Ružno je reći da je on lažna legenda Bundeslige, ali Fric Valter je jedini fudbaler u ovom serijalu, koji nikad nije zaigrao u Bundesligi. To ne menja činjenicu da je jedan od najvećih fudbalera u istoriji nemačkog fudbala. Mnogi će reći i – najveći.
Naravno, to što nije zaigrao u Bundesligi, nije njegova krivica. Jednostavno rodio se mnogo ranije pre nego što je Bundesliga zvanično zaživela 1963. godine.
Fric Valter je tada već završio igračku karijeru, a iza sebe imao osvojeno Svetsko prvenstvo i dve šampionske titule sa ekipom Kajzerslauterna. Rođen je u tom gradu 1920. godine i čitavu igračku karijeru proveo je u dresu popularnih Crvenih đavola.
Danas i stadion na brdu Becenberg nosi njegovo ime. U čast najvećeg fudbalera Kajzerslauterna svih vremena. Pretenciozno je reći da jedan sportista može da bude veći od samo kluba, naravno da nije, ali Fric Valter je oličenje svega onog najboljeg što je ovaj klub nekad predstavljao u nemačkom fudbalu.
A Kajzerslautern je sa njim kao istinskim liderom dominirao nemačkim fudbalom pedesetih godina prošlog veka. Kada su Zapadni Nemci stigli do istorijske prve titule Svetskog prvaka 1954. nakon „Čuda u Bernu“ i senzacionalne pobede nad mađarskom „lakom konjicom“ predvođenom Ferencom Puškašom, Fric Valter je bio jedan od petorice igrača Kajzerslauterna u tom šampionskom timu, uključujući i njegovog rođenog brata Otmara Valtera.
Njih dvojica su tada ušli u istoriju kao prva braća, koja su zaigrala u finalu jednog Mondijala i osvojila titulu svetskog prvaka.
Istinita je priča da su Fric Valter i njegov četiri godine mlađi brat kraj Drugog svetskog rata dočekali u logoru za ratne zarobljenike. Pretio im je odlazak u Gulag, na prisilan rad u Sovjetski Savez, ali ih je spasio jedan mađarski čuvar, sa kojim su se zbližili igrajući fudbal. Fric Valter je kasnije pričao da mu je to bila najvažnija utakmica u životu, sve dok ’54. u Bernu nije zaigrao u finalu Svetskog prvenstva i pobedio upravo – Mađare.
Medalje „Fric Valter“
Od 2005. godine u Nemačkoj se dodeljuje medalja „Fric Valter“. To su godišnje nagrade ustanovljene u njegovu čast, a koje Nemački fudbalski savez DFB dodeljuje mladim fudbalerima u ovoj zemlji.
U Nemačkoj je tih godina važilo pravilo da Fric Valter igra bolje što je vreme lošije, pa se odomaćio termin „Vreme Frica Valtera“, koji se koristilo za opisivanje kišnih vremenskih uslova. To je zato što je on, kao i mnogi drugi vojnici, tokom rata oboleo od malarije, zbog čega nije mogao da podnese jako sunce. Nemci su imali sreće da se finale Svetskog prvenstva 1954. igralo upravo u kišnim uslovima kako je odgovaralo njihovom najboljem igraču Fricu Valteru.
Fridrih, kako mu je puno ime, debitovao je za nacionalni tim sa samo 18 godina u pobedi nad Rumunima jula 1940. u Frankfurtu. Izabranici Sepa Herbergera slavili su tada sa 9:3, a Fric Valter je debi obeležio sa tri pogotka.
Ukupno je 18 godina igrao za „pancer diviziju“ i na 61 utakmici postigao 33 gola.
Nemačka je kao jedna od najvećih fudbalskih sila u Evropi i svetu, imala kroz istoriju mnoga velika imena, ali istoričari ove igre tvrde da je nije imala većeg od Frica Valtera. Nije to čak ni Franc Bekenbauer, niti Uve Zeler ili kasnije Lotar Mateus.
Svi su oni vremenom dobili svojevrsno odlikovanje kao počasni kapiteni nemačke reprezentacije za sva vremena, ali je Nemački Fudbalski Savez 2003. godine povodom 50. godina FIFA za najboljneg igrača veka izabrao upravo Frica Valtera.
Fric Valter junior
Tokom osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka, na terenima Bundeslige postojao je još jedan uspešan golgeter po imenu i prezimenu – Fric Valter. Najveći trag ostavio je u timu Štutgarta u čijem je dresu 1992. godine bio najbolji strelac Bundeslige i zajedno sa Slobodanom Dubajićem, Matijasom Zamerom i kapitenom Gvidom Buhvaldom postao šampion Nemačke.
Iako nije imao nikakve rodbinske veze sa slavnim kapitenom Kajzerslauterna, ljubitelji fudbala u Nemačkoj u šali su ga zvali „Fric Valter junior“ ili jednostavno – Mali Fric.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!