Bjern Borg – prvi milioner, „ledeni šampion“…

Skener 25. jun 202210:00 4 komentara
Clive Brunskill/Getty Images for Laver Cup

Pre 66 godina je 6. juna 1956. u švedskom gradu Sdertaljeu rođen Bjern Borg jedan od najvećih tenisera u istoriji “belog sporta”. Skandinavac koga su zbog mirnoće koju je ispoljavao na terenu prozvali “ledenim čovekom” nalazi se sa 11 osvojenih Gren slem trofeja na šestom mestu večite liste najboljih tenisera sveta, pri čemu je zanimljivo da je sve ove titule uzeo na samo dva turnira - u Vimbldonu i na Rolan Garosu.

Na londonskoj travi je trijumfovao pet sezona uzastopno u periodu od 1976. do 1980. godine, dok je na pariskoj šljaci podizao pehar čak šest puta – 1974, 1975, 1978, 1979, 1980. i 1981.

Mada je četiri puta stizao do finala US Opena, iz svih završnih duela u Njujorku (1976, 1978. 1980. i 1981. godine) je izašao kao gubitnik, a interesantno je da je na Otvorenom prvenstvu Australije zaigrao samo jednom, 1974. godine, kada je eliminisan u trećem kolu. Bilo je to neko drugo vreme u kome se Otvoreno prvenstvo Australije igralo kao poslednji Gren slem turnir u godini ( i, uz to, na travnatoj podlozi), a Borgu, kako mnogi tvrde, “kompletiranje” sva četiri slema nije mnogo značilo.

Povezane vesti

Sa reprezentacijom Švedske osvojio je Dejvis kup, dva puta bio najbolji na Masters turniru, a ostalo je zapisano da je teniser koji je tokom karijere trijumfovao na ukupno 77 turnira, bio prvi na ATP listi u šest perioda između 1977. i 1981. godine, ukupno 109 nedelja.

Bio je prvi igrač koji je od 1886. godine bio akter šest uzastopnih vimbldonskih finala (u poslednjem odigranom 1981. ga je pobedio Džon Mekinro), a pre njega se niko nije mogao pohvaliti time da je šest puta stizao do titule na Rolan Garosu. U tenisku istoriju je ušao i kao ATP igrač godine od 1976. do 1980. ali i kao ITF (Internacionalna teniska federacija) svetski šampion od 1978. do 1980.

Majstor teniskog reketa koji se, uz skijaša Ingemara Stenmarka, smatra najvećim sportistom koga je dala zemlja “tri krune” imao je karakterističan stil igre koji se uglavnom bazirao na snažnom udaranju loptice sa osnovne linije. Bjorn je bio izrazito brz i fizički besprekorno spreman, a njegova mišićavost mu je omogućavala da stavlja teški topspin, kako na forhend, tako i na dvoručni bekhend. Iako nije važio za velikog servera i vrhunskog volej-igrača uspeo je da pet puta uzastopno trijumfuje na vimbldonskoj travi gde pre toga gotovo da uopšte nisu imali uspeha oni koji su preferirali igru sa osnovne linije. Njegov prvi vimbldonski finalni duel sa Džonom Mekinroom (1980. godine) se smatra jednom od najkvalitetnijih i najuzbudljivijih završnih obračuna na ovom turniru, a Šveđanin je u njemu ostvario pobedu “na mišiće” (3:2) i tako stigao svog petog i poslednjeg pehara u Londonu. Na terenu tokom mečeva gotovo da nije pokazivao emocije, pa , ipak, kako se prisećala njegova prva supruga Marijana Simonesku, “poraze je teško podnosio zbog čega nije nakon njih pričao najmanje tri dana”.

Junak naše priče je u detinjstvu zavoleo tenis, nakon što mu je otac Rune poklonio zlatni reket koji je prethodno dobio kao nagradu za uspeh na jednom stonoteniskom turniru. Uskoro je počeo da trenira ovaj sport i vrlo brzo ispoljio veliki talent, o čemu govori podatak da je do svoje 13. godine pobeđivao najbolje švedske igrača uzrasta do 18 godina. Selektor reprezentacije ove zemlje Lenert Bergelin, koji će biti Bjernov trener tokom cele njegove karijere, pružio mu je priliku da kao 15-godišnjak debituje u susretu Dejvis kupa sa Novim Zelandom u kom je, nakon pet odigranih setova, savladao Onija Paruna. Velika nada švedskog tenisa je zatim osvojila juniorski turnir u Vimbldonu, kasnije i Orandž Boul, da bi 1973 započela karijeru profesionalca.

Na svom prvom nastupu na Rolan Garosu je 1973. u četvrtom kolu poražen od Italijana Adrijana Panate, dok ga je na Vimbldonu u četvrtfinalu, nakov velike borbe u pet setova, eliminisao Rodžer Tejlor. U drugoj polovini te 1973. stigao je do finala turnira u San Francisku, Stokholmu i Buenos Airesu, da bi godinu okončao kao 18. igrač na ATP listi.

Usledila je više nego uspešna 1974. godina koju je započeo u januaru osvajanjem svoje prve titule na turniru u Novom Zelandu. Nakon toga je trijumfovao na nadmetanjima organizovanim u Londonu i Sao Paolu, pred start Rolan Garosa mladi Šveđanin je pokorio i Rim. Na pariskoj šljaci otišao je do kraja, pri čemu je svoj prvi Gren slem trofej uzeo nakon pobede u dramatičnom finalnom nadmetanju sa Špancem Manuelom Orantesom. Iako je izgubio prva dva seta, uspeo je da dobije naredna tri i tako sa tek napunjenih 18 godina postane najmlađi šampion u istoriji pariskog turnira. Naredne 1975. odbranio je titulu u Rolan Garosu gde je u završnom duelu lako savladao Argentinca Giljerma Vilasa sa 3:0.

U četvrtfinalu Vimblodona ga je zaustavio budući pobednik Amerikanac Artur Eš, a kasnije će pokazati da je to bio poslednji Borgov neuspeh na londonskoj travi sve do finalnog duela 1981. u kome mu se Mekinro revanširao za poraz iz prethodne godine. Sjajnu sezonu Bjern je kompletirao osvajanjem “salatare”, a ovom uspehu reprezentacije Švedske njen prvi reket je doprineo briljantnom serijom u singlu. Od 1973. godne pa do finalnog meča sa Čehoslovačkom u kome je skandinavska reprezentacija trijumfovala sa 3:2 Borg je nanizao 19 uzastopnih pobeda u pojedinačnim duelima ovog takmičenja.

Bjorn Borg Wimbledon
Allsport UK/ALLSPORT/Getty Images

Nije uspeo da 1976. godine treći put uzastopno osvoji titulu u “gradu svetlosti”, pošto ga je u četvrtfinalu zaustavio Adrijano Panata. Uskoro je, međutim, potisnuo sećanje na ovaj neuspeh jer je uzeo svoj prvi pehar na Vimbldonu. U finalu je, posle samo tri odigrana seta, „počistio” sa terena Rumuna Nastasea. Bio je u prilici da podigne pehar i u Njujorku, međutim u finalnom duelu sa Džimijem Konorsom je doživeo prvi (4:6, 6:3, 6:7, 4:6) od četiri neuspeha u završnim jurišima na trofej u “Velikoj jabuci”.

„Viking “ iz Sdertaljea nije 1977. godine zaigrao na Rolan Garosu ali je zato odbranio tron u londonskom “hramu tenisa” gde je u finalu savladao velikog rivala Džimija Konorsa (3:6, 6:2, 6:1, 5:7, 6:4) i tako preuzeo čelnu poziciju na ATP listi. Sa velikim ambicijama je otišao na US Open, ali je, zbog pogoršane povrede ramena, bio primoran da Diku Stoktonu preda meč osmine finala.

Još uspešniji je bio 1978. kada je po prvi put u karijeri bio u jednoj sezoni akter tri finalna susreta na grend -slemovima. Slavio je na prva dva – u Parizu i Londonu. Epitet vladara Rolan Garosa je, nakon dve “sušne” godine, vratio nakon pobede nad starom mušterijom Giljermom Vilasom (3:0), dok je na Vimbldonu drugi put uzastopno u finalu bio bolji od Konorsa, ovaj put posle samo tri odigrana seta (6: 2, 6:2, 6:3). Amerikanac mu se za ovaj težak poraz revanširao u odlučujućem meču US Opena (3:0), pri čemu su, verovatno, na ishod duela uticali zdravstveni problemi Borga, koji je zbog plikova na palcu, nastupio pod injekcijama.

Bile su to najbolje godine u karijeri ćutljivog Šveđanina koji će 1979. po četvrti put podići pehar u glavnom gradu Francuske. Žrtva u finalu bio mu je Paragvajac Viktor Peci koga je savladao posle četiri odigrana seta na pariskoj šljaci (6:3, 6:1, 6:7, 6:4). Još više problema Bjern je imao narednog mececa u završnom vimbldonskom obračunu u kome je izašao na “megdan” strašnom serveru Rosku Taneru. Amerikanac je vodio sa 1:0 i 2:1 u setovima, što mu, međutim, nije bilo dovoljno da načini iznenađenje. Borg je, podigavši igru na viši novo dobio dva naredna seta (6:3, 6:4) i tako četvrti put uzastopno postao šampion Vimbldona.

U to vreme nesumnjivo prvi reket sveta je na impresivan način došao 1980. do svog petog trofeja na Rolan Garosu ne izgubivši na turniru ni jedan set. U finalu mu se nije mogao ravnopravno suprotstaviti Vitas Gerulajtis (6:4, 6:1, 6:2) ali je zato naredni završni duel na Gren slemu u Vimbldonu doneo nezaboravni obračun između “kralja” Borga i mladog izazivača Mekinroa. Amerikanac je dobio prvi, a Šveđanin naredna seta, da bi u četvrtom pri vođstvu od 5:4 propustio da iskoristi dve meč lopte. Maratonski taj brejk je okončan rezultatom 18:16 za tada 21-godišnjeg momka irskih korena, koji je prethodno u ovom “doigravanju” spasao pet meč lopti, dok je njegov rival čak šest puta bio uspešan u situacijama kad je Mekinro imao set loptu. Branilac titule je, ipak, uspeo da dobije odlučujući set i tako po peti i poslednji put proslavi trijumf na vimbldonskoj travi. Kasnije je, međutim, govorio kako je tokom ovog finalnog duela osetio da je “to početak kraja njegove dominacije u svetskom tenisu”.

Pokazalo se da su ova Borgova strahovanja bila opravdana pošto je iz naredna tri Gren slem finala sa Džonom Mekinroom svaki put izašao kao gubitnik. Prgavi momak iz Njujorka mu se najpre te 1980. godine u završnom meču US Opena revanširao (3:2) za bolni poraz u Londonu, da bi narednog leta u drugom uzastopnom obračunu u prestonici Ujedinjenog Kraljevstva prekinuo poludecenijsku Borgovu vladavinu u Vimbldonu (3:1). Njihov poslednji Gren slem obračun ali i poslednji Šveđaninov nastup u finalima ovih turnira desio se 1981. godine u Njujorku gde je Mekinro još jednom naterao Skandinavca da položi oružje (3:1).

Julian Finney/Getty Images

Prethodno je Borg u junu 1981. po šesti put podigao pobednički pehar u Rolan Garosu. U finalu je nakon velike borbe uspeo da “položi na pleća” (3:2) mladog Čehoslovaka Ivana Lendla i tako dođe do svoje poslednje, 11. Gren slem titule. Stvari za njega na teniskim terenima više nisu išle u skladu sa očekivanjima, pa je u januaru 1983. šokirao svet izjavom da u 26. godini života odlazi u igračku “penziju”. Nakon višegodišnje pauze odlučio je 1991. da se vrati na teren ali ova druga faza njegove igračke karijere nije bila ni senka prethodne. U svojih prvih devet mečeva odigranih 1991. i 1992. nekada prvi reket sveta nije uspeo da osvoji ni set, da bi naredne 1993. izgubio sva tri duela rezultatom 1:2.

Tenisera, koji je prvi od igrača u ovom sportu zaradio milion dolara u jednoj sezoni, su propali brakovi i loše poslovne investicije dovele u situaciju da na aukciji zamalo proda dva trofeja i dva reketa sa kojima je osvojio turnir u Vimbldonu. I pored svih promašaja i ispoljenih ljudskih slabosti, kao i činjenice da su njegove rekorde nadmašili Sampras, Federer, Nadal i Đoković, teniska zaostavšina “ledenog čoveka” iz Švedske nikad neće otići u zaborav. Tenis od njegovih igračkih dana se umnogome promenio i dobio nove junake ali Bjern Borg i dalje ostaje legenda “belog sporta”, a legende nikada ne umiru.

Carmen Mandato/Getty Images for Laver Cup

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare