Bazbi i Best u čast Gavrila Principa

Champions League 17. jan 202210:00 5 komentara
Mančester Junajted, Mat Bazbi, Džordž Best
Privatna arhiva

Poznato je i staro novinarsko pravilo da „svaka slika ima svoju priču”. Tako i ova o delegaciji Mančester Junajteda koja je 1968. prvi put postala šampion Evrope, a prethodno je u osmini finala eliminisala šampiona tadašnje Jugoslavije Sarajevo (0:0, 2:1).

Fotografija je nastala 14. novembra 1967. oko 12 časova na čuvenom Principovom mostu u Sarajevu. Bio je utorak. Na njoj je delegacija Mančester Junajteda, koja je nekoliko minuta ranije posetila „Muzej Mlade Bosne” i otiske stopala odakle je Gavrilo Princip pucao na prestolonaslednika Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. U prvom planu su dve, po mnogima najveće legende kluba sa Old Traforda – Mat Bazbi i Džordž Best. Iza njih sa desne strane se vide ulazna vrata u muzej.

Mat Bazbi tvorac velikog Mančester Junajteda. Kada se avion sa igračima i rukovodstvom kluba sa Old Traforda 1958. godine srušio u Minhenu na povratku iz Beograda, Bazbi je bio u božjim rukama. Tri dana je bio u komi, više mrtav nego živ. Bili su to dani bez radosti i traga svetle misli. Na svu sreću izvukao se, preživeo je. Od tada nikada nije znao ne za strah, nego ni za kolebanje.

Gord na svoje fudbalsko znanje, uporan, fanatik, savršeno dosledan, počeo je golem posao – stvaranje fudbalskog giganta. Prethodni pokušaj je završio tragično. Pola tima mu je izginulo u Minhenu. Drugi put je doveo Mančester Junajted do titule prvaka Evrope. Postao je vlasnik večnosti. Vrednost svakog fudbalskog talenta vredi onoliko u čijim se rukama nalaze.

Sarajevo – Mančester Junajted 0:0
Stadion Koševo. Gledalaca: 45.000. Sudija: Frančeskin (Italija).
Sarajevo: Muftić, Fazlagić, Blažević, Jesenković, Vujović, Bajić, Prodanović, Šiljkut, Musemić, Prljača, Antić.
Mančester Junajted: Stepni, Dan, Barns, Kerand, Folks, Sadler, Best, Ficpatrik, Čarlton, Aston, Kid.

Bazbi je iz anonimnosti do svetske slave doveo Bobija Čarltona, Nobija Stajlsa, Denisa Loua, a posebno Džordža Besta. Njemu je bio drugi otac i na njegovo insistiranje je iz Belfasta došao u Mančester. Kada se Best vraćao kući jer se teško navikavao na život u Mančesteru zvao je njegovu majku i molio je da pošalje sina opet u klub i da se ništa ne brine jer će jednog dana postati slavan. Tako i bi.

Šta reći za Džord Besta? Kada je igrao to je bila magija. Ispisao je istoriju svetskog fudbala. Čovek posebnog kova koji je došao u dodir sa Bogom. Svi su mu već na startu proricali uspeh i karijeru. Narod je slavio njegov talenat. Imao je noge za igranje, izgled za foliranje. Harizmatični, autodestruktivni fudbalski genijalac. Darovit iznad proseka, željan igre i života. Driblinzi munjeviti i nepredvidivi. Brzo je postao idol i ljubimac navijača, posebno ženskog dela publike.

Tog dana kada je stigao u Sarajevo ispred hotela Evropa se okupilo desetine pripadnica lepšeg pola. Htele su da vide nadolazeću fudbalsku zvezdu o kojoj je brujao celi svet. Pol Mekartni, Džon Lenon, Džordž Harison i Ringo Star, čuveni „Bitlsi” su dobili ozbiljnu konkurenciju u lepuškastom Ircu. Pre njegove pojave žene su uglavnom mrzele fudbal.

U Bestovu čast zbog sjajnog umeća na terenu, raskalašenog života, prerane smrti, na Ostrvu su napisani najlepši tekstovi. Niko nije imao takvu sahranu kao on. To priznaje svaki sportski novinar u Engleskoj. Poroci su ga uzeli pod svoje, ponizili i na kraju uništili. Njegov život, ali i način na koji je brzo otišao sa fudbalske scene su bili večita inspiracija, a sunovrat je počeo upravo onog trenutka kada je iz kluba otišao Bazbi.

„Mladobosnaše” kojima je srcem i dušom pripadao Gavrilo Princip su u životu vodili ideali. Za njih su dali i živote. Gavrilo je želeo pravdu, častan, ponosan, nije mogao da trpi nepravdu kojoj je bio izložen njegov narod. Nijednog trenutka se nije uplašio. Heroj o kome su pisale sve istorije sveta.

Ivo Andrić koji je i sam bio član Mlade Bosne zbog čega je posle sarajevskog atentata uhapšen u Splitu, davno napisa: „Mir je u svetu dok u Bosni ne plane i ne bukne”. Tako je i bilo 28. juna 1914. godine. Gavrilo Princip je na petnaestak metara od mosta zapalio iskru koja je bila povod za I svetski rat. Svet od tog trenutka više nije bio isti. Kada su svođeni računi XX veka Gavrilo je bio među prvih pet ličnosti.

Mat Bazbi, Džordž Best, Bobi Čarlton i ostali članovi ekspedicije Mančester Junajteda su to i te kako znali da cene. Shvatili su o čemu se radi. Posetom Muzeju i Principovom mostu 14. novembra 1967. godine su to i dokazali. Ovo fotografija je nabolji dokaz te konstatacije. Takve stvari kao što je gostovanje Mančester Junajteda u Sarajevu i njihova poseta Muzeju Mlade Bosne ne pokopavaju se kukavnim zaboravom. To mora da se pamti za sva vremena.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare