Jedan od najvećih trenera u istoriji fudbala slavni Holanđanin Rinus Mihels deo karijere proveo je i u Nemačkoj trenirajući dva bundesligaška kluba.
Svetska fudbalska federacija FIFA zvanično ga je proglasila za najboljeg trenera u 20. veku. Važio je za veoma strogog učitelja. Njegov najpoznatiji nadimak bio je General. Dobio ga je zbog autoritarnog i surovog stila treninga, distance koju je uvek držao prema igračima, i zato što je bio taktički i strateški vizionar, inicijator mnogih inovacija u fudbalu.
Proslavio je Ajaks i Totalni fudbal. Jedan je od prvih trenera kod koga su bekovi počeli da idu i u napad, a napadači da se vraćaju i u odbranu. Sa generacijom Johana Krojfa dominirao je u Holandiji i doneo u Amsterdam prvu od tri uzastopne evropske titule.
Sa reprezentacijom Holandije bio je vicepšampion sveta ’74 u Minhenu, da bio u istom gradu ’88 sa generacijom Van Bastena, Gulita i Rajkarda postao prvak Evrope. Sa Barselonom je osvojio prvenstvo Španije i Kup kralja, a zapažen trag ostavio je i u Nemačkoj.
Prvi klub koji je trenirao u Bundesligi bio je Keln, u to vreme jedan od najjačih timova ne samo u Nemačkoj. Iako je već bio priznat širom sveta Fudbalski Savez Nemačke nerado mu je priznao holandsku trenersku diplomu. Iz DFB-a su to pravdali željom da zaštite trenere koji su licencu stekli u Nemačkoj.
Bez obzira na ove papirološke prepreke Mihels je tih godina bio najplaćeniji trener u Bundesligi.
Ali nije počeo dobro. U klubu su ga dočekali razmaženi fudbaleri naviknuti na njegovog prethodnika, blagog trenera Karla Hajnca Hedergota. Iako je u timu imao evropske zvezde – Rajnera Bonhofa, Pjera Litbarskog, Tonija Vudkoka, Ditera Milera i golmana Tonija Šumahera – prve sezone završio je tek na 8. mestu.
Sledeće godine Mihels je pojačao tim sa dvojicom proverenih golgetera Klausom Fišeom i njegovim imenjakom Alofsom, ali još važnije pojačao je intenzitet treninga. To je počelo da donosi mnogo bolje rezultate, ali i nezadovoljstvo među igračima. Golman Toni Šumaher, koji je bio odan Mihelsu, priznao je da su fudbaleri bili frustrirani:
„Mihels je u isto vreme bio omražen i poštovan. Nije popuštao, bio je čvrst. Njegovi treninzi su se pretvarali u agoniju za igrače: gimnastika, trčanje do iznemoglosti i ’podrška’ uz uvredljive primedbe kao što su ’puzači’, ’idioti’, ’diletanti’… Ponižavao je igrače i ubijao ih u pojam. Moji prijatelji Pjer Litbarski i Klaus Alofs bili su duboko uvređeni, osećali su se kao robovi.“
S druge strane, krenuli su mnogo bolji rezultati. Keln je postao jesenji prvak uz nezaboravnu igru i pobedu nad šampionom Bajernom od 4:0.
Ipak, na žalost navijača na kraju je izgubljena trka sa Hamburgerom i Jarčevi su sezonu završili kao vicešampioni.
Ni sledeće godine nije bilo titule, ali je za utehu Keln osvojio Kup Nemačke pobedivši u finalu gradskog rivala Fortunu golom Pjera Litbarskog.
Treba reći da mu je u Kelnu u to vreme pomoćnik bio Silvester Takač, nekadašnji jugoslovenski reprezentativac i legenda novosadske Vojvodine.
Pet godina kasnije Mihels će se vratiti u Bundesligu posle osvojene titule prvaka Evrope sa Holandijom ’88. Preuzeo je tada Bajer iz Leverkuzena, ali nakon razočaravajućih rezultata klub će ga smeniti pre završetka sezone.
Finansijski je ponovo dobro prošao, ali je i sam bio razočaran igrama svog tima.
„U Kelnu sam propao jer je bilo previše zvezda, a u Leverkuzenu jer nije bilo zvezda. Jednostavno, ekipa je bila osrednja“, konstatovao je Mihels.
Iz Bundeslige se ponovo vratio ulozi selektora Holandije, ali ’92 u Švedskoj nije odbranio titulu osvojenu četiri godine ranije u Minhenu.
Bio mu je to poslednji trenerski angažman u karijeri. Imao je tada već 64 godine. Još neko vreme je ostao u fudbalu u ulozi savetnika u Fudbalskom Savezu Holandije i u UEFA. Preminuo je u u marta 2005. nakon operacije srca. Imao je tada 77 godina.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare