Kraj jedne ere… ili tek početak?

Skener 28. jun 202113:56 > 14:05 4 komentara
ženska košarkaška reprezentacija Srbije
fiba.basketball

Dvanaest devojaka, Marina Maljković, čudno i teško leto, još teža klupska sezona iza svih njih, Olimpijske igre na pragu i evropsko zlato u rukama. Drugi put u poslednjih šest godina srpske lavice su na evropskom tronu. Četvrta medalja sa velikih takmičenja za šest godina. Čudesni put do zlatne medalje znaju samo one, a mi smo samo bili tu da još jednom pucamo od ponosa i iz sveg glasa pevamo himnu. Malo li je?

Košarkašice Srbije su do evropskog zlata stigle bez ijednog poraza, u velikom finalu savladana je Francuska, kojoj je to bolno peto uzastopno evropsko srebro i koja je, blago rečeno, bila šokirana odbranom na koju je naišla prvi put na ovom Evropskom prvenstvu.

Srbija je na drugo evropsko zlato čekala od 2015. godine. Priznaćete, ne tako dug, a i nimalo loš period. Francuska od 2011. nema zlato, ali je još teže to što joj je srebra preko glave.

Na današnji dan pre šest godina, Srbija je osvojila svoje prvo zlato. Šest igračica iz te ekipe se i u nedelju uveče popelo na postolje.

Statistika, interesantni podaci, učinci igračica, iskustvo, ekipa koja je dugo na okupu. Sve je to deo analize ovog Evrobasketa, ali krenimo redom…

 

Trnovit put do finala

Srbija se propisno namučila do finala. Ali nije to govorilo samo o srpskom timu, već i o dobrim ekipama širom Evrope koje su se nalazile na putu Srbije do borbe za zlato. Prva utakmica je najvažnija – to zvuči kao najveća floskula u sportu, ali zaista je sve u tom prvom meču na velikim takmičenjima. I Italija i Srbija otvorile su meč stegnuto, sa zadrškom. Italija je imala raspucanu i dobru Zandalasini, ali Srbija je imala Sonju, Ivon, Jelenu, Tinu. Izborile su Srpkinje produžetke, a u dodatnih pet minuta jednostavno znale da je utakmica njihova. Usledila je Grčka, bukvalno jedini lak meč za Srbiju. Bilo je 85:51, Srbija se prošetala, sve su dobile priliku i sve se upisale u poentere, naslućujući kasnije sve teže zadatke. Regionalni derbi Srbija je odigrala protiv Crne Gore, koju veoma dobro poznaje. Markiša Getling je bila glavni zadatak za srpski tim, a sa druge strane istakle su se Tina Krajišnik, Jelena Bruks, Sonja Vasić, Nevena Jovanović. Pokazala je Srbija i u tom meču da joj je, na kraju, sasvim svejedno ko će preuzeti ulogu lidera. Novi problemi stigli su sa Španijom u četvrtfinalu. U toj grupi je prvo Belorusija zakomplikovala stvari pobedom nad Špankinjama na startu prvenstva. Jesu Beloruskinje “sredile” taj derbi Španije i Srbije već u četvrtfinalu, ali su i pokazale da tim Lukasa Mondela nije nepobediv. Jedna sudijska sporna odluka (ispostaviće se ključna za Srbiju, kasnije je to Sonja objasnila i zašto), Astu Ndur zaustavljena na samo 12 poena (svi u prvom poluvremenu), novi produžeci, srpsko iskustvo (okej, i inat) i Srbija je u polufinalu. Sreća prati hrabre, pa je taj šut Kim Mesdah kasno krenuo ka košu, taman je toliko zakasnio da Srbija može da počne da razmišlja o novom zlatu.

Iznenađene Francuskinje – šta to beše odbrana?

“Možemo li večeras mi to dobiti”, prolamalo se celog dana pitanje u društvu, na poslu, na kafi, u gradskom prevozu. “Možemo, ali na ludilo neko, kao i do sada”. Ispostavilo se u nedelju uveče da je to ludilo znanje. Da je ludilo iskustvo, sigurnost i timska igra. To je ludilo. I upravo je to ono na šta Francuskinje nisu naišle sve do finala. Kao da nisu bile svesne da sa pola snage stižu do borbe za zlato i da će u tom finalu morati mnogo više da se potrude. Već viđeno na velikim takmičenjima sa apsolutnim favoritima, što su Francuskinje pre ovog prvenstva i bile. Srpkinje su odlično odradile svaki zadatak na terenu, legendarna Sandrin Gruda nije ni pogledala propisno ka košu, a ništa drugačije nije bilo ni sa Enden Mijem, Helenom Cijak ili Gebi Vilijams. Valerijan Vukosavljević i Marin Johanes vraćale su Francusku u život, ali ništa više od toga. Novo zlato za Srbiju, novo srebro Francuskoj, demantovane sumnje u “staru” generaciju srpskih košarkašica, sve je konačno na svom mestu.

Naturalizacija igrača – trend ili potreba?

U francuskoj košarkaškoj javnosti od 2013. godine kada je selektorka Valeri Garnije preuzela klupu Francuskinja, počela je diskusija o tome da li im treba naturalizovana igračica. To je sada već normalan i veoma isplativ ( u rezultatskom smislu) trend i potez koji preuzimaju skoro sve selekcije. Španija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Belorusija, Slovenija, Crna Gora samo su neke od selekcija koje imaju uglavnom Amerikanku u svom timu (Džonkel Džons je sa Bahama). Ima je i Francuska. Gebi Vilijams je bila glavna tema rasprava u Francuskoj, a najbitniji argument Košarkaške federacije Francuske bio je “treba nam to zlato”.

ženska košarkaška reprezentacija Srbije
fiba.basketball

Ivon Anderson je u Srbiji donela verovatno isti broj rasprava – od onih na najnižem, ali i najvišem nivou. Ipak, košarkašica koju Marina Maljković poznaje iz perioda kada je radila u Turskoj, ispostavila se kao pun pogodak i više niko ni ne postavlja pitanje tog tipa. Anderson je osim velikog doprinosa u kvalifikacijama za Evrobasket, bila jedna od ključnih igračica i u finalu i u mečevima grupne faze. Dobra odbrana, eksplozivnost i brzina, nametanje sopstvenog ritma kojim “vuče” svoj tim samo su neke od njenih karakteristika.

MVP, MVP, MVP!

Ipak, jedno drugo ime ostaće zauvek upisano u istoriju ženske košarke. Sonja Vasić. Najkorisnija igračica turnira, član idealne petorke, ponovo šampionka Evrope. Vodila je Srbiju kroz čitavo Evropsko prvenstvo, čak i kada nije bila na prepoznatljivom nivou. Njene šuteve FIBA je na svojim društvenim mrežama usporavala i pretvarala u pravu malu košarkašku kliniku, a nakon pobede nad Španijom u četvrtfinalu Sonja je izjavila ono što svi mislimo:

“Učinilo nam se da žele da nas naljute, a Srbe nikada ne treba ljutiti”.

I brojke govore za nju: 15.5 poena po meču, uz 7.2 skoka i 4.2 asistencije. Objavila je da će se povući posle Olimpijskih igara, ali da li stvarno želimo da verujemo u to da ćemo na Svetsko prvenstvo bez Sonje?

Šta posle Igara?

Specifično leto imaju i košarkašice. Praktično odmah nakon Evropskog prvenstva će nazad u salu. Olimpijske igre na programu su od 23. jula do 8. avgusta. Sa evropskim zlatom u rukama, put na Igre može biti samo još lepši i lakši, a tamo ponovo ono srpsko “ludilo”, pa šta bude.

Istina je da Srbiji (kao i mnogima, koji bi trebalo i više da strahuju) sledi smena generacija u timu. Jedan belgijski kolega me je pred polufinale protiv Belgije zamolio da mu približim srpski tim, a jedno od pitanja bilo je “da li je ovo kraj jedne ere”? Stvarno? Da li je?

Maša Janković i Anđela Dugalić
fiba.basketball

Srbija ima mnogo mladih talentovanih igračica, koje bi mogle da budu dosledne naslednice najuspešnije generacije srpskih košarkašica. Maša Janković i Anđela Dugalić već su spoznale sistem rada selektorke Marine Maljković i osetile, ni manje ni više, nego kako je biti na evropskom tronu. Sada su na redu Savez, stručni štab, Marina, mlade igračice i klubovi – da svi zajedno iznad svih prepreka, problema ili nesuglasica pronađu novu Sonju, Jelenu, Dajanu, Anu, jer…

Nije ovo kraj ere, ovo bi mogao da bude tek početak.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare