Napustio nas je tako običan, a tako veliki čovek – Lala

Skener 18. nov 202111:00 0 komentara
Stanko Nikolić, Davor Šuker
Stanko Nikolić i Davor Šuker, Foto: Peđa Milosavljević/STARSPORT

Suze su natopile tastaturu, ruke iznad „kompa“ podrhtavaju, kako pogoditi sva slova, pomaziti ih kao obično, kad su te iste ruke otežale, toliko da jednostavno padaju poput čekića? Pogled, levo, desno, ima li pomoći? A, oproštaj je od Stanka Lale Nikolića (75), legendarnog ekonoma FSJ, jednog od najomiljenijih ljudi poslednjih nekoliko decenija u Kući fudbala, nekoga ko je bio PRIJATELJ, jedinstven.

Gospodin čovek. I sad, tražeći snagu da počnem, prebiram po uspomenama…

Lala. Uvek doteran, uglađen, sećam se nekog gostovanja jugoslovenske reprezentacije u belom svetu, prolaze igrači pored tamošnjih novinara, pojavljuje se i Lala, spakovan po poslednjoj modi, prilazi mi ekipa snimatelja: „Da li je ovo predsednik vašeg Saveza?“ Gledam ih i pomažem: Ne, nije predsednik, taj gospodin brine o igračima, on im je ovde i otac i majka. Usledilo je: „Doktor?“ Nije ni doktor, pa ipak, mnogo je bitan faktor, neverovatno koliko je značajan, uzvratio sam.

Povezane vesti

Pozdravismo se, svako na svoju stranu. Lala? Čovek za modnu pistu, rudar u svom poslu, ozbiljan profesionalac, perfekcionist, prijatelj, odan, pošten, večito spreman za šalu i na tuđi i na svoj račun…

Kakav je, zapravo, bio Lala, mogu da posvedoče stotine poziva i poruka adresiranih na ime njegovog naslednika Nemanje (meč menadžer, zadužen za organizaciju susreta svih reprezentativnih selekcija u Srbiji), oni su prava slika i prilika neponovljive duše. Javili su se Siniša Mihailović, Dejan Stanković, Buda Vujačić, Mehmed Baždarević, Dejan Savićević, Faruk Hadžibegić, Nemanja Vidić, Marko Mlinarić, Savo Milošević

„Svima se zahvaljujem. Od srca. Ponosan sam na svog oca“, jedva je, u suzama, prozborio Nemanja za Sport Klub.

Lala? Ljudina.

Napustio nas je tako običan, a tako veliki čovek, istinski domaćin kuće fudbala, pitanje je da li će se ikad više pojaviti neko takav. Sumnjam. Ne verujem! Plenio je na svakom koraku, osvajao posvećenošću pozivu, za nevericu je kako je to izgledalo. Torba sa stvarima uredno, besprekorno spakovana, sve je blistalo, čini mi se da još uvek osećam miris deterdženta… Veći profesionalac nije se rodio. Igrao sam u Nemačkoj, Japanu, Portugalu… Ma, neuporedivo. Nijedna rupa na čarapi nije mogla da preživi posle prvih 45 minuta utakmice, on je sve video, pa, dok selektor priča, njegova nevidljiva ruka reaguje, da ne govorim o zameni krampona, dostavljanju suvih dresova… I sve neprimetno, ni slučajno ne remeteći ambijent u svlačionici“, komentariše Budimir Vujačić za SK.

Keiroš, Vujačić i Đorić, Foto: Guliverimage/Aleksandar Djorovic

Lala? Rođeni gospodin.

Večito sam se divio njegovoj beloj košulji, perfektno odabranim kravatama, sjajnim odelima, kao da mu je Đorđo Armani birao garderobu. Plus što je Lala umeo to da nosi. Gospodski! Sad tuguju stotine prijatelje, imaju za kim i da plaču, bila mi je čast i ogromno zadovoljstvo što sam s njim sarađivao, najpre u ulozi reprezentativca, kasnije i sekretara stručnog štaba nacionalne selekcije.“

Lala? Večiti veseljak, zafrkant.

Na jednom letu dok se avion tresao, raspadao u vazduhu, niko ni reč da progovori, svi manji od makovog zrna, odjednom, Lala, iz repa: ‘Ohohoooo, opa bato, ljuljaj Miki.’ Odjeknuo je smeh, raspoloženje se naglo diglo, iako su se nastavile turbulencije. Bio je dasa, pravi dasa, stvoren za sve. Mladog duha. Nikad nisam ni pomislio da može da ostari, otišao je kao mladić, jer je u duši bio mladić. Hvala mu na svakoj sekundi koju sam proveo u njegovom društvu“, zaključio je Budimir Vujačić.

Lala? Prijatelj, brat, otac.

Voleo sam tog čoveka, mnogo voleo, doživljavao ga kao člana svoje porodice, radovao se telefonskim razgovorima, viđenjima, umeo je da ohrabri, motiviše… Verovao je u mene, verovao u moju generaciju, verovao u prijateljstvo… Okolinu je obasipao ljubavlju, bodrio, pomagao. Upoznao sam ga u mojoj četrnaestoj godini, kada sam se prvi put obreo u reprezentaciji Jugoslavije, zajedno smo prošli i omladinsku, i mladu, i olimpijsku, i seniorsku. Knjige da se napišu. O drugarstvu i prijateljstvu dva čoveka. Danas sam se raspitivao o polascima aviona iz Francuske za Beograd, našao sam vezu… Doći ću u subotu da se poklonim senima i ispratim mog Lalu“, otkrio je Mehmed Meša Baždarević za SK.

Mehmed Baždarević
Photo by Ian Walton/Getty Images

Lala? Osmeh, trenutak.

Dragi Lala. Prijatelj Lala. Hvala mu na zaraznom osmehu i svim lepim trenucima koje smo zajedno doživeli i proživeli. Nema zaborava. Zauvek u mom srcu“, rekao je Marko Mlinarić za SK.

Lala? Stub generacije.

Nažalost, odlaze ljudi, veliki ljudi. Laki, kako sam ga uvek zvao, bio je stub jedne generacije, možda najbolje u istoriji jugoslovenskog fudbala. Poštovan i voljen. Voleo je igrače, svima bio vodič, voleo je reprezentaciju koju je smatrao svojom kućom. I zbog toga je bio zahtevan prema svima. Tražio je reprezentativno ponašanje od svih prema reprezentaciji, njegovoj kući. Često je znao da mi kaže: ‘Hadžija, daj reci tom i tom da se ne zeza, nije u svom klubu, nego u reprezentaciji’“, ističe Faruk Hadžibegić za SK.

FSCG

Lala? Ljubav, toplina.

Autentičan, odvažan gospodin, pun ljubavi i topline, pun razumevanja. Primer dobrog čoveka kojeg se sećam kao brata i tako će ostati“, dodao je Hadžibegić.

Zbogom, Lalo, PRIJATELJU!

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!