Legenda Zvezde i Dinama – Bora „Lane“ Cvetković

Skener 30. sep 202212:23 1 komentar
SRDJAN STEVANOVIC/STARSPORT

Pre 60 godina, u Karlovcu je 30. septembra 1962, rođen Borislav Boro Cvetković, nekadašnji fudbalski as Dinama i Crvene zvezde i reprezentativac bivše Jugoslavije. Krilni napadač koga je radio reporter Ivo Tomić nazvao “lane sa Korane” (reke u Karlovcu) je sa timom sa zagrebačkog Maksimira osvojio titulu šampiona SFRJ u sezoni 1981/1982, kao i Kup Jugoslavije (1982/1983), da bi po prelasku na beogradsku “Marakanu”, na kraja prvenstva države u sezoni 1987/1988 još jednom imao zadovoljstvo da se popne na tron namenjen najboljem klubu u zemlji.

Povezane vesti

Boro je za Modre iz glavnog grada Hrvatske u preriodu od 1980. do 1986 odigrao 304 utakmice i postigao 126 golova, dok je za dve sezone provedene u dresu crveno- belih zabeležio 86 nastupa i 35 puta zatresao protivničke mreže.

Ostalo je zapisano da je igrajući za Zvezdu bio sa sedam golova najbolji strelac Kupa šampiona u sezoni 1986/1987. Posebno se istakao u prvom duelu četvrfinala sa Realom (4:2), kada je izabran za najboljeg aktera toga duela za šta je od legendarnog nemačkog golgereta Gerda Milera, kao nagradu, dobio televizor. U Cvetkovićevu efikasnost su se tih godina mogli uveriti i fudbaleri Partizana kojima je dva puta u večitim derbijma “zabio” po dva gola. Mada nije bio klasičan centarfor posedovao je golgeterski instinkt, a njegove glavne igračke osobine bile su brzina i osećaj za prostor.

Kao olimpijski reprezentativac Jugoslavije je na Igrama u Los Anđelesu uzeo bronzanu medalju. Na ovom turniru je pet puta matirao golmane protivničkih selekcija (tri puta čuvara mreže SR Nemačke i po jednom Francuske i Kameruna) i bio, uz klupskog druga Stjepana Deverića, najefikasniji igrač Plavih. Za najbolji državni tim tadašnje Juge je nastupio 11 puta i postigao jedan pogodak, a bio je i akter dva meča na prvenstvu Evrope u Francuskoj 1984. sa koga su se izabranci selektora Todora Veselinovića vratili već nakon prve faze takmičenja.

Mlađi brat, sada na žalost pokojnog Zvjezdana Cvetkovića (takođe bivšeg fudbalera Dinama), je sa beogradske “Marakane 1988. otišao u italijanski klub Askoli za koji je igrao do 1991. godine. Na Apeninima je još bio član Mačerateze i Kazertana, da bi karijeru profesionalnog fudbalera okončao u sezoni 1994/1995 kada je nosio dres čačanskog Borca.

Boro se poput mnogih svojih kolega oprobao u trenerskom poslu. Vodio je timove Sopota i Obilića, da bi kasnije u sezoni 2005/2006 bio pomoćnik Valtera Zenge na klupi Crvene zvezde. Njegova trenerska aktivnost nije bila dugog veka ali je i dalje ostao u svom sportu, otvorivši na Bežanijskoj kosi Školu fudbala sa nazivom “Lane”.

„Ne želim da radim u seniorskom fudbalu! U našem fudbalu treneri moraju da razmišljaju i o stvarima koje ne spadaju u njihov deo posla, a često trpe i pritiske sa strane. Ne želim da budem deo toga, nisam za tu priču, pošto ne prihvatam te stvari,“ objasnio je razloge zbog kojih je okončao kratku trenersku karijeru.

Junak naše priče je kao klinac u rodnom gradu trenirao košarku ali je na na nagovor drugova prešao na fudbal, pridruživši im se u mlađim kategorijama tadašnjeg drugoligaša Karlovca. Pod vođstvom trenera Branka Čavlovića brzo je napredovao, a talentovanog klinca su uskoro “snimili” ljudi iz Dinama i pozvali ga u Zagreb. Dres prvotimca obezbedio je neočekivano sa nepunih 18 godina na letnjim pripremama u Austriji na koje ga je trener Marković poveo zbog odustva nekoliko povređenih standardnih fudbalera. Buduće “lane sa Korane” je na pet utakmica postiglo šest golova, što je bio početak njegove priče na „Maksimiru“.

Dinamo je u to vreme imao kvalitetnu ekipu sa golmanom Vlakom, Bračunom, Zvezdanom Cvetkovićem, Mustedanagićem, Bručićem, dok je navalna petorka najčešće igrala u sastavu – Boro Cvetković, Kranjčar, Cerin, Mlinarić i Deverić. Ova ekipa je pod vođstvom Miroslava Ćire Blaževića u sezoni 1981/1982, nakon 24 godine čekanja, konačno došla do četvrte titule prvaka Jugoslavije okončavši prvenstveni maraton sa pet bodova prednosti ispred drugoplasirane Zvezde. Boro je u tom šampionatu zbog odlaska u JNA odigrao samo devet utakmica ali je i to bilo dovoljno da uđe u istoriju kao član šampionskog tima Modrih.

Po povratku iz vojske se u sezoni 1982/1983 radovao osvajanju još jednog važnog trofeja – Kupa SFRJ. U finalu odigranom 24. maja 1983. u Beogradu dao je značajan doprinos pobedi zagrebačkog tima nad Sarajevom (3:2). I u narednim sezonama mlađi od braće Cvetković nastavio je sa dobrim igrama, asistencijama i golovima i tako stekao status jednog od najboljih krilnih napadača jugoslovenskog fudbala. Ipak, njegov klub više nije uspevao da osvaja trofeje, a 1986. godine je, nakon sukoba sa trenerom Blaževićem, usledio neočekivan odlazak Borislava u Zvezdu. „Trener svih trenera“ je kasnije tvrdio da je morao da otera Cvetkovića zbog toga što se ovaj jednom prilikom toliko napio da nije došao na utakmicu, dok nekadašnji krilni napadač ima svoju verziju selidbe sa “Maksimira” na “Marakanu”.

Bora Cvetković i Dragan Stojković; Foto: Pedja Milosavljevic&STARSPORT

„Bio je to sudar principa, a ne sukob. Odbio sam da u leto 1986. igram ponovljeni meč sa Vojvodinom, na šta je Blažević planuo i rekao: ‘Ili ti ili ja iz kluba!’ Odgovorio sam mu: ‘Dobro nije problem, ja ću otići, samo nemojmo da vrištimo.’ Sutradan su u Zagreb došli Dragan Džajić i Vladimir Cvetković i brzo i jednostavno smo se dogovorili”.

Cvetković sa višedecenijske distance ocenjuje da mu je prelazak u Zvezdu bio najbolji potez u karijeri. U novoj sredini se dobro snašao i prilagodio zahtevima trenera Velibora Vasovića, a van terena se najviše družio sa Draganom Stojkovićem Piksijem i izlazio u kafić Voje Kisa. U toj prvoj sezoni (1986/1987) je u prvenstvu Jugoslavije zatresao protivničke mreže 13 puta, dok je u nastupima crveno–belih u Kupu šampiona postigao sedam pogodaka i tako poneo epitet najboljeg strelca tog takmičenja. Brzonogi krilni napadač iz Karlovca je u prva dva meča prvog kola po jednom matirao čuvara mreže Panatinakosa, da bi zatim bio dvostruki strelac u oba duela sa norveškim Rosenborgom. Usledio je nezaboravni prvi susret sa Realom na “Marakani” koji je Zvezda dobila sa 4:2, a Boro, ne samo postigao jedan pogodak, već bio proglašen i za igrača utakmice. Zbog toga je od proslavljenog nemačkog golgetera Gerda Milera na poklon dobio televizor koji još čuva u spavaćoj sobi.

Na žalost, Vasovićev tim je u revanšu u Madridu poklekao (0:2) pred Kraljevskim timom, pa su Cvetković i drugovi propustili šansu da stignu do same završnice najvažnijeg evropskog klupskog takmičenja. U ovoj sezoni najblistaviju partiju na domaćoj sceni verovatno je pružio u 80. večitom derbiju 19. aprila 1987. godine. Tog dana je na “Marakani” udarcima upućenim najpre glavom (u 14. minutu), a zatim i nogom (18. minut) savladao golmana crno-belih Fahrudina Omerovića i tako postao junak pobede Zvezde u pobedi (3:1) nad rivalom iz Humske.

Druga, kasnije će se ispostaviti i poslednja sezona u kojoj će nositi Zvezdin dres, bila je, kad su trofeji u pitanju, za Borislava Cvetkovića još uspešnija, pošto je sa crveno-belima stigao do šampionskog trona. Osvajanju titule doprineo je sa devet prvenstvenih pogodaka, a ponovo je bio dvostruki strelac u važnoj pobedi (3:2) nad Partizanom. U utakmicama Kupa UEFA (sa Trakijom i Brižom) postigao je dva gola, a ukupno je u svim takmičenjima te sezone 14 puta primorao golmane da vade loptu iz mreže.

Pošto je 1988. starosna granica jugoslovenskih fudbalera za odlazak u inostranstvo snižena na 26 godina, odlučio je da prihvati ponudu Askolija i preseli se u Italiju. Poslednji 11. nastup u dresu sa šest buktinja imao je u novembru 1988. u kvalifikacionom susretu za odlazak na Svetsko prvenstvo koji su izabranici Ivice Osima odigrali u Beogradu sa selekcijom Francuske (3:2). Posle toga ga selektor više nije pozivao u državni tim, pa je tako samo kao gledalac mogao da posmatra mečeve nacionalnih Plavih na Mundijalu u Italiji 1990. godine.

Guliver Image

U “malom” Askoliju proveo je tri sezone i postigao više od 20 golova posle čega je na “čizmi” još nastupao za ekipe Mačeratezea i Kazertana. Tačku na igračku karijeru stavio je u sezoni 1994/1995 u kojoj je kao prva “zvezda” predvodio tim čačanskog Borca u prvenstvu SR Jugoslavije.

Cvetković je, s obzirom na dokazane kvalitete, u svom igračkom veku verovatno mogao da ostvari i više, prvenstveno na reprezentativnom planu. Pa, ipak, i sa onim što je uradio čovek koji je, ne samo osvajao titule, već i bio jedan od ključnih igrača (napadača) dva kluba “velike četvorke” je ostavio neizbrisiv trag u fudbalu nekadašnje Jugoslavije. Kao nezaboravno “lane sa Korane”.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare