Ančeloti vs Simeone, drugi čin

Skener 15. avg 202110:00 1 komentar
Dijego Simeone, Karlo Ančeloti
Reuters / Sergio Perez

Povratak Karla Ančelotija na klupu Reala doneće novo nadmetanje tog trofejnog italijanskog stručnjaka sa Dijegom Simeoneom, trenerom aktuelnog šampiona Španije Atletika.

Njih dvojica su već ukrštali koplja u periodu od 2013. do 2015, kada je nekadašnji šef stručnog štaba Parme, Juventusa, Milana, Čelsija i PSŽ prvi put sedeo na klupi ’kraljevskog kluba’. Čolo je tada dočekao Karlita kao trener sa dvogodišnjim stažom vođenja ’Jorgandžija’, a obojica su imali ambicije da svoje stručne kvalitete potvrde osvajanjem titule u La Ligi, ali i ušatog pehara namenjenog osvajaču Lige šampiona.

Među njima su, naravno, postojale razlike, kako u dotadašnjoj trenerskoj reputaciji, tako i u imidžu i finansijskim mogućnostima madridskih rivala čije su ekipe vodili. Argentinac je pre dolaska na “Vinsente Kalderon” u svojoj zemlji kao trener osvojio po jednu titulu sa Estudijantesom i River Plejtom, da bi zatim odveo drugi po vrednosti klub iz španske prestonice do trofeja Lige Evrope (2012), Superkupa UEFA (2012) i Kupa kralja (2013). Ipak, ti uspesi, ostvareni ratničkim stilom igre koji je preferirao rezultate u odnosu na atraktivnost fudbala, nisu mogli da zadovolje ambicije Simonea koji je želeo da u nacionalnom šampionatu prekine dominaciju Reala i Barse i Atletiku donese desetu titulu prvaka države. Titulu koju je taj klub čekao još od sezone 1995/96, kada je u predsedničkoj eri Hesusa Hila Radomir Antić lansirao svoj tim na španski fudbalski tron.

I pored tih planova da pokori Španiju, kao i da iz drugog plana stigne do najcenjenijeg evropskog trofeja, temperamentni ’Gaučos’ nije bio pod pritiskom imperativa moranja na domaćoj i međunarodnoj sceni. Njegov tim, jednostavno, nije bio među favoritima za osvajanje La Lige, a pogotovo Lige šampiona, što mu je, bar na psihološkom planu, olakšavalo posao, odnosno davalo širi manevarski prostor.

Karlo Ančeloti, Kristijano Ronaldo
REUTERS/Max Rossi

Za razliku od Simeonea, Ančeloti je doveden na “Santijago Bernabeu” sa zadatkom da donosi najcenjenije trofeje koji su u prethodnom periodu jako retko stizale u vitrine jednog od najuspešnijih svetskih klubova. Čovek koji je sa Milanom uzeo sve domaće i međunarodne trofeje (između ostalog i dve Lige šampiona), a zatim odveo Čelsi do duple krune (titule i FA kup) u Engleskoj, te potom PSŽ do titule u Francuskoj, trebalo je – prema zamisli Florentina Peresa – da bude uspešniji od prethodnika Žozea Murinja. Bilans ’Specijalnog’ tokom trogodišnjeg vođenja Reala bila su samo jedna titula u La Ligi i trofej Kupa kralja, dok je izostao onaj najvažniji, dugo čekani (od 2002. godine) deseti po redu ušati pehar. Naravno, očekivalo da će glavni i jedini rival u borbi za tron u Španiji biti branilac titule, Mesijeva Barselona, dok gotovo niko (i to ne samo na “Santijago Bernabeuu”) nije video Čolove momke kao ozbiljne konkurente najkvalitetnijim španskim klubovima.

Na opšte iznenađenje cilju vrpcu je na kraju prvenstvene trke u sezoni 2013/14 prvi presekao Atletiko sa tri boda prednosti ispred Barselone i Reala. Tim bez velikih zvezda, u kojeme se, pored stubova granitne odbrane Godina i Mirande, isticao golgeter Dijego Kosta – u poslednjem kolu je odoleo Barsi na „Kamp Nouu“ (1:1), pa je tako Simeone postao prvi vanevropski trener nakon 1994. godine koji je osvojio titulu u Španiji. Imao je, međutim, šansu da se nekoliko dana kasnije domogne još dragocenijeg pehara, pošto je Atletiko – nakon što je u četvrtfinalu eliminisao Barselonu, a zatim u polufinalu i Čelsi – trebalo da u finalu Lige šampiona u Lisabonu odmeri snage sa velikim gradskim rivalom.

Nakon neuspeha u Primeri, Ančelotiju je pobeda u ovom susretu spasavala sezonu (prethodno osvojeni trofej Kupa kralja, ipak, nije bio dovoljan!), pa se postavljalo pitanje ko će od ove dvojice sasvim različitih stručnjaka tog 24. maja 2014. nadmudriti rivala. Atletiko je pogotkom Godina u prvom poluvremenu stekao prednost koju je uspešno čuvao u nastavku utakmice, pa se činilo da će Argentinac još jednom dobiti bitku za trofej sa mnogo iskusnijim (i trofejnijim) kolegom sa Apenina. A onda je u trećem minutu nadoknade vremena Serhio Ramos udarcem glavom savladao Tiba Kurtou i tako odveo susret u produžetke u kojima je postojao samo jedan tim – Real. Ronaldo i drugovi su u tih dodatnih 30 minuta napunili mrežu rivala do vrha (4:1), a po završetku meča sinjor Karlo je mogao da sa zadovoljstvom konstatuje kako je sa dva kluba osvojio tri ušata pehara. Čolo, s druge strane, nije skrivao razočaranje zbog propuštene šanse da upiše svoje ime među trenere koji su u istoj sezoni osetili slast trijumfa u Primeri i Ligi šampiona.

Njihovo nadmudrivanje je nastavljeno i naredne sezone. ’Jorgandžije’ su u februaru 2015. naneli ’belima’ jedan od najtežih poraza (4:0) u međusobnim obračunima na “Vinsente Kalderonu“, ali je zato zvanični prvak Starog kontinenta u dva četvrtfinalna duela Lige šampiona (0:0, 1:0) ponovo bio uspešniji na međunarodnoj sceni. Na kraju su oba madrudska kluba okončala sezonu bez trofeja, što je bio dovoljan razlog za Florentina Peresa da uruči otkaz Ančelotiju.

Dijego Simeone
REUTERS/Juan Medin

Čelnici Atletika nisu, međutim, želeli da se odreknu usluga svog Čola, koji je nastavio da vodi ekipu i u narednim godinama. Još jednom je 2016. stigao na korak od osvajanja ušatog pehara, ali ga je ponovo u finalu (u Milanu) u ostvarenju željenog cilja sprečio Real, ovoga puta predvođen Zinedinom Zidanom. Argentinac se suočavao sa promenama igračkog kadra i neuspesima u borbi za titulu, pa, ipak, nije menjao svoju trenersku filozofiju koju su neki nazvali “pročitanom knjigom”. Utehu za sušne godine u domaćem šampionatu pronašao je u još jednom uzimanju trofeja namenjenog pobedniku Lige Evrope (2018), a onda je – ponovo potpuno neočekivano – u prošloj sezoni po drugi put odveo svoje ’Jorgandžije’ na španski fudbalski Olimp.

Po mišljenjima mnogih, ovaj trijumf Atletika je više posledica loše sezone Reala i Barselone, nego kvaliteta Simeoneovog tima. Kao i da osvajanje titule sa prosečnom ekipom ’Gaučos’ može da pre svega zahvali realizatorskim sposobnostima urugvajskog veterana Luisa Suareza, prethodno odbačenog u Barseloni od strane Ronalda Kumana. Nesporno je da su blede partije Reala i Barse olakšale posao timu sa “Vanda Metropolitana” (novog stadiona Atletika od 2017. godine), verovatno je tačna i procena da ovaj sastav ’Jorgandžija’ po kvalitetu zaostaje za osvajačima Primere iz 2014. godine, ali to nikako ne može da umanji vrednost poslednje Atletikove titule, kao ni zasluge njegovog trenera za ovaj uspeh.

Bez obzira kakva će pojačanja do kraja prelaznog roka stići u ovaj madridski klub, sigurno je da će Dijego učiniti sve kako bi u predstojećem prvenstvenom nadmetanju sa Ančelotijem, ali i trenerom Barselone Ronaldom Kumanom odbranio španski fudbalski tron. On, međutim, u tu trku neće ući opterećen psihološkim pritiskom da mora sačuvati titulu jer se pred trenera Atletika tako nešto ne postavlja kao imperativ. Jednostavno, ovaj  po rejtingu treći klub Španije – čak i kad ima status aktuelnog prvaka svoje zemlje – nikad u takmičenje u La Ligi ne ulazi sa epitetom glavnog favorita za titulu, pošto je ova pozicija, po prirodi stvari, rezervisana za Barselonu i (ili) Real.

Doskorašnji menadžer Evertona će se sada na “Santijago Bernabeuu” suočiti sa sasvim drugačijom situacijom u odnosu na onu koju je zatekao prilikom započinjanja prvog mandata 2013. godine. Tada je u nasleđe dobio vrhunski tim predvođen Kristijanom Ronaldom, koji su činili fudbaleri u najboljim igračkim godinama, dok sada od Zidana preuzima ekipu sastavljenu od istrošenih veterana, nezadovoljnih povratnika sa posudbe i igrača koji još nisu potvrdili da poseduju kvalitet neophodan za nošenje dresa ’kraljevskog kluba’. Odbrana je oslabljena odlaskom Ramosa i Rafaela Varana, vezni red pati od nedostatka brzine igrača koje su sustigle godine, dok je u napadu knjiga spala na Karima Benzemu. Stvari se, jasno mogu promeniti do kraja prelaznog roka, ali je teško verovati da sa pojačanjima koje će aminovati Peres novi trener moći da popuni sve Realove rupe.

Karlo Ančeloti, Dijego Simeone
REUTERS/Kai Pfaffenbach

Iako će mu trebati vreme da posloži kockice, nema sumnje da će Karlo sa materijalom koji mu bude stajao na raspolaganju pokušati da već u prvoj sezoni položi popravni ispit, tačnije uzme titulu u jedinoj od liga petice u kojoj tokom dosadašnje trenerske karijere nije imao šampionsko slavlje. Veovatno je da će ovaj iskusni stručnjak u timu sa “Kamp Noua” videti glavnog rivala u borbi za tron, međutim verujemo da će ovog puta – poučen iskustvom iz sezone 2013/14, kao i epilogom poslednjeg šampionata Španije – mnogo više pažnje obratiti na Čola Simeonea i njegove ratnike.

Na kraju ove priče o trenerskom nadmudrivanju Ančelotija i Simeonea treba se prisetiti sezone 1999/2000 u Seriji A kada je ovaj prvi bio mladi šef stručnog štaba Juventusa, a drugi kao fudbaler nosio dres Lacija. ’Stara dama’ je u derbiju 28. kola sa rimskim klubom koji je igran u Torinu ušla kao lider sa šest bodova prednosti ispred drugoplasiranih ’Lacijala’, pa su joj, ne samo pobeda, već i nerešen rezultat praktično donosili skudeto. Na žalost Ančelotija i njegovih fudbalera, tim iz ’večnog grada’ savladao je tog dana favorita, a strelac jedinog pogotka bio je upravo Simeone. Nakon što je prepolovio zaostatak za Juveom, Lacio je nastavio da smanjuje prednost najtrofejnijeg kluba sa Apenina, da bi, posle neočekivanog kiksa Torineza u poslednjem kolu u Peruđi, tim iz Rima po drugi put postao šampion Italije. Umesto da prvu sezonu na klupi Juventusa okonča skudetom Karlo je na kraju naredne dobio otkaz, a sve bi verovatno bilo drugačije da Čolo nije svojim pobedonosnim golom u derbiju vratio Lacio u trku za titulu. Doduše pitanje je da li je ovaj Simeoneov pogodak baš toliko odmogao trenerskoj karijeri Ančelotija, s obzirom na to da je, posle rastanka sa Juveom, preuzeo vođenje Milana. A tamo je narednih godina u domaćim i evropskim takmičenjima ispisao nove stranice istorije tog kluba, a sebe lansirao među najcenjenije evropske fudbalske stručnjake.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare