Ana za SK: Finale RG za pamćenje, bila sam introvertna

Skener 31. dec 202019:33 8 komentara
Julian Finney, Getty Images Sport

Gost Novogodišnjeg izdanja emisije Sportlight bila je Ana Ivanović. Ona je govorila o tome kako njen život izgleda danas, šta pamti iz igračkih dana, šta joj najviše nedostaje iz Srbije, kao i o tome na koji način vaspitava decu.

Ana je na početku emisije ispričala kako je za nju i njenu porodicu prošla ova čudna godina, u kojoj je pandemija virusa korona sve poremetila.

„Poslednji intervju koji smo radili, radili smo zajedno, u Čigaku i čast mi je da ponovo budem gost. Bila je jedna čudna godina, ali sa dvoje male dece, moram priznati da nam je čak i prijalo, mnogo vremena smo provodili zajedno. Trebalo nam je novih ideja da se animiraju deca. S jedne strane smo uživali u tom užem porodičnom okruženju„, rekla je Ana za Sport klub, a zatim nastavila o svojim počecima u tenisu, kao i o prvom ozbiljnijem pristupu sportu:

Ja sam počela da igram tenis sa pet godina. Sad se osećam mnogo starije nego što jesam. Gledala sam Moniku Seleš na televiziji i tata mi je za peti rođendan doneo mali teniski reket i tako sam počela da se bavim tenisom. To je bila moja prva ljubav od prvog momenta. Bilo je interesantno. Niko u mojoj porodici nije igrao tenis. Tata je igrao košarku, ujak je igrao fudbal, ali tenis niko nije igrao. Niko nije znao ništa o tome. Meni je to zapalo za oko i od prvog momenta sam osećala da pripadam tu“.

Bivša teniserka je govorila i o ranom odlasku u inostranstvo. Sa 13 godina napustila je Srbiju i otišla u Švajcarsku.

Bilo je teško, mislim da nisam imala ni punih 13 godina. Prvo sam sama putovala zato što je kod nas finansijska situacija bila teška. Kasnije mi se mama pridružila u većini putovanja, što mi je mnogo značilo. Porodica je patila, ali svi smo razumeli da je to neki proces i svi su me podržavali u tome. Meni je mnogo značilo što su me roditelji i brat uvek razumeli. Zaista nije bilo nimalo lako. Situacija u zemlji je bila teška u tom periodu. Ali svi su prepoznali moju ljubav prema tenisu i svi su me podržali, zahvalna sam im na tome“, ispričala je Ana za Sport klub i dodala:

Kao devojčica sam uvek bila introvertna. Nisam se pronalazila u velikom društvu, tako da je tenis bio moj svet i ja sam uživala. Dosta sam bila samostalna uvek i nisam se plašila tog koraka. Brat mi je uvek govorio ‘Kako tako srećna odskakućeš uvek na turnir i na put pa te nema mesecima’, ali ja sam u tome uživala, i dalje uživam. Bila sam samostalna, to je bila moja ljubav i nešto što sam želela i volela da radim. Imala sam sreće što sam imala podršku porodice jer to mnogo znači, pogotovo u tom uzrastu, kao tinejdžerka„.

Ana je otkrila i kako sada gleda na svoje najsvetlije momente u karijeri, na koji način se sa Bastijanom priseća igračkih dana, kao i da li je tokom karijere gledala svoje mečeve.

„Jutros smo Bastijan i ja bili u teretani i slušali smo neku muziku, on je rekao ‘e, sad ću da pustim tvoje hajlajtse’. Ja sam rekla ‘nemoj, molim te’. Gledali smo moj meč protiv Kvitove 2012. u finalu Fed kupa. Podsetila sam se toga malo i baš sam rekla kako tokom svoje karijere nisam volela da gledam svoje mečeve, niti da čitam o sebi, niti bilo šta. Sada mi je čudno da vidim sebe u tom svetlu, kako igram jer nisam to praktikovala, ali probudilo je u meni mnogo lepih sećanja i osećanja“.

Bivša najbolja teniserka sveta otkrila je i ko joj je bila najteža protivnica.

Jedna od najtežih mi je bila Karolina Pliškova. Jako mi je bilo teško da čitam njen stil igre, teško sam se prilagođavala njoj. Sećam se isto Pati Šnider, ne znam da li se vi sećate nje, ali sam uživala da igram sa njom. Kako je zavrtala levom rukom. Na šljaci smo imale baš duge poene i volela sam da se nadmećem sa njom. Moja najteža podloga je trava. Uvek mi je bilo teško da se krećem na njoj, nikada se nisam osećala stabilno na njoj„, istakla je Ana i nastavila o osvajanju Rolan Garosa:

To je nešto što ću pamtiti ceo život. Na šljaci mogu da razvijem poen, mogu da odredim taktiku. Zato sam uvek više uživala na šljaci, iako su ljudi mislili da sam uvek bežala od dugih poena, što nije istina. Taj Rolan Garos je poseban dan za mene. Sećam se godinu dana pre, igrala sam finale u Parizu. Te godine sam osetila veliki pritisak da odbranim finale, Žestin Enan se penzionisala u međuvremenu i osetila sam se kao branilac titule. Nikada neću zaboraviti to finale protiv Safine i poslednji poen i kako sam se penjala na tribine i sve to“.

Ana je govorila i o tome kako se snalazi u ulozi majke, kako provodi slobodno vreme, koliko vodi računa o načinu ishrane, kao i koja hrana joj najviše nedostaje.

„Sarma i proja. To mi najviše nedostaje, nema ništa bolje od toga. I palačinke sa eurokremom„, rekla je Ana kroz osmeh.

Mislim da je jako važno slediti svoj organizam. Ako vam se jede čokolada, pojedite je, ali ne mora da bude 300 grama“.

Kompletan intervju sa Anom Ivanović pogledajte OVDE.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare