Toni Vudkok je posle Kevina Kigena najbolji i najomiljeni engleski fudbaler koji je ikad zaigrao u Bundesligi. Mnogo godina kasnije, pa i decenija, stigli su Oven Hargrivs, Džejdon Sančo, Džud Belingem...
Momak iz Istvuda dete je Notingem Foresta i član nezaboravne generacije Šumara koja je krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina najpre pokorila Englesku, a onda dva puta uzastopno bila prvak Evrope.
Zapravo, Vudkok nije dočekao drugi trijumf u Kupu šampiona 1980. i pobedu nad Hamburgerom, te godine se preselio u Keln i tamo vodio bitke protiv HSV-a i drugih bundesligaša.
U Severnu Rajnu-Vestfaliju došao je kao zvanično najbolji mladi fudbaler Engleske. Imao je 24 godine, a njegov transfer iznosio je u to vreme velikih 2,5 miliona maraka što je bio klupski rekord Kelna. Ovaj klub je tada važio za jedan od najjačih u Nemačkoj i u evropskom fudbalu generalno.
Njegov dolazak privukao je veliki pažnju. Na prvom treningu prisustvovalo je 4.000 oduševljenih navijača i čak 25 engleskih novinara. Zanimljivo je da je Vudkok zakasnio 20 minuta na taj trening i morao je za kaznu da uplati 50 maraka u timski fond.
Keln je dve godine ranije prvi i jedini put u istoriji osvojili duplu krunu u Nemačkoj i u klubu su želeli da nastave dominaciju. Vudkoka su u ekipi dočekala priznata evropska imena u to vreme: golman Toni Šumaher, Pjer Litbarski, Bernd Šuster, Diter Miler i slavni trener Henes Vajsvajler.
Međutim, velika ulaganja nisu donela željene rezultate. Najbolji plasman u Bundesligi – drugo mesto – ostvaren je u trećeoj Vudkokovoj sezoni kada je sa 15 postignutih golova bio prvi strelac tima zajedno sa Litbarskim. Keln je tih godina igrao i finale DFB kupa i polufinale Kupa UEFA, ali je sve to bilo premalo naspram velikih očekivanja.
Istina, pamte se neke velike pobede, njegov prvi gol u trijumfu nad Borusijom Dortmund od 4:1, postigao je efektan pogodak i protiv Bajerna u ubedljivoj pobedi od 4:0, a u posebnom sećanju ostala je Vudkokova simultanka i pobeda u Bremenu od 5:0 kada je sjajni Englez čak četiri puta zatresao mrežu golmana Verdera Ditera Burdenskog.
Bio je izuzetno popularan tih godina u Nemačkoj, razbio je uvreženo mišljenje o engleskim fudbalerima i njihovom klasičnom “kick and rush” stilu igre. Nije samo šutirao i jurio za loptom, pokazao je izuzetne tehničke veštine i zbog toga je bio rado viđen na mnogim nemačkom stadionima.
Tih godina Vudkok je bio i neizostavan član engleske reprezentacije. Za Gordi Albion ukupno je odigrao 42 utakmice i postigao 16 golova. Bio je učesnik Evropskog šampionata 1980. i Svetskog prvenstva ’82, ali se ni Engleska ni Vudkok nisu posebno pokazali, na oba turnira završili su takmičenje već u grupnoj fazi.
Nakon Mundijala u Španiji Vudkok se posle tri sezone provedene u Kelnu vratio u Englesku i igrao četiri godine u Londonu za ekipu Arsenala. Jedan period saigrač mu je bio i Vladimir Petrović Pižon, a onda se vratio u Keln i odigrao još 50-tak budesligaških utakmica. U tom periodu najbolji plasman popularnih Jarčeva bilo je treće mesto u sezoni 87/88.
Karijeru je završio u Nemačkoj, ali ne u dresu Kelna, već gradskog rivala Fortune u drugoj nemačkoj ligi, Cvajti. Bilo je to uoči Svetskog prvenstva u Italiji 1990. kada je Vudkoku bilo 35 godina.
Fortuna nije uspela da izbori promociju, zauzela je četvrto mesto u Cvajti, a onda je Vudkoku ponuđeno mesto trenera. Vodio je ekipu naredne sezone, ali to nije doneo bolje rezultate, pa je usledio sporazurni raskid saradnje.
Narednih godina oprobao se kao trener u još jednom klubu iz Kelna, Briku, odnosno Viktoriji. Trenirao je i VfB Lajpcig, ali sa promenljivim uspehom. Od 2001. do 2002. bio je sportski direktor Ajntrahta iz Frankfurta. Posle toga radio je u Nemačkoj kao konsultant igrača i posrednik.
The list of forest legends of years gone bye from Brian Clough to Tony woodcock 🔴⚪🇬🇧⚽🥅❤️ pic.twitter.com/ptuVrIZKyD
— Micheal#1865🔴⚪⭐⭐ (@Micheal64193500) February 25, 2023
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!