Doktorska disertacija: Vasa i Ataman – fantastičan spoj

Skener 23. maj 202210:26 > 10:51 0 komentara
Vasilije Micić, Ergin Ataman, Anadolu Efes
Aitor Arrizabalaga/Euroleague Basketball via Getty Images

Beograd je ponovo pokazao svoj duh, karakter, gostoljubivost i potencijal. Organizacija Fajnal-fora je bila sjajna, sve je bilo besprekorno i ponovo je dokazano da glavni grad Srbije nije mali za dva Evroligaša. Ali neka to bude tema za razmišljanje nekih "mudrijih" glava koje se bave strategijom i razvojem košarke, hajde da sumiramo šta se sve izdešavalo od četvrtka do subote i koje smo odgovore dobili nakon finala.

Povezane vesti

Više nema dileme – Vasa Micic je najbolji bek evropske košarke i sa Erginom Atamanom je fantastičan spoj. Turski trener (s razlogom) nema simpatije u Srbiji, ali on definitivno čini Vasu boljim igračem, a i Vasa njega boljim trenerom. Srpski plejmejker je dobio da vodi ovaj tim i da bude lider, a malo je trenera u njegovoj karijeri koji su verovali da on to može. U polufinalu, pa i u finalu nije bio blizu svog najboljeg izdanja. Čitao je igru, tražio je rešenja, pogađao iz samopouzdanja, čuvao Ljulja u završnici. Bilo je dovoljno.

Ostaje znak pitanja za Petruševa, ali Ataman je dobio ono šta je hteo od drugih svojih visokih igrača i posle odbrane Evroligaške titule ne može mu se ništa prigovoriti. Konkurencija je uvek najveća u najjačem timu Evrope. Mladom srpskom centru sledi novo leto za novu i bolju odluku. Izazov će biti i ispred Šejna Larkina kome ističe ugovor. Pitanje je kako se on zaista oseća u svojoj ulozi, jer mu je odavno jasno ko je lider Efesa. Plajs je od epizodiste, a često je bio prošle sezone i pored klupe za rezervne igrače, izrastao u treću opciju. Svoje domete ove sezone verovatno ni sam nije mogao da odredi. Ali opet, Ataman.

Kao i ostalim igračima, svima je zajednički sadržilac – Ergin Ataman. Gradio je mnoge timove i osvajao trofeje, ali deluje da je samo ovde zaista uspeo. I da, u finalnoj utakmici nije zatražio ni jedan tajm-aut! Samopouzdanje, vera u tim, taktika… Dileme nema, Efes je najbolji tim Evrolige.

Real Madrid u finalu ništa nije dobio od svojih bekova. Pablo Laso je tu imao čak i više opcija, ali se u finalu, za razliku od polufinala, niko nije pojavio. Kozer 0/5 za tri i to nakon utakmice karijere protiv Barse. Abalde 0/5, Jabusele 0/6 trojke, timskih samo 6/33. A opet, tim iz Madrida je bio na jednu loptu. I čekao se Lulj verovatno do poslednjeg momenta, ali je vreme ipak bilo prekratko. Real je šutnuo 11 puta više iz igre i izveli su osam slobodnih bacanja više, pa i nisu zaslužili da imaju šut za pobedu. Svoje prednosti nisu pretvarali u poene kao protiv Barselone.

Tim Reala u februaru i martu izgledao je potpuno izgubljeno i vrlo loše. Ali je Laso znao gde su problemi, a odlika velikih trenera je da rešava probleme tima bez obzira kakvi su i koliki su. A on to radi godinama. Čak i sa osmehom. Više je nedostajalo sreće, utakmica je trebala da ide u drugačijem smeru na +9. Svodi se nekako sve na tu poslednju odbranu, ali… Real je uspeo u tome da Barselona ne bude prvak, i to se računa.

Vasilije Micić prvak Evrolige, Anadolu Efes
Tolga Adanali/Euroleague Basketball via Getty Images

Barselona je tim koji retko sebi dozvoljava čak i lošu četvrtinu. A Real ih je pobedio samo jednu (26:11 treći period). Cela evroligaška sezona je stala u tu četvrtinu. Nisu umeli da isprate ritam Reala i slomila ih je serija 17:2 iz koje je tim iz Madrida dobio pobedničko samopouzdanje. Mirotiću je bila potrebna veća podrška saigrača, Kalates jeste doneo devet asistencija, ali se teško igra kada on nije pretnja u šutu. Ako bacite oko na statistiku sa tog polufinala videćete neverovatnu sličnost u brojkama jednih i drugih. A Real je uzeo taman toliko poena više na ličnu inspiraciju igrača koliko je potrebno za pobedu.

Ispada da je Šarunas Jasikevičijus najveći gubitnik turnira. Utakmice za treće mesto su mučenje. A Barsa nakon ovakve sezone nije zaslužila da igra za treće mesto. Šaras je bez dileme već sada veliki trener, ali će morati da počne više da se prilagođava načinu kako sve funkcioniše. I da krene, kao i Pablo Laso od svojih igrača.

Olimpijakos je do rezultata došao zahvaljući svojim navijačima više nego bilo koji drugi klub. I to ubedljivo. Samo je Crvena zvezda srušila mit o dvorani „Mira i prijateljstva“ ove sezone. U ostalih 13 utakmica – 13 pobeda. „Štark arena“ je bila domaći teren, ali takođe to je domaći teren i za Vasu Micića. U polufinalu Slukas je morao bolje, Vezenkov je sveden na 1/8 za tri i pet poena. Nije bilo šuterski raspoloženog igrača i zbog toga je bila bolja opcija produžetak, pa ponovo „zidanje“ iz timske igre.

Olimpijakos je ove sezone i velike i male pobede ostvarivao iz timske igre i timski su i dostojanstveno izgledali do kraja. Malo je nedostajalo i sve je mirisalo na 2012. ili 2013. Ali… Za ovu sezonu Barcokas je izabran za najboljeg trenera. Zasluženo. Olimpijakos je po imenima verovatno najslabiji, ali su timski najjači. Uloge su perfektno podeljenje, većina igrača je odigrala najbolju sezonu u karijeri. Ovom timu zaista malo nedostaje.

Vasilije Micić
Luca Sgamellotti/Euroleague Basketball via Getty Images

Grci odlaze najtužniji. Došli su najsrećniji. Ali su učinili zajedno sa domaćinom da se košarka ponovo vrati tamo gde joj je mesto. Među navijače. Svaka druga opcija bez navijača gubi smisao. Jeziva škripa patika (valjda i konačno) odlazi u zaborav.

Vasa je heroj zato što je u punoj dvorani odigrao kao ličnost. Bez straha, znao je šta želi, sa mirnom glavom, sa vatrom u srcu. Imao je koga da gleda i od koga da uči. Sada zna i kako se to radi. Uslovi su stvoreni, školovanja su završena, sledeći trofej je u septembru.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!