Grujić ekskluzivno za SK: Istina o Liverpulu od A do Š

Skener 3. jan 202211:00 > 12:58 2 komentara
Marko Grujić
GEPA pictures Markus Fischer

Liverpul. Slavni klub. Jedan od najvećih u istoriji fudbala. Takvi retko zovu. Gotovo nikad one koji su tek privirili na seniorsku scenu. Naročito ako je ta scena u sklopu predstave zvane Superliga Srbije.

Potrebno je da se tamo odvija nešto posebno, vanserijsko da bi se pogledi sa kultnog Enfilda uperili ka brdovitom Balkanu, na jugoistoku Evrope. U ovom slučaju, “to nešto” je bilo “taj neko”. I poziv je stigao. Sa jedne strane telefona Jirgen Klop lično, sa druge Marko Grujić.

Ponuda koja se dobija jednom, ili nijednom u životu. Na nju je najlakše odgovoriti. Odgovor tada 19-godišnjeg veziste Crvene zvezde bio je kratak i jasan – “da”.

Povezane vesti

Tog januara 2016. Grujić je zvanično postao član Redsa u transferu vrednom sedam miliona evra. Do leta je ostao u Zvezdi na pozajmici, a zatim se uputio na Ostrvo u potrazi za novim snovima. Krivudavi put ga je dalje navodio u Kardif, Hertu i Porto, ali ono što je iskusio u Liverpulu ostaje za ceo život.

Period proveden u šestostrukom šampionu Evrope bio je vodilja novogodišnje priče Marka Grujića za Sport Klub. Pokušali smo da dopremo do najsitnijih detalja. Od A do Š.

O Klopu i pomenutom telefonskom razgovoru, Salahu, Maneu, Firminu, ali i potcenjenom Hendersonu i vojniku Milneru. O čuvenom gegen presingu, automatizmima, raskolu između psihičkih i fizičkih mogućnosti, pa i vremenskim prilikama u gradu Bitlsa…

Jan Kruger/Getty Images

Za početak ćemo se vratiti na dane kad je postalo jasno da se Liverpul ozbiljno interesuje za tebe. Kako je izgledalo iz tvoje perspektive?

Otići iz Crvene zvezde u Liverpul je bilo pomalo iznenađujuće. Za sve, pa i za mene. U tom momentu sam imao tek šest meseci seniorskog fudbala. I to u Superligi, za koju znamo gde je po kvalitetu u odnosu na Premijer ligu. Desilo se da sam, ipak, nekako skrenuo pažnju Redsa, videli su potencijal dovoljan da me angažuju. Usledio je poziv Jirgena Klopa i tad je sve poprimilo novu dimenziju.

Jedan od najboljih trenera današnjice se lično angažuje da te dovede…

Kad je zazvonio telefon, prvo sam mislio da se neko zavitlava sa mnom. Došlo je kao grom iz vedra neba! Javljam se, a sa druge strane čujem taj glas… Poznat glas, slušao sam ga na TV mnogo puta. To je on, Klop! Brzo sam shvatio da nije šala…

Taj razgovor je presudio?

Predočio mi je da je stvar ozbiljna i da zove da pita za moje planove i želje. Rekao mi je da su me skauti pratili dugo i da on veruje da, ukoliko se budem razvijao na pravi način, mogu da budem važan igrač Liverpula. Takođe, kazao je i da me neće slati na pozajmice, iako sam mlad, već da ću odmah dobiti šansu da se dokazujem u prvom timu.

Bilo je to dovoljno da prihvatiš ponudu sa Enfilda, iako su imao i drugih opcija?

Imao sam priču oko Intera. Deki Stanković je bio pomoćnik tamo, razgovarao sam sa njima. Spominjali se i Štutgart, Hamburg, Anderleht… Ali, niko nije bi blizu veličine Liverpula. Cela ta priča oko kluba, Jirgen Klop, novi projekat, zvučalo mi je kao bajka. Nijednog trenutka se nisam premišljao.

Marko Grujić
Mark Kerton ActionPlus

Kako su izgledali prvi dani u Liverpulu, koliko je teško bilo privići se na potpuno novu sredinu?

Bilo je nervoze, treme, sve je to novo za mene. Ceo trening kompleks je neverovatan. Na svakom koraku vidiš zašto je klub na najvišem nivou. Igrači koji su top klasa… Trebalo mi je vremena da se priviknem. Kad sam video da su to momci od krvi i mesa, onda je mnogo lakše bilo. Postalo mi je normalno da budem deo takvog tima. Što se grada tiče, zanimljiv je Liverpul, s tim što je vreme zaista jako loše. Konstantno je sivo, tmurno…

Spomenuo si igrače. Ko je ostavio poseban utisak na tebe?

Ako govorimo samo o kvalitetu, onda bez dileme Sadio Mane, Mohamed Salah i Bobi Firmino. Znamo da je to sam vrh svetskog fudbala. Njih trojica značajno oskaču od ostalih što se tiče tehnike i talenta.

Samo oni?

Uvek volim da spomenem i jedno ime, nekoga kojeg prosečan gledalac možda toliko i ne primeti i ne ceni, a radi nestvaran posao. To je Džordan Henderson. Duša tima. Toliki uticaj ima na svlačionicu i celokupnu igru da to nije normalno. Stalno priča na terenu, vodi konstantno ekipu, gura napred. On je nezamenljiv u timu. Trči do besvesti, pokriva ceo teren… Ma, pravi vođa.

Mane, Salah, Firmino, Henderson… Mnogo si vremena provodio sa njima. Šta smatraš da igrače vrhunske klase izdvaja u odnosu na druge?

Mnogo toga je potrebno da se dostigao taj nivo. Najviše onoga što se zapravo i ne vidi… Ishrana, teretana, oporavak, količina sna. Recimo da svaki od tih segmenata čini po nekih pet ili deset odsto celog fudbalskog života. Kad svemu tome posvetiš maksimum pažnje onda prostim zbirom dođeš na 100 odsto, postaneš najbolja verzija sebe.

Utakmica je krajnje merilo?

Sve ovo što sam naveo je neka vrsta pripreme za ono utakmicu. Oni tu celokupnu pripremu odrade na vrhunski način, posvećeni su maksimalno svakom detalju, i onda izađu na meč i izdominiraju. Dakle, vode računa šta jedu, kad jedu, koliko jedu, koliko spavaju, kad i kako treniraju, kako se oporavljaju… Pogledajte Salaha kad skine dres, kakvo je to telo, nema ni pet procenata masti u sebi. Pa se onda ljudi pitaju kako trči u onakvom intenzitetu i deluje neuhvatljivo. Deluje jednostavno – spojiš izvanredan talenat i takvu količinu posvećenosti, i uspeh mora doći.

Marko Grujić
Guliver Image

Šta je od zahteva na terenu bilo najteže da prihvatiš?

U početku je sve teško. Nov si, mnogo je nepoznanica. Tokom priprema se stvaraju sistemi igre, automatizmi. Treba ti vremena da uhvatiš taktičke zamisli. Pa onda kad u tome i uspeš i pomisliš ’dobro je, to je to’, dođe trenutak kad znaš šta treba da se odigra i gde da stojiš u datom trenutku, ali fizički ne možeš to da ispratiš.

Kad je reč o taktičkim zamislima, Jirgen Klop je čuven po gegen presingu…

Najdominantniji u Evropi. Ujedno i najzahtevniji. Bilo je baš teško da se priviknem na to. Punih 90 minuta se ne staje, sve vreme si u visokom intenzitetu trčanja, ali to na kraju pravi razliku.

Kako izgleda uigravanje za takav sistem?

Tome se najviše vremena posvećuje tokom priprema. Kad krenu mečevi na dva, tri dana, nema se kad uvežbavati. Suština je da sve počinje od napadača, koji stoje visoko, dok ostali prate i pomeraju se u skladu sa tim gde je lopta. Svi rade za tim. I potrebno je baš mnogo trčanja. Ljudi koji preko TV gledaju čak i mogu da vide gde neko treba da stoji, ali ne razumeju da je nekad fizički teško stigneš na tu poziciju i da konstantno budeš u takvom ritmu. Teško je dostići taj nivo, ali kad se pohvataju automatizmi, kad se fizički nadođe, onda ekipa igra kao što igra – melje.

Rekao si da je jako teško dostići taj nivo zahteva. Da li je to glavni razlog što nisi uspeo da se izboriš za značajniju ulogu?

Jedan od razloga, ali ne i jedini. Kad sam ja došao, Liverpul je bio na novom početku sa Klopom, pravio se potpuno novi sistem i niko nije mogao da nasluti da će tako brzo postati jedan od tri, četiri najdominantnija tima u svetu. Ja sam verovao da mogu da se izborim, uz konstantni napredak, međutim, nisam ni sanjao da će se klub razvijati tom brzinom.

Ubrzo su stizali i novi igrači na tvojoj poziciji…

Počelo je mnogo da se ulaže u pojačanja. Nabi Keita, Okslejd-Čemberlejn, Fabinjo, posle i Tijago Alkantara… Desetine miliona na svakog od njih. Svi oni igraju na mom mestu. Osvojena je Liga šampiona, igrano još jedno finale, pa titula u Premijer ligi. Jednostavno, dostignut je potpuno drugi nivo u odnosu na momenat kad sam ja stigao i nekako sam bio u raskoraku. Shvatio sam da je bolje da odem, gde ću imati minute. Ljudi nisu svesni koliko je teško i samo postati član Liverpula, a kamoli biti bitan deo tima.

Marko Grujić
Cal Sport Media via AP Images

Za Redse si odigrao ukupno 16 mečeva za skoro pet godina. Ima li danas kajanja zbog odluke da se još kao tinejdžer, direktno iz Zvezde, preseliš na Enfild?

Sada bi možda neko rekao da sam se zaleteo i prerano otišao, ali takve ponude se ne odbijaju. Pri tome, čvrsto sam verovao da se vremenom mogu izboriti za svoje mesto. Ostaje mi iskustvo za života. Nisam se pokajao nijednog momenta. Tek ću shvatiti šta sam tamo doživeo i pokušati da primenim…

Koliko ti je to pomoglo da se lakše prilagodiš u klubovima poput Herte i Porta, koji ne spadaju u sam vrh?

Akumuliralo se celokupno iskustvo iz Liverpula. Video sam na licu mesta kako najbolji igrači sveta treniraju, kako se hrane, na koji način se ponašaju, kakav pristup imaju na svakom treningu, utakmici. Kad pogledaš da Džejms Milner i u 36. godini života izgleda kao vojnik i provodi sate u teretani, onda tebi u 25 ne sme i ne može ništa da bude teško. Takvo iskustvo mi je najznačajnije, to mi je najviše pomoglo. Ne možemo svi da budemo Salah, Mane ili Henderson, ali možemo i moramo da izvučemo maksimum iz sebe u svakom momentu.

Posle pozajmica u Kardifu i Herti, preselio si se u Porto, čiji dres i danas nosiš. Kako bi opisao dosadašnji period u Portugaliji?

Za sad sam izuzetno zadovoljan. Porto je vrhunski klub, navijači su fantastični. Uvek si glavni kandidat za titulu, igraš Ligu šampiona… Dobar sam izbor napravio posle Liverpula. Kockice su se poklopile. Njima je Danilo otišao u PSŽ, otvorilo se mesto, i tražili su mene. U međuvremenu su otkupili ugovor od Liverpula, pa sam zvanično član Porta. Dobar tim, dobar trener, dobar grad za život. Srećan sam.

Prilika da dođeš do prve inostrane titule je tu. Na polusezoni ste poravnati sa Sportingom na prvom mestu tabele.

Ovde su svi ubeđeni da ćemo biti šampioni. Titula je pod moranjem. Dobili smo Benfiku dva puta zaredom, euforija je narasla. Ipak, i Sporting igra jako dobro. Dugo je prvenstvo, prosipaće se bodovi, portugalska liga uopšte nije naivna, pogotovo kad igraš na gostovanjima. Mnogo je kvalitetnih mladih igrača, pre svega iz Južne Amerike, kojima je Portugal odskočna daska za dalje. Posebno grebu u mečevima protiv nas, Benfike ili Sportinga. Naša prednost je što je trener Seržo Konseisao dugo tu, zna šta treba da radi. Mislim da ćemo osvojiti titulu.

Marko Grujić Fudbalska reprezentacija Srbije
Pedja Milosavljevic/STARSPORT

Paralelno sa klupskom, u dobrom smeru ide i reprezentativna karijera. Sa selekcijom Srbije izboren je plasman na Mundijal. Šta je presudno uticalo na uspeh?

Posle neslavnih kvalifikacija i one nesrećne Škotske svi smo bili razočarani. Nismo verovali u sebe. To se promenilo dolaskom Piksija na mesto selektora. Sve je krenulo nabolje, usadio je novi duh u tim, potpuno novi stil. Čak i kad nismo igrali baš kako treba dobijali smo utakmice zbog tog pobedničkog duha. Na kraju je kao nagrada stigao trijumf protiv Portugala u Lisabonu.

Kako je izgledalo biti Srbin u Portugalu u danima posle te pobede?

Jako lepo! Portugalci tuguju, a mi se šetamo kroz trening kampove nasmejani, srećni, ispunjeni. Njihovi mediji su ovde više kritikovali svoj tim i selektora Santoša, nego što su nas hvalili. Čini mi se da nisu dobro gledali meč, da su propustili činjenicu da smo mi, zapravo, odigrali fantastično. Ali, dobro, to je njihova stvar. Mi smo prošli u Katar, oni neka se bore kroz baraž.

Mundijal će biti vrhunac fudbalske godine…Koji je kranji domet?

Svi jedva čekamo. Mnogo toga će se izdešavati u međuvremenu, ali naravno da već sad mislim o tome. Videćemo prvo spisak, ko će se naći u timu. Nadam se da ću i ja biti deo selekcije. Što se očekivanja tiče, pokazali smo da možemo sa najboljima. Ne bojimo se nikoga.

Sve blogove iz našeg SKPaketića pronađite na ovom linku.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare