Pistol Pit

Skener 12. avg 202110:00 6 komentara
Pit Sampras
REUTERS/Kieran Doherty/Files

Pre 50 godina, 12. avgusta 1971. u Vašingtonu je na svet došao Pit Sampras, jedan od najvećíh tenisera u istoriji belog sporta.

Ovaj Amerikanac grčkog porekla je sa 14 osvojenih grend slem titula sve dok ga nije nadmašila sadašnja “velika trojka” (Novak Đoković, Rodžer Federer i Rafael Nadal) nosio epitet najtrofejnijeg na najcenjenijim teniskim turnirima, ali i sada na ovoj večnoj listi zauzima visoku četvrtu poziciju.

’Pistol Pit’ ima visok procent pobeda ostvarenih u grend slem finalima, pošto je iz 18 završnih mečeva samo četiri puta izašao kao gubitnik. Sedam puta je trijumfovao na Vimbldonu, pet puta na US Openu, a u svojoj kolekciji najvažnijih troefeja ima i dva pehara namenjena pobedniku Otvorenog prvenstva Australije. Ipak, na šljaci Rolan Garosa, ne samo da nijednom nije bio najbolji, već na ovom pariskom turniru nikad nije stigao dalje od polufinala.

To i nije toliko iznenađenje kada se zna da je Sampras, sa svojim ofanzivnim stilom igre, sjajnih servisima i odličnim volejima, bio teniser kome su najviše ležale brze podloge, pre svega trava na kojoj se najbolje snalazio. Šljaka je usporavala njegovu igru i na njoj, za razliku od bržih podloga, jednostavno nisu dolazili do izražaji ne samo Pitovi servisi, već i kvalitetni forhendi i bekendi.

Čovek koji je dečaku iz Srbije Novaku Đokoviću bio teniski idol i zbog kojeg je Nole odlučio da se bavi ovim sportom skoro šest godina (ukupno 286 nedelja, od toga 102 uzastopno) proveo je kao prvi na ATP listi. To njegovo ostvarenje je dugo predstavljalo rekordno sedenje na vodećoj poziciji liste najboljih tenisera naše planete, a zanimljivo je da je Sampras, pored već pominjanih grend slem titula, šest puta trijumfovao na ATP završnom turniru sezone, 11 puta bio najbolji na Masters turnirima iz serije 1000, te dva puta kao član reprezentacije SAD podizao pehar Dejvis kupa. Ostalo je zapisano da je sa 19 godina i 28 dana postao 1990. najmlađi osvajač US Opena, a mesto u istoriji je našao i time što je u periodu od 1993. do 2000. čak sedam puta slavio na Vimbldonu.

Njegovo veliko rivalstvo sa zemljakom Andreom Agasijom obeležilo je tenisku poslednju deceniju prošlog veka. U ovom nadmetanju igrača sasvim različitih stilova igre (Agasi je u to vreme imao najbolji ritern na svetu), Pit je bio uspešniji. Ostvario je 20 pobeda u 34 međusobna duela, a zabeležio je ubedljivo bolji skor i u grend slem finalima, gde je od pet mečeva dobio čak četiri.

Teniser koji je tokom 15-godišnje karijere zabeležio 762 pobede (uz 222 poraza) i od nagrada na turnirima zaradio preko 43 miliona dolara, penzionisao se kao 32-godišnjak pred otvaranje US Opena 2003. godine. Specijalizovani časopis “Tenis magazin” proglasio ga je najboljim igračem belog sporta za period od 1965. do 2005. godine, pa ne treba da čudi što je Pit 17. jula 2017. primljen u Međunarodnu tenisku kuću slavnih.

