Od nade do potonuća: Kako je izgubljena fudbalska 2022.

Skener 3. jan 202314:01 3 komentara
Dragan Stojković i Rigobert Song
JBAutissier Panoramic/via Guliver

Razvojni put srpskog fudbala ponovo stremi „liniji na dole“. Jureći epicentrično nizbrdo i to u smiraj godine ogromnih nadanja, ponovo je pod svetla ovdašnje javnosti nametnuo temu – kakva to neman, unutar najpopularnijeg sporta, velike pobede „kondezuje“ u epske poraze. Serijske, unedogled...

Sport klubova procena 2022. kretala se na liniji optimistične – najave godine, posle koje ništa neće biti isto. Set očekivanih promena, na liniji kapitalizacije drugog uzastopnog učešća Srbije u mondijalskom društvu, porodio je seriju razočaranja. Jednostavne poruke da domaćem fudbalu nedostaje konzistentan i kompetitivan sistem.

SK paketić

Sada već „mitska“ 2021. obezbedila je fudbalskoj Srbiji lepe beneficije – plasman „orlova“ na Mondijal u Kataru, pet mesta pod kišobranom UEFA takmičenja, VAR kao zalog regularnijeg takmičenja, prvu fazu obračuna sa kompromitovanim sudijama i neregularnim utakmicama. Iskorak u 2022, zanemarimo „obične“ rezultate na terenu, nametnuo je logičan nastavak – očekivano radikalan obračun sa problemima i kompromitovanim kadrovima i od FSS barem jedan projekat sigurnije budućnosti.

A, umesto toga?

Potrošena 2022. godina vratila je Srbiju unazad. Koliko, to je već pitanje za ozbiljniju analizu, bez jasno definisanog odgovora. Za suštinu današnje priče, totalno nebitnog.

Neuspeh „orlova“ na Mondijalu u Kataru potvrdio je da slepo verovanje jednom čoveku, ma koliko čvrsto zakucano u genetskom kodu naših ljudi, nije dobro. Zanemarimo zvanja, stepen idolopoklonstva, nagrade, klicanja i euforiju – kompresovani problemi traže mnogo više. Sistematičan rad grupe ozbiljnih ljudi, jasnih ideja i blanko podrške, spremnih da udare gde je i najopasnije.

U današnjoj fudbalskoj Srbiji foto-robot takvog čoveka izgleda kao utopija, ali realnost, u prvom koraku, ne vapi za idealizmom. Malo volje, sa najvišeg nivoa, fudbalskog i posebno državnost, iniciralo bi iskorak napred.

Stojanović, Karadži
Starsport/Peđa Milosavljević

Mesijanska uloga Dragana Stojkovića Piksija, nalik silasku Svevišnjeg među razočaranu masu, iako u startu postavljena na staklenim nogama, zahtevala je i konkretno otelotvorenje u praksi. Za početak, u saradnicima od autoriteta, spemnim da se posvete ozbiljnom poslu. Ako se već selektor, u odsustvu predsednika, prirodnim autoritetom nametnuo kao „broj jedan“, očekivano je bilo da na terenu, po dubini, ima ljude od poverenja. Uzalud rudarski posao pojedinaca u sistemu FSS kad na vrhu nije bilo „municije“, ali ni ideje…

„Spasilac u liku i delu Dragana Stojkovića nije čovek sa šeširom, štapićem i zecom… Utopija je očekivati da Piksi, dlanom o dlan, posle buđenja nacionalnog ponosa, posloži i ostale vertikale sportskog sektora. Mlađe selekcije odavno su na tankom ledu, treneri zapali u apatiju, hrpa problema nazire se ispod prašine lisabonskog trijumfa… I na tom planu, u svetlu nadolazećih izbora, ništa ne bi smelo da ostane isto. Radikalan zaokret od vrha nameće se kao jedino logično rešenje”, upozoravao je Sport klub u tekstu sa sličnom temom, tačno pre godinu dana.

Fudbalske teme

Nažalost, mrka kapa.

Skupštinski perfomans, s kraja oktobra i početkom novembra, oskrnavio je Piksijevu i poziciju grupe okupljene oko selektora. Udarac političara, ispod pojasa, svega nekoliko sati pred početak zasedanja u Staroj Pazovi, direktno je nišanio selektora. I uspeo da pogodi u metu, definišući nove prioritete na Terazijama 35.

Strogo kontrolisan izborni proces prečistio je grupu komromotivanih sportskih radnika i na površinu izbacio novu – političkih podobnika. Ispod radara stranački definisanih pravila ostali su mnogobrojni, neukaljani, znalci iz različitih sfera najpopularnijeg sporta, spremni da podrže projekat povratka fudbala u srce običnog čoveka. Bez podrške stranačkog vrha i njegove sive eminencije napredovanja i bitnija nameštenja u nas nisu moguća…

Videlo se to, najbolje, i na primeru državnog tima. (Ne)svesno – od miljenika do kontrolisanog autoriteta – prošao je Piksi stazu zvana „2022“. Novembra 2021. ispunio je misiju, krajem oktobra 2022. zaličio je na čoveka, kojem valja poručiti da je na pijedestalu izgubio meru. Zna se, ipak, ko je vrhovni autoritet i u fudbalskoj Srbiji…

Od izgubljene do trijumfalne godine, barem u najpopularnijem sportu na prostorima između Kelebije i Šare, nije velika razlika. Najbliže, 2022. i 2021. najbolji su dokazi. Obe u različitom pravcu – započete velikim nadanjima i završene isto takvim razočaranjima.

A, negde između spakovana je i konačna istina. Srpski fudbal vapi za novim ljudima…

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare