Hans Tilkovski prvi je veliki golman u istoriji nemačkog fudbala, preteča Sepa Majera, Tonija Šumahera, Olivera Kana i Manuela Nojera.
Rođen je 1935. godine u Dortmundu, u okrugu Huzen, u porodici poljskih doseljenika. Njegov otac Johan bio je rudar, vodio je poreklo od mnogih radnika koji su napustili Poljsku u potrazi za poslom u industrijskoj oblasti Rura.
Hans je odrastao u skromnim uslovima. Radio je kao šegrt bravar i trenutke radosti pronalazio u sportu. Kao dečak je uživao u boksu, a fudbal je najpre počeo da igra kao desno krilo. Kako to obično biva, novu ulogu u timu otkrio je kada je njegovoj ekipi nedostajao golman. Stao je između stativa i od tog trenutka zaključao bravu za sve fudbalere sveta.
Profesionalno je počeo da brani sa 20 godina u klubu Vestfalija iz Hernea, gradića smeštenog između Bohuma i Gelzenkirhena da bi na kraju stigao na najveće fudbalske scene.
Život ga je naučio da bude borac, a karakter da nikome ne popušta. Bio je buntovnik. Nije voleo nepravdu, a upravo je to osetio kada je 1962. godine u Čileu selektor Sep Herberger odlučio da ga skine sa gola reprezentacije i mesto prvog golmana na Svetskom prvenstvu poveri mladom Volfangu Fahrijanu iz Ulma.
Bio je razočaran jer ga četiri godine ranije taj isti Herberger nije vodio na Mundijal u Švedsku ’58 jer je bio najmlađi od četvorice reprezentativnih golmana.
Ljut i besan zbog selektorove „izdaje“ bukvalno je demolirao hotelsku sobu i poručio da više nikad neće braniti za nacionalni tim. Tražio je da mu se organizuje povratak kući što je Fudbalski Savez Nemačke odbio.
Tilkovski je sve utakmice presedeo na klupi za rezerve, a reprezentacija je takmičenje završila u četvrtfinalu porazom od Jugoslavije 0:1 u Santijago de Čileu.
Više od godina dana nije branio gol Nemačke. Sve dok ga januara 1964. Sep Herberger nije ponovo pozvao na razgovor. Prihvatio je da se vrati i od tog trenutka opet je bio prvi izbor na golu reprezentacije. To se nastavilo i kad je Herbergera na mestu selektora nasledio Helmut Šen.
U međuvremenu je iz Vestfalije prešao u redove moćne Borusije Dortmund i tu su njegove dobre odbrane još više privukle pažnju javnosti.
Konačno je dočekao i sledeći Mundijal. Ovog puta mu nije izmaklo mesto prvog golmana. Te 1966. godine u Engleskoj bio je akter jedne od najvećih i najkotroverznijih utakmica u istoriji fudbala – finala Svetskog prvenstva na londonskom Vembliju.
Nemci su u finalu sa Englezima poraženi nakon produžetaka sa 4:2, a presudan je bio gol Džefa Harsta u 101. minutu. Kasniji snimak pokazao je da lopta ipak nije prešla gol-liniju.
Hans Tilkovski se nikad nije pomirio sa tom odlukom. Ceo život je isterivao pravdu, teško mu je pao gubitak titule prvaka sveta na takav način.
Utehu u njegovoj karijeri predstavljaju uspesi sa Borusijom Dortmund. Osvojio je Kup Nemačke 1965. i godinu kasnije Kup kupova. Žuto-crni su postali prvi nemački klub koji je osvojio evropski trofej. Tilkovski je bio jedan od junaka finalne utakmice u Glazgovu protiv Liverpula i na trenutak zaustavio meteorski uspon ekipe Bila Šenklija.
Mogao je Tilkovski i do titule Bundeslige, ali su on i Borusija Dortmund te 1966. godine izgubili šampionsku trku sa kolegom Pericom Radenkovićem i Minhenom 1860.
Na individualnom planu najveći uspeh mu je proglašenje za fudbalera godine 1965. Prvi je golman u istoriji Bundeslige kome je ukazano to prizanje.
Igračku karijeru završio je na golu Ajntrahta iz Frankfurta gde mu je saigrač bio proslavljeni jugoslovenski reprezentativac Fahrudin Jusufi.
Kasnije se oprobao kao trener. Vodio je između ostalih Nirnberg i bundesligaša Verder iz Bremena. Jedno vreme radio je i u Gračkoj gde je trenirao AEK iz Atine.
Preminuo je 5. januara 2020. u 84. godini.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!