„Ovaj čovek je neuništiv!“

SK Fight 10. okt 202110:00 > 11. okt 2021 13:29 25 komentara
Tajson Fjuri
Al Bello/Getty Images

Svet boksa u 21. veku prvi put ima univerzalno voljenu i poštovanu teškašku zvezdu. Britanac Tajson Fjuri je dosegao nivo na kojem se za njegove mečeve interesuju i oni koji boks prate ovlaš. Ne samo da se interesuju, već ih i sa uzbuđenjem posmatraju.

Veliko poštovanje treba odati velikanu teške kategorije Vladimiru Kličku, ali ni u jendom trenutku ukrajinski doktor nauka osvojio toliko srca ljubitelja boksa širom sveta. Da li to ima veze sa nekim faktorima van ringa?

Fjuri-Vajlder 3:

To je druga priča, ali nedvosmisleno je nedostatak velike Kličkove popularnosti povezan sa stilom borbe i stepenom uzbuđenja na njegovim mečevima.

Fjuri je u nedelju (ne tako rano) ujutru po srednjoevropskom vremenu nokautirao Dionteja Vajldera i na efektan način stavio tačku na ludu trilogiju. U Las Vegasu je mančesterski „Kralj Cigana“ priredio fanovima još jedan šou za pamćenje, novi „rat“ u kojem je bio na ivici provalije, a opet „rat“ posle kojeg je od radosti (začuđujuće dobro) zapevao dajući pobednički intervju.

Zašto narod toliko voli 206 centimetara visokog i skoro 126 kilograma teškog 33-godišnjaka? Ispunjava dva kriterijuma koja čine zvezdu borilačkog sporta:

1) poseduje harizmu koja proističe iz samouverenosti;
2) duhovite i oštroumne izjave potkrepljuje srčanim i veštim nastupima u ringu.

Treća borba sa Vajlderom, njegova ukupno 33. u profesionalnoj karijeri, donela je najbolje od oba segmenta. Fjuri je još jednom pokazao čeličnu volju i zajedno sa plesnim partnerom Diontejom Vajlderom priredio instant-klasik. Zaista ne mislim da „bogohulim“ – ovo jeste bio teškaški pandemonijum u maniru Ivandera Holifilda i Ridika Boua. Možda nije bilo toliko neizvesno, ali jeste bilo uzbuđenjima preplavljeno. Neki su spomenuli Muhameda Alija i Džordža Formana – ne bih išao tako daleko.

Kako je Fjrui pobedio? Na kraju je lako reći – bolji je borac, sveukupno gledano. Međutim, nije bilo tako lako napisati ili izgovoriti istu rečenicu u četvrtoj rundi kada je Vajlderova nuklearna „dvojka“ završila na čelu (ne na bradi, na čelu!) Britanca.

Sila koju Vajlder generiše zadnjim desnim direktom je mnogo puta demonstrirana i „Bronzani bombarder“ se sa punim pravom smatra najeksplozivnijim udaračem u istoriji teške kategorije. Ne bih ludim nazvao ni onog ko bi rekao da je bokser iz Alabame najjači udarač svih vremena, iako ima paklenu konkurenciju u tom aspektu. Pogledajte samo kako je u četvrtoj rundi ljudeskara poput Fjurija, koja pritom ima dokazano čvrstu bradu, pala kada ga je Vajlder „polupogodio“ nakon jedne neopreznosti.

Fjuri je u četvrtoj rundi preživeo zahvaljujući gongu, to je svakome jasno, ali nijedan od dva nokdauna koja je pretrpeo nije bio na nivou onog iz 12. runde prvog meča, kada je „vaskrsao“ mimo svake logike i svakog očekivanja. Britanac je bio vidno uzdrman, ali ipak dovoljno pribran da tokom pauze između rundi duboko udahne, smanji sebi puls i vrati se svojoj strategiji.

U čemu se ogleda ta opaska „Fjuri je bolji bokser“? Pre svega, Fjuri ima veštine na koje može da se osloni i kada mu je svest pomućena. Kretanje, prednji direkt, rad u klinču… Britanac ima „sigurnosnu mrežu“, za razliku od Vajldera, koji ima samo svoj „brisač“. „Brisač“ je termin koji je skovao trener Tedi Atlas – veliki udarac koji vam donosi nokaut i na taj način briše sve probleme koje ste iskazali do tada u meču.

Međutim, to smo sve znali, ne postoji osoba koja je mislila da će Vajlder bokserskim umećem nadvladati Fjurija. Snage Amerikanca počivale su u fizičkim atributima, ali pitanje je koliko je to bio slučaj u drugoj i trećoj borbi sa Fjurijem. Ostaje pitanje koje su postavili ama baš svi pred drugi, a naročito pred treći meč trilogije – zašto je Vajlder toliko težak?

U drugom duelu je takva taktika Vajlderovog tima možda i imala smisla – nadali su se da će povećanjem mišićne mase moći da snagom pariraju Fjuriju, koji je takođe bio veoma težak za svoje standarde. Vajlder je u drugoj borbi u ring ušao teži nego ikad, ali je i dalje bio daleko lakši od Fjurija. Žrtvovao je hitrinu, ono malo kretanja koje je imao, a zauzvrat nije dobio ništa. Fjuri je gigantski teškaš, sa 126 kilograma i sposobnošću da legne na rivala u klinču ne postoji razlika u tome da li Vajlder ima 101 ili 108 kilograma.

Vajlder je trebalo da bude eskplozivniji, možda čak i izdržljiviji, ali izgleda da nije uspevao, naročito posle prvih nekoliko rundi, da snabdeva sve te mišiće neophodnim kiseonikom. Kada pritom dobijete mnoštvo udaraca, zlosrećni umor dolazi po vas. Govor tela u kasnijim rundama treće borbe najbolje je opisivao situaciju – Fjuri je bio umoran, ali koncentrisan i svestan plana, a Vajlder se borio da propisno udahne. Diontejevi sekndanti su se borili da osposobe svog borca u pauzama između rundi, dok je nekadašnji detroitski policajac, Fjurijev trener Šugarhil Stjuard, znao da je pobeda blizu:

Samo ispaljuj prednji direkt i završićeš borbu. Samo j****i prednji direkt!“, grmeo je.

Dakle, Vajlder je bio u velikom tehničkom zaostatku, a sa druge strane je fizički možda čak i bio podređen. I opet, je bio nekoliko sekundi daleko od pobede?! Vajldera bokserski čistunci nikada neće voleti, ali je veliki korak ka zadobijanju njihovog poštovanja napravio junački se držeći i neretko preteći u ovoj borbi. Grogirani borac uvek može da baci udarac koji završava borbu, a kada je u pitanju Vajlder, ne postoji rival koji će sa njim biti neoprezan. Vajlder je „kopao i kopao“, ali protivnik mu je ovog puta bio tehnički, taktički i fizički nadmoćan.

Treba reći, poštovanje koje je neustrašivim nastupom potencijalno stekao kod nekih gledalaca tokom meča, možda je i prosuo posle borbe odbijanjem da čestita rivalu i ekspresnim napuštanjem ringa, ali adrenalin čini svoje i nije nemoguće da će se zbog toga pokajati.

Da li je ovo najveća pobeda Fjurijeve karijere? Sa stanovišta rezultata, verovatno nije. Pobedio je protivnika kojeg je već ranije savladao, u meču pred koji je bio priličan favorit. Međutim, kada se gleda iz drugog ugla, jasno je da Fjuri nikada nije morao toliko da se pomuči za jedan trijumf, ni izbliza! A mučenje da bi se došlo do pobede je ono što stvara šampione.

Velike uspehe iza sebe ima Fjuri. Dominanto je pobedio Vladimira Klička i okončao mu dugogodišnju vladavinu. Izborio remi u prvoj borbi sa Vajlderom, uprkos činjenici da je samo godinu i po dana pre toga težio preko 150 kilograma i bio na ivici samoubistva usled depresije. Pred drugi meč sa Vajlderom bio je autsajder. Ipak, ono što ga najviše izdvaja je mitska sposobnost da prevaziđe teške situacije.

Tajson Fjuri je opasan momak i ima šampionsko srce u sebi, ma koliko to otrcano možda zvučalo. Bio je na podu protiv Nevena Pajkića, vratio se i slavio nokautom. Na svom debiju na amerčkom tlu u nokdaun ga je bacio Stiv Kaningem, a šta je Fjuri uradio? Ustao i slavio tehničkim nokautom. U prvoj borbi sa Vajlderom je u 12. rundi bio „u carstvu snova“, ali je neobjašnjivo stao na noge i bio bolji rival u ostatku runde. Ista stvar se dogodila i sada.

„Kralj Cigana“ upečatljivo izgleda, ima naglasak kao lik iz filma Gaja Ričija, a tu je i govornički talenat – zna da proda borbu. Zbog toga će ga promoteri uvek voleti, ali ono zbog čega ga ljubitelji boksa obožavaju je nešto drugo.

On je odlična personifikacija „borbe“ – prevazilaženja problema kako bi čovek pre svega pobedio sebe. Tako je bilo i sa povratkom iz ralja depresije, tako je bilo i u četiri spomenuta navrata u profesionalnom ringu.

Svet ovih dana opet priča o boksu, ali budimo iskreni – ne zbog povlačenja legende Manija Pakjaoa i vrhunske predstave Saše Usika protiv Džošue. Najveća zvezda je bez ikakve dileme i sa punim pravom Tajson Fjuri.

Nikola Novaković (@nikolanvkvc)

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare