Dvadeset godina kasnije: Neshvaćeni ili, naprosto, bitange?

NBA 5. dec 202110:00 > 10:49 4 komentara
Rasheed Wallace
Jed Jacobsohn/Getty Images

Košarkaški talenat, velika očekivanja, tuče na treningu, fizički napad na sudiju, posedovanje marihuane (iznova i iznova), otpužbe za silovanje, organizovanje borbi pasa i beskrajni niz tehničkih grešaka... Molim?! Bio je to tim za pamćenje, ali ne na način na koji su to navijači želeli.

Ovo je priča o Portland Trejl Blejzersima sa prelaska iz 20. u 21. vek – ekipi koja je mogla da ima ono najbolje iz košarke tog perioda, ali je, usled kolopleta nesrećnih i čudnih okolnosti, postala primer kako sve može da ode u… Bestraga.

NBA bez Majkla

NBA je po odlasku Majkla Džordana u drugu (i najbitniju) penziju bila u velikom problemu – kako navijačima predstaviti dobar proizvod? Problem je umnogome ležao u očekivanjima ljubitelja košarke. Posle Majklovih junaštava sve što je sledilo bilo je – mlako.

Period od 1998. do prve polovine dve hiljade desetih smatra se svojevrsnom krizom u razvoju lige. Iako je jasno da se na smeni dva milenijuma u NBA često mogla videti sjajna košarka, nešto je nedostajalo. Manjoj popularnosti NBA doprineli su, između ostalog, penzionisanje nekih superzvezda, promene pravila, upliv velikog broja „neizbrušenih“ igrača iz srednje škole, pad timova sa najvećih tržišta (Njujork, Boston, Čikago)….

Majkl Džordan
REUTERS/Anne Ryan-USA TODAY

Sama igra je nastavila da se kreće u smeru koji su nagovestile devedesete – košarka je postajala prilično „zagušena“ i sve češće se zasnivala na „jedan-na-jedan“ rešenjima najvećih strelaca. Naravno, uz izuzetke poput San Antonio Sparsa. Tek će početak druge decenije 21. veka doneti revoluciju u igri – šut za tri poena nametnuće se kao osnovno oružje svakog NBA napada, a sama košarka biće nepovratno izmenjena.

Kriza je postojala, to je evidentno, ali nije u pitanju bio potpuni kolaps, ni blizu. I dalje su postojali „blokbaster“ timovi puni slavnih košarkaša, koje je publika obožavala. Najbolji primer za to su Los Anđeles Lejkersi – trostruki uzastopni šampioni iz perioda 2000-2002. godine.

Šakil O’Nil i Kobi Brajant su bili toliko ubitačni kada su bili na vrhuncu svoje saradnje da je delovalo da jedino sami sebi mogu stati na put. To se kasnije i dogodilo, ali mnogi se možda ne sećaju da je ova „dinastija“ predvođena Filom Džeksonom vrlo lako mogla da bude „sasečena“ mnogo pre nego što je stigla do tri vezane titule.

Tim koji je kipeo od talenta

Potrland Trejl Blejzers 2003
Ronald Martinez/Getty Images

Portland Trejl Blejzersi su bili o-pa-sni! U „lokaut“ sezoni 1998/1999. tim iz Oregona domogao se finala Zapadne konferencije posle skraćene regularne sezone (skor 35-15). Ipak, tu ih je zaustavila „mašina“ u nastajanju – San Antonio Sparsi predvođeni mladom senzacijom Timom Dankanom.

Ipak, uprkos „metli“ u seriji sa „Mamuzama“, navijači Blejzersa imali su čemu da se raduju – na klupi im je sedeo trener sezone Majk Danlivi, a roster je bio, kako to komentatori na Balkanu vole da kažu, „spoj mladosti i iskustva“. Tek je trebalo da vidimo prave rezultate Portlanda.

NBA priče:

Iduće godine od Blejzersa se očekivao iskorak, koji je i viđen – Portland je igrao veoma dobro, sezonu je završio sa izuzetnim skorom 59-23 (drugi u ligi), a u doigravanju su eliminisali Minesotu (Garnet, Brendon, Zerbijak) i Jutu (Meloun, Stokton, Hornasek). Naredni protivnici bili su im upravo Šek, Kobi i društvo.

To društvo je bilo za svako poštovanje – u sporednim ulogama u Džeksonovom timu bili su provereni Derek Fišer, Brajan Šo i Rik Foks, zatim veterani Glen Rajs, Ron Harper i Ej-Si Grin, kao i Robert Ori. Ukoliko ste bili NBA šampion tih godina, u timu ste morali da imate „Big Shot Roba“.

Doduše, ništa drugo nije bilo neophodno kad je Šek sam-samcijat mogao da vam uradi ovo:

Međutim, nije Portland išao u bitku sa ovakvim Lejkersima bez potrebnog naoružanja.

Junaci naše priče

Najbolji strelac tima i prva zvezda Trejl Blejzersa  bio je brbljivi, temperamentni, ali i veoma talentovani Rašid Volas. Pod košem mu je društvo pravio povredama osakaćeni, ali i dalje briljantni veteran – legendarni Litvanac Arvidas Sabonis. Plejmejker je bio „Moćni miš“ Dejmon Stodemajer, kojem je rezerva bio veteran Greg Entoni.

U ekipu su pred početak sezone 1999/2000. stigli veterani impresivnih radnih biografija – šestostruki prvak Skoti Pipen i ol-star iz ’98. Stiv Smit. Budućnost ekipe iz „Rouz gardena“ predstavljali su mladići Bonzi Vels i Džermejn O’Nil.

Portland Trejl Blejzers 2003
Jonathan Ferrey/Getty Images

Ekipa je bila moćna ofanzivno i defanzivno, mogli su da računaju na poene spolja i iznutra, imali su pregršt kreatora i šutera.

Blejzersi su doterali Lejkerse, koji će kasnije osvojiti prvu od tri vezane titule, do same ivice provalije. U sedmoj utakmici finala Zapadne konferencije imao je Portland 15 poena prednosti na deset i po minuta do kraja utakmice.

Tada je došlo do potpunog kolapsa u igri Danlivijevog tima – promašili su 13 šuteva zaredom, Lejkersi su napravili seriju 15:0 i na kraju prošli u veliko finale.

Legendarni eli-up Kobija i Šeka postao je tada sastavni deo špica za NBA emisije, a Lejkersi su godinama kasnije govorili da je prevazilaženje te prepreke bilo ključno – „vaskrsenje“ protiv Portlanda očvrsnulo je Lejkerse i napravilo od njih šampione.

Hronologija propadanja

Uprkos bolnom porazu, stvari su i dalje delovale prilično pozitivno za Blejzerse i njihovog vlasnika Pola Alena – jednog od suosnivača Majkrosofta i milijardera.

Bili su u Portlandu svesni da su nadomak borbe za titulu – Lejkersi su bili jedini supertim na Zapadu, a Blejzersi su ih umalo pobedili. Potrebno je još samo malo se pojačati, mislili su. Generalni menadžer Bob Vitsit krenuo je u potragu za talentom. Doveo je Dejla Dejvisa u zamenu za Džermejna O’Nila, ol-star centra koji je snagom i žestinom mogao, ako ništa drugo, da smeta Šeku. U klub se vratio pouzdani plejmejker Rod Striklend, a tu je bio i veliki Šon Kemp.

E sad… Ovo „veliki“, kada se odnosi na Šona Kempa u poznoj fazi karijere, ne znači „veliki igrač“, što je krilni centar nesumnjivo bio tokom dana u Sijetlu. Epitet „veliki“ za ovu verziju Kempa znači… Pa, gojazan i nespreman. Tokom sezone potpisan je i ugovor sa nekadašnjim ol-starom Detlefom Šremfom.

NBA priče:

Bio je to najskuplji tim lige, pun trenutnih i nekadašnjih asova i mnogi su se pitali kako će Danlivi podeliti minutažu. Na startu sezone sve je delovalo dobro, Portland je pobeđivao i izgledao je kao legitimni kandidat za prsten. A onda je došlo do nezadovoljstva, koje je potom preraslo u sukobe, koji su se onda pretvorili u netrpeljivost, koja je naposletku regresirala u apsolutni pakao.

Povrede su postale učestale, kao što to obično biva u veteranskim timovima, a rezultati su trpeli. Nezadovoljni porazima, ali i činjenicom da im je status u timu uvek bio pod znakom pitanja zbog paklene konkurencije, Blejzersi su počeli da se bune.

Pipen je osuo paljbu po treneru, Bonzi Vels se takođe žalio, pa pokidao prednji ukršteni ligament kolena, a Šon Kemp se prijavio u kliniku za odvikavanje od bolesti zavisnosti…

A šta je radio najbolji igrač tima Rašid Volas? Dobijao tehničke greške! Sa 41 tehničkom u sezoni postavio je rekord lige koji nikada neće biti srušen jer su u međuvremenu pravila NBA promenjena upravo zbog njega. Kazne zbog nedoličnog ponašanja sada su znatno strože i suspenzije kreću mnogo ranije. Osim toga, „Šid“ se na jednom meču zakačio sa saigračem Arvidasom Sabonisom, gađao ga peškirom, a potom je u svlačionici hteo da se tuče sa trenerom Danlivijem. Nije Portlandu išlo onako kako su se svi nadali da će ići. 

Rašid Volas
Jonathan Ferrey/Getty Images

Ušli su Blejzersi u plej-of i igrali su protiv Lejkersa, tima koji je trebalo da im bude glavni rival u borbi za titulu – tako se makar govorilo na početku sezone. Umesto toga, Lejkersi su ih samleli, Danlivi je otpušten i bilo je jasno da su šampionski snovi Blejzersa prošlost.

GM Vitsit pokušao je da osveži tim – doveo je Rubena Patersona, koji je nekoliko meseci ranije bio optužen za silovanje dadilje koja je čuvala njegovu decu. Da li je to bio dobar potez? Šta mislite?! Draftovali su „Utirači puteva“ perspektivnog krilnog centra Zeka Rendolfa i doveli trenera-početnika Moa Čiksa.

Situacija je nastavila da se kreće u istom smeru – igrači su se svađali, durili, šutirali lopte u besu tokom utakmice… Dejmon Stodemajer je uhapšen zbog posedovanja marihuane. Sezona 2002/2003. bila je najgora – Vels je suspendovan zvog pljuvanja protivnika, bilo je i tuča tokom utakmica, Rašid je pretio sudiji posle utakmice i pretio da će ga fizički napasti.

Doduše, taj sudija je bio Tim Donegi, koji će četiri godine kasnije biti protagonista skandala u vezi sa klađenjem. Donegi će, posle otkaza koji je definitivno zaslužio, optužiti NBA da je namestila finale Zapadne konferencije 2002. u kojem su Lejkersi izbacili Sakramento Kingse (Veber, Stojaković, Divac). Kao da to nismo znali, je li?

Šta su radili ostali Blejzersi?

Ruben Paterson, da, onaj optuženi za silovanje, uhapšen je zbog nasilja u porodici. Njegova supruga je četiri dana kasnije povukla tužbu i Paterson je oslobođen.

Ne brinite, bilo je tuča i na treninzima – Rendolf je udario Patersona i polomio mu kost očne duplje, a Paterson je medijima govorio da žali što ne može da mu se osveti jer je na izdržavanju uslovne kazne.

Zach Randolph
Jonathan Ferrey/Getty Images

Ironično je da se verovatno najmirniji igrač ovog tima, uzoran momak i sin policajca, zvao Trevis Autlo („Outlaw“ znači odmetnik ili kiminalac na engleskom).

Ni rukiji nisu zaostajali za veteranima po lepom ponašanju. Kvintel Vuds (igrao donedavno u Češkoj), vozio je kola prebrzo i bez dozvole, a kada su mu zatražili dokumentaciju, pokazao je policiji sličicu sa svojim likom u dresu Blejzersa. Imao je i drugi, gnusniji prestup – učestvovao je u organizaciji ilegalnih borbi pasa.

Možda i najupečatljivija anegdota u vezi sa ovom generacijom Blejzersa bila je ona u kojoj je zbog prebrze vožnje zaustavljen automobil u kojem su bili Volas i Stodemajer.

Nećete naći travu, sve smo popušili“, rekao je Volas policajcima i pogrešio. Imali su još marihuane.

Obojica su uhapšeni.

Neizbežni epilog

Ne treba naglašavati da su rezultati iz sezone u sezonu bili sve lošiji. Junaci naše priče su jedan po jedan napuštali „Rouz garden“, a došla je nova uprava koja je rešila da okrene poslovični „novi list“. U februaru 2004. godne Rašid Volas je trejdovan posle dugih najava da bi to moglo da se desi, a era ove nesvakidašnje generacije i zvanično je okončana.

Štampa u Oregonu je ovaj sastav Portlanda bez okolišanja mrzela. Nadenula je timu ime „Džejl Blejzersi“ („jail“ znači „zatvor“ na engleskom) jasno aludirajući na ponašanje igrača. Taj nadimak se održao do danas – zvučan je i prilično precizan. Čitava jedna era Blejzersa ostala je upamćena po „robijašima“.

To su mahom bili veoma dobri igrači, što su pokazale i njihove karijere po odlasku iz Portlanda. Rašid Volas je bio istinski majstor, a u sistemu Lerija Brauna, koji je znao „kako sa njim“, to je veoma brzo i pokazao. Bio je jedan od ključnih igrača Detroit Pistonsa koji su titulu osvojili sa Rašidom u startnoj petorci samo četiri meseca pošto ga je Portland izbacio „naglavačke“. Zek Rendolf je napravio impresivnu NBA karijeru, a i Bonzi Vels je imao neke solidne sezone.

U Portlandu u to doba ništa nije funkcionisalo, a mediji se nisu libili to da istaknu. Kritikovali su igrače, najčešće sa punim pravom, i svesrdno navijali da svaki od „Džejl Blejzersa“ bude trejovdan u najskorijem roku. Navijači su se u potpunosti okrenuli protiv svog kluba. U incidentnim situacijama, kojih nije manjkalo, delovalo je da bi moglo da dođe do sukoba na relaciji igrači-navijači, sličnog onom u Oburn Hilsu 2004. godine, kada je nastao pandemonijum na meču Pejsersa i Pistonsa.

Ponašanje Džejl Blejzersa bilo je šokantno za navijače. Grad je pre dolaska ove generacije imao prilike da uživa u igrama tima koji su predvodili momci za primer – Klajd Dreksler i Teri Porter. Period koji je trajao od Šek-Kobi eli-upa do Rašidovog trejda bio je poput košmara za navijače Portlanda.

Nije ni čudo zbog čega i dan-danas status apsolutnog spasitelja Blejzersa uživa Brendon Roj. Fascinantni bek je mogao da bude novi Kobi Brajant da ga povrede nisu osakatile, mogao je da igra i danas, ali to je druga priča. Ipak, ostavio je dubok trag – njegov dolazak u Portland označio je kraj mučnog perioda i početak nade. Na novu eru nadovezao se Lamarkus Oldridž, a potom i Demijan Lilard i Portland je manje-više relevantan NBA tim u poslednjih 13-14 godina.

A Džejl Blejzersi? Jesu li zaista bili baš toliko loši?

Da li se javnost ogrešila o Rašida i drugove?

U poslednje vreme, verovatno pred nadolazećim cunamijem političke korektnosti, sve više se govori o tome da Džejl Blejzersi nisu bili toliko skandalozni, već pre svega neshvaćeni i loše prihvaćeni.

Članak poznatog sportskog portala Dedspin iz 2019. godine prilično je nekritički nastrojen prema Džejl Blejzersima i njihovu nepopularnost pre svega pripisuje okruženju. Slično govore i akteri navedenih „avantura“.

Ljudi u Portlandu nisu dobro reagovali na mlade crnce iz urbanih sredina, na nas klince koji smo odrasli bez ičega. Kada smo se pojavili u Portlandu sa kikicama i tetovažama, ljudi nisu mogli da se povežu sa nama. Uvek su nas gledali kao da smo drugačiji, mislili su da smo bitange zato što imamo takve frizure“, rekao je Zek Rendolf sajtu Grentlend još 2012. godine.

Istina je da je Portland, najveći grad savezne države Oregon na severozapadu SAD, zaista bio jedno od najnepristupačnijih mesta za ovakav tim. To je mesto sa najmanjom crnačkom populacijom u SAD (oko 5%), ako govorimo o najvećim gradovima. Izgledno je da bi situacija u Vašingtonu, Detroitu, Klivlendu, Baltimoru ili nekoj južnjačkoj metropoli svakako bila opuštenija – Džejl Blejzersi bi se više osećali kao kod kuće.

Blejzersi su jedini veliki sportski tim koji Portland ima i uvek su navijači iz „Rouz gardena“ sa strašću pristupali košarci. Čak i atmosfera u hali često podseća na evropsku košarku i ne svodi se na tipično „DE-FENSE!“ navijanje NBA publike.

Da li su navijači mogli više podrške da pruže svojim miljenicima? Da li su u pojedinim trenucima bili prestrogi? Možda.

Bonzi Vels
Lisa Blumenfeld/Getty Images

Ali zaboga… Rašid, Vels Rendolf, Paterson i ostali su se ponašali kao derišta, i to kada se nisu ponašali kao kriminalci. „Savršena oluja“ spojila je grupu momaka koji su jedni drugima davali opravdanje da se ophode prema saigračima, trenerima, rivalima i navijačima ispod svake kritike.

Ponašanje Džejl Blejzersa sa veće vremenske i geografske udaljenosti može da deluje donekle i simpatično, naročito kada ste mladi („a jesu bili ludi, stvarno“), ali nije toliko zabavno kada sve to radi tim za čije ste utakmice kupiili sezonsku kartu.

Baš nas briga šta navijači misle o nama. Oni nam nisu bitni. Neka nam zvižde koliko hoće, tražiće naše autograme ako nas vide na ulici. Zato što smo mi NBA igrači, a oni su samo navijači. To je tako“, rekao je prilično jezgrovito Bonzi Vels.

Da li biste vi za njih navijali?

Nikola Novaković (@nikolanvkvc)

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare