Golgeter među stativama

Skener 21. dec 202110:00 0 komentara
Dragan Pantelić
Starsport

Nedavno je u Nišu u 70. godini života sa ovog sveta otišao legendarni golman Dragan Pantelić, jedan od najvećih čuvara mreža u istoriji fudbala nekadašnje Jugoslavije.

Popularni Panta će ostati upamćen, ne samo po sjajnim odbranama koje je ostvario kao jedinica niškog Radničkog i reprezentacije tadašnje SFRJ, već i kao golgeter među stativama. Tresao je mreže kolega iz protivničkih timova najčešče sa bele tačke, ali i šutevima iz slobodnih udaraca, a najviše pažnje i danas izaziva njegov nesvakidašnji pogodak sa prvenstvenog duela sa Veležom, odigranog 1980.  na “Čairu”.

Lopta koju je tog davnog nedeljnog popodneva degažirao nogom iz svog šesnaersterca letela je osamdesetak metara, da bi zatim, prevarivši još jednog velikog jugoslovenskog golmana Envera Marića završila svoj put u golu mostarskih ’Rođenih’. Pantelić je ušao u anale i zbog  het-trika ostvarenog u ligaškom duelu sa Čelikom. Takvu efikasnost na zvaničnim utakmicama, pre ali ni posle toga nije iskazao nijedan jugoslavenski golman. Ukupno se 29 puta iskazao kao strelac, pri čemu je dva puta matirao protivničke golmane u utakmicama reprezentacije Jugoslavije (protiv Danske i Grčke), za koju je sakupio 19 nastupa.

Čoveka, koji je imao tu čast da četiri puta nastupi za selekcije Evrope i sveta, na terenu su krasili velika hrabrost i sjajni refleksi. Zaustavljao je i one lopte koje su već svi videli u golu, ali nije spadao u klasične linijaše. Posedovao je sposobnost da pravovremeno reaguje u svom šesnaestercu, ali i oseti kad treba istrčati izvan njega kako bi stigao do lopte pre protivničkih fudbalera. Zbog toga je Panta nosio epitet “trećeg beka”, koji se tako retko dodeljivao čuvarima mreža u našem fudbalu.

Nije, nažalost, tokom karijere uspeo da osvoji nijedan trofej. Najbliži mu je bio u Francuskoj, kada je branio za Bordo ali ’Žirondinci’ ipak nisu uspeli da se popnu na tron kao šampioni zemlje ’galskih petlova’. Posle utakmice sa Lansom, u kojoj su sudije oštetile Bordo, usledio je incident na putu ka svlačionici iz koga je jugoslavenski golman izvukao deblji kraj. Iako nije udario sudiju, kažnjen je zbog tog navodnog“greha jednogodišnjom suspenzijom, pa je pre vremena napustio Bordo. Pantelić je sa drugovima iz reprezentacije sa velikim ambicijama, ali i ogromnim očekivanjima javnosti, otišao u junu 1982. na Mundijal u Španiji. Na tom svetskom šampionatu je, uz Ivana Gudelja, bio najbolji igrač ’Plavih’, a njegove čudesne odbrane u susretu sa autsajderima iz Hondurasa omogućili su Miljanićevom timu da na kraju pogotkom Šestića iz penala, ostvari minimalnu pobedu (1:0). Pokazalo se da je to bila Pirova pobeda, pa je Dragan već nakon prve faze takmičenja okončao učešče na svom jedinom Mundijalu.

Ostao je u fudbalu i nakon kraja golmanske karijere. U svom Radničkom se bavio trenerskim poslom, ali i četiri godine (od 1997. do 2001.) obavljao funkciju predsednika kluba. Bio je i član Izvršnog odbora FSS, a  u periodu od 2001. do 2004. se kao narodni poslanik nalazio u klupama Skupštine Srbije. Pokojni Panta se rado prisećao svojih golmanskih vremena, dok je istovremeno bio vrlo kritičan prema stanju u sadašnjem srpskom fudbalu. Smatrao je da je u njegovo doba fudbal bio jači, a igrači fizički sposobniji, kao i da se ranije mnogo više trčalo i radilo.

Moja generacija je radila po dva puta svakog dana. Manje je bilo povreda. Iako nije bilo ništa manje utakmica nego što ih ima danas. U jačim klubovima igrači su se izlagali večim naporima nego što je slučaj sada. Danas se igrači više povređuju jer im nedostaju fizička sprema, otpornost, muškost koja je nekad plenila”, tvrdila je legendarna jedinica Radničkog i državnog tima upokojene Juge.

Životni put Dragana Pantelića započet je 9. decembra 1951. u maloj Lešnici kod Loznice, dok je u svet fudbala krenuo kao član mlađih kategorija krupanjskog Rađevca. Budući veliki golman nije, međutim, od samog starta stajao među stativama, već je igrao na poziciji najisturenijeg napadača – centarfora. Na ovo, njemu drago radno mesto se povremeno vraćao i kasnije u Radničkom, doduše samo u prijateljskim susretima sa nižerazrednim rivalima. Na gol je prvi put stao slučajno, kad niko drugi u timu Rađevca to nije hteo. Vrlo brzo je pokazao da je talentovana jedinica, pa – kako je više puta isticao – nikad nije zažalio zbog odluke da mesto centarfora zameni dresom koji zahteva nošenje golmanskih rukavica.

Iz Krupnja je 1968. otišao u beogradski Grafičar. Želeo je da pređe u redove jednog od beogradskih večitih rivala, ali i su i na “Marakani” i na stadionu JNA procenili da nema potencijal da uspe u njihovom klubu, što se kasnije pokazalo kao pogrešna ocena. Šansu da brani na prvoligaškoj sceni je 1971. godine dobio u niškom Radničkom, klubu u kome će se proslaviti i kome će ostati veran do kraja života. Na Čairu je ostao punih 10 godina, da bi po povratku iz Francuske i epizode u zaječarskom Timoku, na njemu proveo i svoju poslednju golmansku sezonu (1984/85).

Nije Dragan lako i brzo stigao do statusa najboljeg jugoslovenskog golmana i dresa ’Plavih’. Kalio se iz sezone u sezonu, sticao neophodno iskustvo i podizao kvalitet odbrana. Iako se niški tim nije u žestokoj konkurenciji uspevao nametnuti kao kandidat za titulu, važio je za neugodnog i čvrstog rivala, koji je, pogotovo, na svom “Čairu” mogao da pobedi svakog protivnika. Tek u sezoni 1979/80 Panta je sa drugovima u ligi izborio plasman koji donosi učešće u Kupu UEFA, gde ih je na debiju o osmini finala eliminisao AZ Alkmar. Dve godine kasnije fudbaleri Radničkog su ostvarili najveći međunarodni uspeh stigavši do polufinala tog takmičenja (u kome je od njih bolji bio HSV), ali te sezone čovek iz Lešnice nije branio za ekipu Reala sa Nišave.

https://www.youtube.com/watch?v=mo4GS1vpL74

Priliku da prvi put nastupi u dresu sa šest buktinja dobio je 10. novembra 1979. na utakmici kvalifikacija za Evropsko prvenstvo sa Španijom (1:0). Jugosloveni su u tom trenutku izgubili sve izglede da se nađu na završnom turniru najboljih selekcija kontinenta u Italiji, ali je povratnik na selektorsku klupu Miljan Miljanić želeo da stvara tim za predstojeće kvalifikaci za Mundijal u Španiji. Pantelić je kod ’Čiče’ položio ispit, te postao stadardna, praktično nezamenjiva jedinica naše reprezentacije. Branio je sjajno u utakmicama kvalifikacija koje su Jugovići okončali ispred favorita Italije, te Danske, Grčke i Luksemburga, a u susretima sa selekcijom iz Skandinavije u Ljubljani (2:1) i ’Eladom’ u Splitu (5:1) upisao se u strelce udarcima upućenim sa bele tačke.

Na prvoj utakmici Svetskog prvenstva sa Severnom Irskom gotovo da nije imao posla, dok u u susretu sa selekcijom domaćina nije mogao da spreči pogotke Španaca. Prvi je primio iz ponovljenog jedanaesterca, koji je pristrasni sudija iz Danske Sorensen poklonio ’Crvenoj furiji nakon što je Lopsz Ufarte poslao loptu sa bele tačke pored stative Pantelićevog gola. Arbitar iz Skadninavije je procenio da je Pantelić pre vremena napustio gol liniju, pa je odlučio da se najstroža kazna ponovi. Još manje sreće je naš golman imao je kod drugog, pobedničkog pogotka selekcije sa Pirineja jer ga je iz neposredne blizine savladao centarhalf  plave selekcije  Nenad Stojković koga je lopta pogodila u nogu i zatim završila u mreži.

U već pomenutom duelu sa Hondurasom Dragan je pružio jednu od najboljih partija u karijeri. Fudaleri iz Srednje Amerike su nekoliko puta izlazili sami pred našeg čuvara mreže, ali je on svaki put bravuroznom intervencijom zaustavljao njihove šuteve. Bio je sigurno, uz Miloša Šestića, najzaslužniji za minimalnu pobedu favorita, koja, međutim nije bila dovoljna da reprezentacija sa Balkana nastavi takmičenje u drugom krugu Mundijala. Posle Svetskog šampionata u Španiji Pantelić dve godine nije pozivan u državni tim, ali je nakon povratka na “Čair” vraćen pod zastavu.  Poslednji, 19. put je izašao na teren kao jedinica reprezentacije Jugoslavije 12. septembra 1984. u prijateljskom meču sa Škotima u Glazgovu, u kome je domaćin naneo katastrofalan poraz (6:1) izabranicima novog selektora Miloša Milutinovića.

Četiri godine ranije je u prvenstvenom susretu Radničkog i Veleža postigao najspektakularniji pogodak u karijeri. Kasnije je objašnjavao da je u prvom trenutku pomislio da će lopta koju je desnom nogom degažirao iz vlastitog šenaesterca završiti put u autu.

Lopta je kao tane poletela brzo i visoko i, umesto da ode u gol-aut, pala je na jedanaeset metara od Marićevog gola. Ka njoj su krenuli bek Veleža, napadač Radničkog i golman gostiju. Svi su mislili da će neko drugi da je pokupi, a ona je odskakutala u gol. Publika na ’Čairu’ se smejala i skandirala ’Panto majstore’, da bi me po završetku utakmice navijači izneli sa terena. Bilo mi je neprijatno da se nakon ovog gola pozdravim sa Marićem. Znam da mi je zamerio, ali valjda je shvatio da tu nije bilo zle namere”, prisećao se tog nesvakidašnjeg gola Panta.

Došlo je vreme da golman tima sa „Čaira“, nakon decenije provedene u Radničkom, nastavi karijeru u inostranstvu. Pantelić je 1981. prihvatio ponudu Bordoa i nakon transfera vrednog milion dolara se preselio u taj francuski klub. Za ’Žirondince’ je sakupio 67 nastupa i postigao tri pogotka. Ti brojevi bi verovatno bile i veći da nije bilo jednogodišnje suspenzije zbog navodnog udaranja pomoćnog sudije posle utakmice sa Lansom.

Sudija nas je oštetio, nije nam svirao dva penala, a priznao je gol koji je protivnik postigao iz ofsajda. U opštoj gužvi koja je na putu ka svlačionici nastala posle meča, neko je udario pomoćnog sudiju, a on je zatim udario mene. Kažnjen sam sa godinu dana neigranja, dok je tom sudiji doživotno zabranjeno da vodi utakmice. Na suđenju je kasnije dokazano da nisam učestvovao u tome. Ni danas ne znam ko mi je to uradio”, pričao je Pantelić.

Dok je izdržavao kaznu, Dragan je prihvatio predlog trenera rukometaša niškog Železničara Zorana Živkovića Tute da zaigra za ovaj tim. Niški rukometaši su do tada imali malo gledalaca na prvenstvenim mečevima kod kuće, međutim, u duelu sa Crvenkom u kome je Panta debitovao na poziciji pivotmena dvorana “Čair” je bila ispunjena do vrha. Posle rastanka sa Bordoom, vratio se u Jugoslaviju i na opšte iznenađenje prihvatio ponudu da u sezoni 1983/84 brani za ekipu zaječarskog Timoka. Ipak, u tom klubu nije okončao golmansku karijeru, već se naredne sezone po drugi put našao na “Čairu”. U svom poslednjem učešću u prvenstvu SFRJ zabeležio je 12 nastupa i naravno zabio još jedan gol sa bele tačke.

Bio je to kraj uspešne golmanske karijere, ali ne i fudbalskog puta nekadašnjeg klinca iz Lešnice koji će i narednih decenija ostati vezan za svoj Radnički i voljeni sport. Dragan Pantelić, legendarni golman i golgeter među čuvarima mreže, izgubio je 20. oktobra 2021. godine neravnopravnu bitku, koju je sa koronavirusom vodio u niškom Univerzitetsko-kliničkom centru. A u gradu na Nišavi, u kojem je stekao golmansko ime i proveo najlepše godine života, Panta je našao poslednje, večno prebivalište.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!