Mladenović: Narod nas osuđuje… Sve bih menjao za EP!

Skener 19. nov 202013:19 > 13:28
Srdjan Stevanovic/Getty Images

Fudbal je igra u kojoj 22 odrasla muškarca trče za loptom i na kraju uvek pobede Nemci (komentar, iz davnih dana, Garija Linekera, legendarnog reprezentativca Engleske). Fudbal je igra u kojoj, ipak. ne pobeđuju uvek Nemci („izjava“ španskih fudbalera, koji su nedavno nokautirali Pancere - 6:0).

Fudbal je i igra u kojoj Srbija zgromi Rusiju i nanese joj drugi najteži poraz (5:0) u njenoj istoriji, sve je igra. Igra se tamo, ovamo, svuda se igra, sinoć se sa Zbornajom igrao Filip Mladenović, ustupamo mu prostor, ovo je njegova igra za Sport Klub.

Povezano

„Šteta što sve ostaje u senci eliminacije Srbije iz Evrope, što ne idemo u sazvežđe onih kojima pripadamo,“ počeo je Mladenović za SK.

Da, šteta, ogromna šteta, svako osvrtanje produbljuje ranu, možemo li, imamo li pravo, da umešamo i vedre tonove?

Hteli, ne hteli, moramo“, uzvratio je naš sagovornik.

Iza nas je, dakle, poslednje kolo Lige nacija, Srbija je razmontirala Rusiju, razneli ste ruske čuvare, radili šta ste hteli na levoj strani, slali fantastične centaršuteve, na kraju upisali i svoje ime u listu strelaca?

Dugo sam čekao gol, još od 2012. godine kada sam debitovao za najjaču srpsku selekciju, eto, došao je i taj dan. Obradovali su me, svakako i pogoci Luke Jovića, posle mojih nabačenih lopti, presrećan sam i zbog ubedljivog trijumfa, odlične partije kompletnog tima Srbije, prijaju komplimenti, ali, sve bih, naravno, menjao za finalni turnir EP. Šta je, tu je, idemo dalje, biće još velikih takmičenja, ova zemlja ima fudbalsku budućnost.“

Niste sa Jovićem u avionu? 

„Zašto?

Jednostavno, u Realu nema ko da ga pronađe u šesnaestercu kako bi ispoljio realizatorske sposobnosti, baš biste mu dobro došli, i njemu, i treneru Zidanu?

Drago mi je što je Jović poslednjim utakmicama u Beogradu dokazao ko je i šta je, ma, zaslužio je golove, nije uopšte bitno što sam ga baš ja upošljavao. Sjajan momak. Kao što su, uostalom, svi u našoj selekciji. Šteta što se fina atmosfera nije pretočila u plasman na EP. Osuđivao nas je narod, osuđuje i dalje, ali, zar može nekome da bude teže nego nama, igračima. Žao mi je, takođe, i što veliki gospodin, divan čovek, odličan stručnjak, Ljubiša Tumbaković, zajedno s nama nije uspeo u misiji osvajanja evropske ulaznice… Primećujete da se stalno vrtim u krug, ne mogu da prebolim što ne idemo na EP, a imamo kvaliet, imamo toliko toga neophodnog da budemo deo najveće smotre fudbala Starog kontinenta…“

Rekoste da budućnost pripada Srbiji?

„Smem da potpišem, uveren sam 100 odsto. U svakoj od linija možemo da se pohvalimo igračima koji poseduju značajnu vrednost, i fudbalsku, i ljudsku. To je zalog. Za vreme pred nama. I, ne vredi više žaliti, znam, sve znam, nema vremena da se žali, kao što nema vremena ni da se slavi pobeda nad Rusijom. Takav je diktat vremena u kojem živimo, pošasti koja je zabrinula čitavu planetu, događaji se smenjuju, već početkom decembra je žreb za Svetsko prvenstvo, u martu su prve utakmice… Tempo nameće da gorak ukus baraža mora što pre da nestane, da misli preusmerimo na stvari koje nailaze, već smo, sudeći po susretima sa Mađarskom i Rusijom, digli glavu, trčimo u pravom smeru.

Pripadate grupi najiskusnijih reprezentativaca?

Prirodno je što sam u najboljim odnosima sa Darkom Lazovićem, ceo život smo zajedno, igrali smo u čačanskom Borcu i Zvezdi, ali, verujte, u ovoj, našoj reprezentaciji nema čoveka za koga bih mogao da kažem bilo šta ružno, prijatelj sam sa svima. Veliko zadovoljstvo.

Iz Borca, preko Crvene zvezde, BATE Borisova, Kelna, Standarda i Lehije do Legije, s kojom ste proteklog leta potpisali trogodišnji ugovor?

U svakoj sredini sam nešto dobio, stasavao iz sezone u sezonu, sticao iskustvo, sad sam najpametniji.“

Pamet bi mogla da se iskoristi u januaru sledeće godine, ušli ste u notese brojnih klubova, većih od Legije?

Igram kao da ću ostatak fudbalskog veka da provedem u glavnom gradu Poljske, a, ukoliko se ukaže šansa… O tom-potom. Da smo živi i zdravi, biće transfera, nemam ni 30 godina. Usput ću da pratim dešavanja u klupskom fudbalu Srbije, gledam Zvezdu u Evropi, Zvezdaš sam od malih nogu, nosio sam njen dres, navijam za nju, uživam u svakom njenom uspehu.

Možda jednog dana i naslednik Mihailo zaigra u crveno-belom?

Sad ima godinu i po, niko srećniji ako se to zaista desi. Mihailo je moja pokretačka snaga, on i moja izabranica Zorana, za njih živim, oni su moja sreća“, zaključio je Filip Mladenović, najzapaženiji akter reprezentativniog duela Srbije i Rusije, u razgovoru za SK.

Fudbal je igra u kojoj je Mladenović razbio Rusiju.