Natašino ime je ljubav, a njegovo – Vuk

Skener 8. jan 20228:00 > 14:48 0 komentara
KSS

Ljubav. Ta najuzvišenija reč tako lepo ide uz nju. Ona ljubavlju zrači i kad joj je najteže i najlepše. Ljubav prema životu, bližnjima, prijateljima i porodici i svim ljudima. Sve te stavke su kod Nataše Kovačević po njenoj i po prirodi stvari, odavno štiklirane, samo se čekala još jedna, takođe, veoma važna. Izbor emotivnog partnera. Srpska košarkaška heroina će proteklu godinu pamtiti po dva "detalja", koji su joj ispunili dušu i srce. Jedan je premijera biografskiog filma "Skok", a drugi, svakako, početak veze sa Vukom Stojakovićem.

Bez sumnje, svaka priča o ljubavi je i priča o Nataši. Pogotovo ova božićna…

SK paketić22

Javnost dobro zna ko je Nataša, a ona ne prestaje da zadivljuje od septembra 2013. kada je, igrom okrutne sudbine, posle saobraćajne nesreće ostala bez leve potkolenice. Tragedija se dogodila u Mađarskoj, prvog dana njene internacionalne klupske karijere, kao nove članice Đera, a u dresu mlađih reprezentativnih selekcija “već je bila viđena” za uzlet među zvezde. Međutim, taj težak događaj otkrio je njenu još veću snagu van terena i niz drugih, bogom danih, vanserijskih kvaliteta.

Ništa u životu nije slučajno, pa ni teži put koji Gospod dodeli najjačima i najhrabrijima, a mnoge odgovore pruža i samo njeno ime na najveći hrišćanski praznik. Naime, ime Nataša, ima staroslovensko i latinsko poreklo, potiče iz latinskog jezika od reči “natalis”, što u prevodu znači rođendan, imendan, ili dan Isusovog rođenja, odnosno Božić. Staroslovenski koreni imena Nataša se vide i kroz rusku klasičnu literaturu, a pretpostavlja se da je i u Rusiji i u ostalim evropskim zemljama poteklo od imena Natalija, kako se, inače, zove majka Nataše Kovačević. Značenje imena Nataša je u prenesenom smislu – “ona kojoj se Bog raduje, koju Isus voli, koja je predodređena za radost i sreću”. Zato je kroz istoriju, u slovenskim, ali i drugim zemljama, najčešće davano devojčicama rođenim na Božić.

Porodica najveća podrška

Rođena je 20. maja 1994. godine u Beogradu, visoka je 188 cm, igrala je na poziciji krila. Njena klupska karijera trajala je svega nekoliko godina, ali je demonstrirala raskošan talenat. Igrala je u Partizanu (2008. do 2010), Voždovcu (2010. do 2013), Crvenoj zvezdi (2013. i 2015/16) i Đeru (2013).

Nataša je igrala u svim mlađim reprezentativnim selekcijama i učestvovala na osam najvećih takmičenja. Za kadetsku reprezentaciju je igrala na tri EP (2008, 2009, 2010) , u dresu juniorskog nacionalnog tima učestvovala na dva EP (2011, 2012) i osvojila bronzanu medalju 2012. godine. Sa selekcijom do 19 godina bila je na SP 2013. godine, a sa reprezentacijom do 20 godina na dva EP (2012, 2013).

Potiče iz sportske porodice, tata Vukašin se bavio rukometom, a mama Natalija je sa košarkašicama Crvene zvezde osvojila Kup evropskih šampionki 1979. godine. Brat Ivan je diplomata u Berlinu.

„Porodica mi pruža veliku podršku i mnogo mi znači. Presrećna sam kad smo svi na okupu. Brat Ivan sa suprugom provodi u Berlinu četvrtu godinu, radi u našoj ambasadi, napredovao je, sada je postao drugi sekretar. Nekoliko puta sam bila kod njih i provela se predivno, a jedva čekam da se dogodine vrate u Srbiju“, ističe Nataša.

I eto nama odgovora, makar i delimičnog, otkud toliko životne radosti i ljubavi kod naše Nataše, kojima je nadjačala nesreću, što joj se dogodila. Očaj i suze je istog trena zamenila osmehom i smehom.

„Kada je helikopter došao da me posle saobraćajne nesreće prebaci u bolnicu, pilot je mene i moju saigračicu Milicu Ivanović pitao da li se plašimo leta. Obe smo se spontano nasmejale i pokazale mu smrskani autobus, a ja moju nogu. Posle svega toga, šta je za nas jedan let…“, uz karakterističan srdačan osmeh počinje Nataša Kovačević razgovor za Sport Klub.

I zaista, devet godina je prošlo od tog teškog, nemilog događaja, a ostali smo svi impresionirani njenom neverovatnom hrabrošću i zadivljujućim stanjem duha. Prvih dana smo svi veoma potrešeni mislili da je njena otresitost plod šoka. Međutim, ne, kako je koji dan, koja godina promicala, ona je bila sve hrabrija, vedrija i duhom živahnija. Umesto nje, ostali smo svi mi u (pozitivnom) šoku zbog njenog fantastičnog držanja i ponašanja. I evo, šokirani smo, u najboljem smislu te reči i dan danas.

Ali da pređemo na vedrije teme, razgovarali smo sa Natašom u sred praznika, a ona je po običaju, bila predusretljiva i strpljivo odvojila vreme i ispričala kako ih i sa kim provodi.

Pritavna arhiva

„Pretpraznične dane sam provela na Divčibarama sa dečkom Vukom. Bilo nam je predivno. Uživali smo u prelepoj prirodi, tamo je metar snega, šetali smo puno i napunili baterije. Ne, nisam skijala, izbegla sam to eksperimentisanje. Klizanje se jednom prilikom nije dobro završilo, pa zato“, uz neizbežan smeh će Nataša i u tom tonu nastavlja, „Pre odlaska sam rekla da ću u nekom kafiću da uživam u toploj čokoladi i u Vukovim padovima na stazi. Ali ni on ovom prilikom nije skijao. A za naše kuče, Ariju, boravak na planini je bio neverovatan doživljaj, igranje i trčanje na snegu, prava radost, bilo je kao u Diznilendu“.

Nataša i Vuk Stojaković su zajedno šest meseci, prvi put su se u javnosti pojavili kao par na premijeri filma „Skok“, 7. septembra u „Kombank dvorani“.

„Odnedavno živimo zajedno, a odmah smo uzeli i psa, čokoladnog labradora, da bismo što je moguće više iskomplikovali i otežali život. Šalim se, mislim, ima istine u tome, ali predivna je kuca, zaista, uživamo svi zajedno. Zove se Arija po mom omiljenom liku iz „Igre prestola“.

Vuk radi u Tojota Srbiji, kao produktni specijalista, a njihova lepa priča započela je letos.

„Upoznali smo se u Budvi, na letovanju. Imamo puno zajedničkih prijatelja. I to je prednost. Ostali smo, manje, više u istom društvu. Sa zajedničkim prijateljima smo dočekali Novu godinu, zbog svih njih smo se sa Divčibara vratili u Beograd i bilo nam je prelepo“.

Naravno, kako dolikuje i nalažu običaji i Božić je za Natašu i Vuka protekao veselo i svečano.

Zaslužene nagrade, diplome i funkcije

Zbog nesvakidašnje hrabrog i vedrog držanja posle nesreće, koju je doživela, Nataša je 2013. godine dobila specijalno priznanje OKS i MOK. To je nagrada „150 godina, Pjer De Kuberten, sport kao škola života“. To je priznanje za hrabrost, odlučnost i optimizam, koje je pokazala pri suočavanju sa životnim preprekama. Od 2017. godine je član Komisije OKS “Žena i sport“.

Svoju životnu priču je opisala u knjizi „Koraci“, a na istu temu je snimljen i dokumentarni film „Skok“. Završila je dva fakulteta, turizam na „Singidunumu“ i sportski menadžment na Univerzitetu „Union – Nikola Tesla“, a posle dvogodišnjeg vrednog rada i učenja ostvarila je i još jedan cilj, odbranu master rada na Nordambria univerzitetu u Njukaslu, na temu liderstva u menadžmentu.

U FIBA ima funkcije ambasadora mladih i tehnički je delegat, a u KSS-u je zaposlena u sektoru marketinga.

„Tradicionalno taj praznik svi provodimo sa porodicom. Organizovali smo se tako da za Badnji dan budemo kod Vukovih roditelja, a za Božić kod mojih. Božićni pokloni su bili pod jelkom, obradovali smo jedni druge i baš smo se divno proveli“.

Ako kalendar vratimo na 7. septembar 2021. godine stići ćemo do premijere dugo najavljivanog dugometražnog dokumetarca „Skok“. O Nataši, blistavoj karijeri nekadašnje kadetske i juniorske reprezentativke, koja je surovo prekinuta 7. septembra 2013. godine.

SK paketić22

„Još na prvom sastanku sa autorom filma Aleksandrom Miletićem i rediteljem Ivicom Videnovićem dogovorili smo se da izbegnemo patetiku. To nam nikako nije bio cilj. Odredili smo potpuno drugačiji smer, sa drugom simboličnom porukom. Na premijeri sam bila presrećna, nisam tremaroš, ali ne volim da gledam sebe na ekranu ili platnu, ne volim svoj glas, ipak, sve je proteklo odlično. Ponosna sam što smo uspeli da izguramo taj projekat, snimanje smo započeli još 2015. godine. Veoma smo zadovoljni urađenim, najpre je trebalo premijera da se održi 7. maja 2020. godine, ali nas je sprečila pandemija korone. Strpljivo smo čekali bolji trenutak, novi datum premijernog prikazivanja. Planirano je da se film prikazuje i na televiziji, jedva čekam, baš se radujem. Verujem da će da naiđe na dobar prijem i kod televizijskih gledalaca“.

Film „Skok“, kao omaž velikoj borbi da se ne ostane bez nade, sniman je od 2015. do 2020. godine u Srbiji, Francuskoj, Mađarskoj, Italiji i Nemačkoj u produkciji „Sinesporta“, a uz podršku Filmskog centra Srbije, Košarkaških saveza Srbije i Francuske, kao i ministarstava omladine i sporta obe zemlje. Kako je zvanično navedeno, to je priča o nesvakidašnjem povratku na teren košarkašice koja je posle saobraćajne nesreće 2013. godine i amputacije potkolenice uspela da se oporavi i ponovo zaigra u prvenstvu Srbije 2015/2016.

„Neki su moje životno iskustvo videli kroz tragediju, drugi kao hrabrost i veliki povratak. Ipak, film „Skok“ govori o ljudima. Bez njih bi me nesreća trajno označila, a ovako je ona samo jedno ispisano poglavlje u mojoj knjizi zvanoj život“, objasnila je Nataša Kovačević i dodala, „Taj film je sniman početka 2015. godine, a to je bila sezona kada sam se vratila na parket i taj deo je snimljen u pravom vremenu. Kasnije smo se naravno vraćali, radili retrospektivu nekih događaja. Definitivno, povratak na mesto nesreće bio je najteži trenutak za mene, za sve nas, jer to je mesto na kome je dvoje ljudi izgubilo život, tako da je bilo posebno emotivno otići tamo“.

Privatna arhiva

Nataša posebno ističe sjajnu saradnju sa autorom i rediteljem filma.

„Sarađivala sam sa Aleksandrom Miletićem kada smo pisali moju biografiju za film „Koraci“. Otud je i došla ideja za dokumentarni film. Imala sam poverenja u njega, a kasnije sam upoznala i Ivicu, i sad mogu sa zadovoljstvom da kažem da su oni moji dobri porodični prijatelji pre svega, a svi zajedno smo uložili puno ljubavi u taj projekat. Zaista mislim da ćemo pružiti dodatnu motivaciju svim gledaocima, jer smo poslali sve bitne poruke koje smo želeli. Jedva čekam da film ugleda svetlost dana i na nekom televizijskom kanalu kod nas i u Francuskoj“.

Godinama je aktivna na raznim poljima, pre svega, u Fondaciji Nataša Kovačević, zatim u FIBA, KSS-u, a jedno vreme je imala funkciju i predsednice ženskog kluba Crvene zvezde.

„Malo slabije pratim Crvenu zvezdu ove sezone, ne stižem od raznih obaveza, a i zbog ove situacije sa koronom. Navikla sam da redovno idem na muške i na ženske Zvezdine utakmice, pa mi to sad baš nedostaje. Moram to da nadoknadim u 2022. godini. Radujem se što su devojke odigrale dobro na evropskoj premijeri i prošle grupu u veoma jakoj konkurenciji Evrokupa. Potrudiću se da dođem da ih vidim na delu. Bila sam predsednica kluba, ali sam zbog obaveza u FIBA programu „Tajm aut“ morala da odem. Ali Crvena zvezda je moja porodica, uvek u srcu. Za Zvezdu sam vezana najpre preko moje mame, koja mi je puno pričala o šampionskim danima kada je ona igrala u crveno-belom dresu“.

Zanimljivo je da Natašini roditelji nisu vršili na nju pritisak da se kao dete opredeli za bavljenje sportom, ali kada je samostalno donela tu odluku imala je njihovu bezrezervnu podršku.

„Mama mi je bivša košarkašica, tata rukometaš, ali nisu me forsirali. Onda sam jednom prilikom pronašla kutiju sa gomilom maminih medalja i tek tada dobila objašnjenje i njenu prelepu priču o Zvezdinom putu do evropske titule 1979. godine. Zatim, u vreme mog detinjstva aktuelni su bili Sakramento Kingsi, gledali smo njihove utakmice noću i navijali, a ja sam u Peđi Stojakoviću pronašla velikog uzora i tako sam krenula pod obruče“.

Kao FIBA tehnički delegat prati vrhunska takmičenja, koja se sada, silom pandemijskih prilika, održavaju u izmenjenim okolnostima. Više od godinu dana zaposlena je u KSS u sektoru marketinga, gde ima slična zaduženja.

KSS

„U okviru KSS naš LOC (local organizing committee) sjajno funkcioniše. Uvek se trudim da se okružim dobrim i kvalitetnim, ljudima. Pozitivnim i dobronamernim. Pažljivo biram tim sa kojim radim i timski hrlimo ka cilju, a kad je dobra grupa na okupu, onda su sjajan rezultat i uspeh neizostavni. U tom slučaju se projekat lako izgura. Mislim da je dobro okruženje ključ dobre, drugarske i pobedničke atmosfere.“

Kao ambasador FIBA i u ime Fondacija „Nataša Kovačević“ mnogo je putovala po Srbiji i Evropi, prenosila budućim asovima znanje i iskustvo, promovisala košarku.

„Iz poznatih razloga ne putujem kao što sam navikla, ali obraćam se deci često putem video poruka. Nadam se da ćemo uskoro svi da se vratimo u normalne tokove, uobičajenom životu i da ćemo ubuduće više da sarađujemo uživo i da se lepo družimo. Kao FIBA tehnički delegat bavim se organizacijom utakmica, kontrolom hotela, dvorana. Sve mi je to zanimljivo. Dok sam igrala nisam imala predstavu koliko stvari je neophodno da se obavi za održavanje jedne utakmice, a tek turnira i velikih takmičenja. A nedavno sam kao komesar imala prvu samostalnu utakmicu, Makedonija – BiH u Skoplju, u okviru kvalifikacija za ženski EP. Protekle dve godine bilo je mnogo nepoznanica zbog korone, ali prilagođavali smo se i organizovali u hodu. Za kvalifikacije za EP nađeno je najbolje rešenje po ugledu na NBA ligu u vidu takozvanih “balona” .

Pred KSS i FIBA, Beogradom i naravno, Natašom Kovačević je uskoro novi ispit. Beogradska Hala sportova „Ranko Žeravica“ je u februaru domaćin dva kvalifikaciona turnira za SP 2022. u Australiji. Reprezentacija Srbije je u grupi sa Australijom, Brazilom i Južnom Korejom, a u grupi B su Francuska, Kina Nigerija i Mali.

„Dva turnira kvalifikacija za SP, grupe A i B će se takmičiti u Beogradu. Opsežne pripreme su u toku, želimo da se i ovom prilikom pokažemo kao odlični domaćini i organizatori. Već sada sam uverena da će da bude sve lepo. Hala neće biti maksimalno popunjena zbog epidemijskih mera, ali znam da će da bude sjajna atmosfera. Verna publika će imati lepu priliku da bodri naše reprezentativke, ali i da uživa i u nadmetanju druge grupe“.

Ova devojka za primer završila je dva fakulteta, turizam i sportski menadžment, a odbranila je master rad na Nordambria univerzitetu u Njukaslu, na temu liderstva u menadžmentu.

Privatna arhiva

„Rekla sam da sa masterom završavam sa školovanjem, ali nikad ne reci nikad. Čovek se usavršava i uči dok je živ, edukovaću se i dalje, ali mislim da sam sa diplomama završila“.

Sjajno govori engleski jezik, a od novog izazova, francuskog, za sada je odustala.

„Cilj da savladam francuski sam odložila za neka vremena kad budem imala manje obaveza. Francuski jezik je mnogo težak i komplikovan, a ja kad nečemu ne mogu da se posvetim maksimalno onda to nije to. Kad nešto radim onda radim do kraja, uvek dajem sve od sebe, ne volim ništa polovično“.

Fondacija u akciji „Da svi skaču“

Radi vredno na svim poljima, ne fali joj ideja za razne projekte. Poznat je njen angažman u humanitarnoj „Fondaciji Nataša Kovačević“, kojoj je u poslednje vreme prioritet realizacija akcije „Da svi skaču“ .

„Angažovani smo na pribavljanju novčanih sredstava za dinamičke proteze za decu do 15 godina. Kada se deci dogodi amputacija dobijaju nedovoljno funkcionalne, tvrđe proteze, koje se daju i starijim ljudima. Svi dobro znamo da se radi o različitim prohtevima, životnim navikama kod mlađih i starijih. Deca, po prirodi stvari, imaju potrebu za intenzivnijim kretanjem i raznolikim aktivnostima, zato želimo da im omogućimo aktivniji život i da im mnoge stvari budu što dostupnije“, objašnjava Nataša, koja sve to dobro zna i oseća iz ličnog iskustva, a javnost pamti kako se sa vrhunskom protezom, vratila aktivnom igranju košarke u dresu Crvene zvezde 2015. godine.

Inače, na dan premijere filma „Skok“ na Trgu Nikole Pašića bio je postavljen košarkaški teren, a prolaznici, pre svega, deca, imali su priliku da šutiraju na koš i svaki pogodak je značio određeni novac.

„Zahvaljujem se kompaniji Sokerbet koja zajedno sa nama radi na ovom cilju“, dodaje Nataša.

Jednom sportista, uvek sportista, kada ima vremena uživa u treninzima za svoju dušu i naravno, u basketu sa prijateljima.

„Treniram privatno, radi zdravlja i kondicije. Igram redovno basket, imam stalnu ekipu prijatelja sa kojom se tako s vremena na vreme “pobijem” pod koševima. Malo igramo, pa se malo i svađamo i smejemo, sve u svemu, negujemo takmičarski duh. Ne volim da gubim, ni u jambu i kartama, a kamoli u košarci. Uglavnom smo mi svi sportisti takvi, sve nas nosi taj pobednički mentalitet i kroz neku igru i kroz život“.

Natašina hrabrost i kompletna ličnost su pravi uzor mladima i knjiga “Koraci”, koju je napisala uz pomoć novinara Aleksandra Miletića, jedan su od putokaza kako ići kroz život. A ova fantastična i lepa devojka ne propušta ni ovom prilikom da pošalje svima motivacionu poruku.

„Ne plašite se da sebi postavite cilj, slobodno “pucajte na visoko”, kad poželite nešto, borite se za to i dajte sve od sebe“.

U sličnom tonu glasi i njena novogodišnja poruka.

KSS

„Ovaj period nas je definitivno naučio koliko je zdravlje bitno. Zato, pre svega, svima želim dobro zdravlje, da budu srećni da vole i da ih vole. Zdravlje, sreća, ljubav, to su tri ključne stvari, ne treba nam ništa više. A mladima preporučujem od srca da se bave sportom, ne samo zbog uspeha na terenu, popularnosti i zarade, nego i zbog razvoja ličnosti i vaspitanja kroz treninge. Zatim, zbog druženja, putovanja, širenja vidika, sve to je bogatstvo koje sport omogućava“, poručila je Nataša Kovačević, nepresušni izvor optimizma.

A kada smo već optimizma božićnu priču o Nataši, „kojoj se Bog raduje, predodređenoj za radost i sreću“, završićemo prigodnim citatom Oca Tadeja, blaženopočivšeg arhimandrita i igumana manastira Vitovnica:

„Onaj koji napreduje u radosti, napreduje u svemu. A onaj koji napreduje u tugama, ne napreduje ni u čemu. Zato vas molim, a osobito mlade ljude, radujte se životu i radujte se jedni drugima. Radost je najveća blagodarnost Bogu. Raduj se životu, zato ti ga je Bog i dao! Raduj mu se svakog dana! Širi ljubav oko sebe, smej se što više! To je tvoja blagodarnost Gospodu za život koji ti je dao, a ne da ideš u mazohizam, mučenje, kažnjavanje sebe.“

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!