Dušan Mandić za SK: Dug put do velike ekipe

Dušan Mandić
Starsport

Isto mesto, isti termin, priča je ipak drugačija. Razgovarao sam sa Dušanom Mandićem u jednom kafiću na Novom Beogradu pred Novu godinu 2022, ponovili smo sve godinu dana kasnije.

SK paketić '23

Prva priča je bila u znaku šampanjca. Sa Pro Rekom Manda je bio prvak Evrope i najbolji igrač F8, sa reprezentacijom drugi put olimpijski šampion, u anketi Total waterpola jednostavno broj jedan. Druga priča – pa ne baš takva. Sa Novim Beogradom prvak Srbije i regiona, drugi u Ligi šampiona. Sa reprezentacijom – ništa!

„Moram da budem iskren tih 18 meseci, od juna 2021. do danas nisam baš tako zamišljao. Lagao bih kada bih rekao da jesam. Mislio sam da se sve poklopilo u tom junu. Završio sam sa Pro Rekom na najbolji mogući način, slavio i dobio priznanje u mom Beogradu. Vratio sam se u Srbiju posle šest godina, svi smo se radovali novoj vaterpolo priči koja je kreirana na Novom Beogradu. Veliki broj reprezentativaca se vratio, uživali smo kao olimpijski šampioni, kao članovi kluba koji ima velike ambicije“, podseća se Mandić.

Od početka tretirani kao drim tim, kao sastav kojem je dovoljno samo da se pojavi da bi pobedio, Novi Beograd je, očekivano, ušao u turbulentnu sezonu.

„Baš turbulentna, ali iskreno sam to i očekivao. Znao sam da će biti padova. To je bio potpuno novi sastav, ne može se preko noći, mora da prođe vreme da se od kvalitetne ekipe napravi tim“.

Javnost je skupom timu nametnula pritisak, ne želeći da u traženja alibija sluša o vremenu koje je neophodno da bi se kockice namestile kako treba.

„U svakoj jakoj ekipi pritisak postoji. Postojao je i kod nas. Posebno smo ga stvorili kada smo izgubili finale Kupa od Radničkog i kada je došlo do promene trenera. Usledilo je veliko pražnjenje, jednostavno je moralo da se dogodi. Još smo prolazili olimpijski san“.

Dušan Mandić
Starsport

Ako se tada nije uspelo, dva naredna finala su bila pogodak. Na klupi je, posle Vujasinovića i Jovovića bio treći trener Igor Milanović. Novi Beograd je pokorio region u finalu sa splitskim Jadranom, a potom je usledio revanš Radničkom u finalu plej-ofa prvenstva Srbije.

„Pobeda u regionu nam je značila. Konačno trofej, konačno smo skinuli veliko breme, sezona je dobila smisao. Lakše smo osvojili prvenstvo i posle toga se okrenuli Ligi šampiona“.

Ali, između dva trofeja, pojedini mediji su pisali o navodnom “napadu“ Aleksandra Šapića na igrače Novog Beograda tokom sastanka.

„Da se razumemo, Šapić je čovek koji stoji iza ovog kluba, čovek zbog koga je VK Novi Beograd za veoma kratko vreme postao jedan od najboljih klubova u Evropi. S obzirom na to da je davno napustio bazen, cenim što nije zaboravio svoj sport, što pokušava da vaterpolo u Srbiji podigne na viši nivo, nivo koji najtrofeniji sport u našoj državi i zaslužuje“.

Zlatna medalja se zove Ognjen

U danima kada je reprezentacija bila na tapetu, porodica Mandić je mogla da uživa u najvećoj životnoj radosti.

„Kćerka Lenka je dobila u oktobru brata Ognjena. Ne treba da pričam koliko smo supruga Slađa i ja srećni. Te dve medalje u našim životima sijaju najjačim sjajem“.

Od marta do juna ekipu je vodio Igor Milanović, trener koji je 2011. Mandu polako ubacivao u onaj sjajan tim Partizana osvajača sedme Lige šampiona. Sada su bili na istom putu.

„Igor? Ta saradnja je bila divna, tri meseca uživanja. Uneo je neverovatnu energiju, stvorio koheziju, stvari postavio na svoje mesto. Uživao sam stvarno“.

Uživanje je pokvario poraz na peterce u finalu Lige šampiona od Pro Reka. Najjači aduti nisu bili precizni, Jakšić je pogodio prečku, Mandiću je udarac odbranjen.

„To je sport, ali, budimo iskreni, možda je i bilo prerano da u prvoj godini osvojimo Evropu. U nezaboravnom finalu Pro Reko je mogao da dobije samo na peterce. Bili smo mnogo bolji. Da su se igrali produžeci ne bi nam mogli ništa. Dan ranije smo, međutim, visili u duelu sa odličnom Brešom. Nismo se držali dogovora, ali smo velikim požrtvovanjem i srčanošću savladali protivnika. Ta Breša je u teškoj grupi Lige šampiona bila dominantna, prva bez premca“.

Dušan Mandić
Privatna arhiva

Milanović je terao igrače da se smeju na postolju broj dva, nije mu baš polazilo za rukom. Danas, sa distance od skoro pola godine Mandić priča:

„Srećan sam zbog takve klupske godine. Mnogo mi je značila i uloga kapitena. Prošli smo teške momente i na kraju smo postali ono što smo želeli, postali smo tim“.

Tadašnji selektor Dejan Savić je Novobeograđanima dao pet dana odmora. Stizale su reprezentativne obaveze, akcije olimpijskog prvaka koji je ostao bez šest legendi, dominantnih u prethodnih 10-15 godina.

„Pripreme za Svetsko prvenstvo u Budimpešti su ubrzo počele, a mi se još nismo ohladili od finalne utakmice Lige šampiona. Imali smo na raspolaganju dve nedelje. Stvorili su se novi problemi, ukočio sam se. Telo nije moglo da izdrži. Uspeo sam da se oporavim. Grupa je bila u Segedinu. Ništa nije funkcionisalo, nismo bili pravi. Protiv Amerikanaca smo primili 14 golova, protiv Australije jedva prošli uz njima poništen gol za izjednačenje. I protiv slabog Kazahstana smo bili skromni“.

Usledio je prelazak u Budmpeštu. Počinjao je drugi krug, rival u četvrtfinalu je bila Hrvatska.

„Da smo mogli da biramo rivala, izabrali bismo Hrvatsku. Znali smo da smo bolji, videlo se to i na pripremama. Imaju kvalitet, ali smo verovali da su naši. I opet ništa. Odbrana slaba, ni napad nije bilo kako treba. Oni su to iskoristili i zasluženo pobedili. Stali smo u četvrtfinalu, ponovo, ali smo bili svesni da za dva meseca na Evropskom prvenstvu u Splitu možemo da se vratimo“.

Dušan Mandić
LEN

Peto mesto jeste bilo neuspeh, peta je bila Srbija bez najboljih igrača u Svetskoj ligi u Strazburu.

„Nismo funkcionisali. Vratiću se na Hrvate. U Budimpešti smo mislili da smo bolji, sada, na kraju sezone ako neka mala prednost postoji ona je na njihovoj strani. Imaju Bijača, najboljeg reprezentativnog centra Vrlića, pojavili su se Žuvela, Lazić, Marinić-Kragić. Jednostavno bila nam je potrebna jedna jaka pobeda, uspeh u važnoj utakmici. Nje nije bilo“.

Od povratka igara i rezultata u Splitu nije bilo ništa. Srbija je bila nikad lošija, na kraju deveta. A bilo je i priča i priča:

„Često smo razgovarali, sastančili, ali nije vredelo. Morali smo da doživimo taj rezultat u Splitu. Čudno je bilo leto. Jakšić se povredio, Lazić imao probleme sa kičmom. Mene je stigla korona, pod koronom je bila i supruga u osmom mesecu trudnoće. Nisam trenirao pet dana, nisam bio ni na oproštaju velikih reprezentativaca. Na kraju sam se pojavio na aerodromu“.

Umesto raspevanog, nezaustavljivog Mande, imali smo igrača koji se mučio, tražio sebe, svestan da nije ni blizu forme.

„Znam za razne priče, ali je prava istina da nisam bio spreman. Nisam bio ni fizički ni mentalno u željenom stanju. Otišao sam u najboljoj nameri, da se ne dogodi debakl koji se ipak dogodio. Ne kajem se, neka sam proživeo i to iskustvo. Tek bi mi bilo krivo da nisam otišao, a da smo slabo prošli. Podbacili smo svi kao tim. U meču sa Francuzima smo uspeli da u poslednjoj četvrtini nadoknadimo minus od tri gola ali smo ipak poraženi. Kasno smo počeli da igramo“.

Dušan Mandić
Starsport

Srbiji je preostalo da se bori za deveto mesto. Olimpijski šampion je bio na margini velikog događaja. Mande više u sastavu nije bilo.

„U dogovoru sa selektorom, propustio sam preostale dve utakmice Evropskog prvenstva“.

Nova sezona je donela stare ambicije Novog Beograda, promenu na čelu reprezentacije. Na kormilu je Uroš Stevanović koji odlično poznaje Mandića.

„Igrački smo u klubu sa Granadosom, Skumpakisom, Filipovićem i Ćetkovićem jači nego prošle godine. Imamo najveća očekivanja. Verujem u ekipu. Gocić je trener, ima svoju viziju i potpuno verujem u njegov način rada. Januar će sa brojnim utakmicama biti  izuzetno važan“.

Reprezentacija je u Americi na pripremama i na turniru. Po dogovoru sa selektorom Mandić je ostao kod kuće, da se malo resetuje.

„Treba mi predah, videćemo kako će to da izgleda. Sada smo dole, moramo da krenemo gore. Nemamo mnogo vremena, tek neka okupljanja u martu. Daćemo sve od sebe“.

I to je to. Taman da završimo priču, Manda je dodao:

„To što se dogodilo u Budimpešti i Splitu nije baš realno. Jesmo to zaslužili, ali nismo toliko loši. I drugi su padali. Važno je da smo svesni svega. Ne treba da se poredimo sa prethodnicima, dug je put da budemo velika ekipa“.