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!