Put prema teniskom Olimpu započeo je kao dečak u rodnom Vašingtonu, gde je pronašavši u podrumu porodične kuće reket, satima udarao lopticu u zid. Kada se porodica Sampras 1978. preselila u grad Palos Verdes u Kaliforniji, toplija klima mu je omogućila da se još više posveti omiljenom sportu. U lokalnom klubu je uočen njegov veliki talent, pri čemu je imao sreće što je sa njim počeo da radi Piter Fišer, iskusni teniski stručnjak i pedagog koji ga je trenirao sve do 1989. godine. Fišeru pripadaju velike zasluge što je budući ’Pistol Pit’ u ranoj fazi karijere transformisao dotadašnji dvoručni bekhend u jednoručni.

Među profesionalce je ušao 1988. i godinu okončao na 97. mestu ATP liste. Naredne je sezonu završio kao 81. teniser sveta, a te 1989. je ostvario i prvi zapaženiji rezultat na nekom grend slem turniru. Na US Openu je stigao do četvrtog kola, pri čemu je prethodno u drugom načinio veliko iznenađenje eliminisavši branioca titule Matsa Vilandera.

Veliki skok ka vrhu načinio je 1990. godine, kada je u februaru u Filadelfiji osvojio prvu titulu u singlu. Još veći uspeh ostvario je u septembru kada je postao neočekivani pobednik US Opena u Njujorku. Mladi Amerikanac je nakon dramatične borbe u pet setova eliminisao Ivana Lendla, u polufinalu je bio bolji od Džona Mekinroa, da bi u borbi za pehar savladao budućeg velikog rivala Agasija (6:4, 6:3, 6:2).

Najmlađi osvajač grend slema u Njujorku je godinu okončao na petom mestu ATP liste, međutim, u narednoj, i pored velikih ambicija, nije uspeo da dođe ni do jednog od najznačajnijih trofeja. Odbranu titule na US Openu okončao je u četvrtfinalu gde ga je zaustavio Džim Kurijer. Ni 1992. nije za njega bila naročito uspešna, iako je prvi put u Vimbldonu stiga do polufinala. Na US Openu je po drugi put zaigrao u finalu, ali je poklekao pred Stefanom Edbergom (6:3, 4:6, 6:7, 2:6). Kasnije je izjavio da je taj poraz “predstavljao poziv za buđenje i da je morao da smisli kako da postane prvi teniser sveta”.

Iako je 1993. započeo porazom u polufinalu Otvorenog prvenstva Australije (ponovo od Edbega), u aprilu te godine se prvi put našao na čelnoj poziciji ATP liste. Još veću radost doživeo je 21. juna u Londonu kada se, nakon pobede nad Kurijerom u finalu (7:6, 7:6, 3:6, 6:3), upisao među osvajače Vimbldona. Treću grend slem titulu uzeo je po drugi put u Njujorku, pošto je u odlučujućem meču za trofej 30. avgusta savladao Sedrika Piolina (6:4, 6:4, 6:3). Sjajnu godinu je okončao kao vodeći na ATP listi, a te 1993. je postao prvi teniser koji je odservirao više od hiljadu asova u sezoni.

Pit Sampras
Clive Brunskill/ALLSPORT

Naredne 1994. je svoju kolekciju trofeja proširio za dva nova pehara sa grend slem turnira. Prvi put je trijumfovao na Otvorenom prvenstvu Australije gde su mu u finalnom meču bila dovoljna tri seta (7:6, 6:4, 6:4) da pobedi Toda Martina. I završni meč Vimbldona odigrao je u tri seta, a titulu na najprestižnijem svetskom turniru je odbranio posle duela sa Goranom Ivaniševićem (7:6, 7:6, 6:0). Drugi poraz u finalima grend slem turnira doživeo je 1995. u Melburnu i to u nadmetanju sa velikom konkurentom Agasijem (6:4, 1:6, 6:7, 4:6). Pit je na ovom turniru ostao bez velikog prijatelja i trenera Tima Guliksaona kome je, nakon što se srušio tokom jednog meča, konstatovan tumor mozga od koga je kasnije i preminuo.

I pored ovog gubitka, brzo je ponovo došao na svoje. Agasiju se za poraz u Australiji revanširao u završnom duelu turnira u Indijan Velsu, da bi 26. juna pobedom nad Borisom Bekerom (6:7, 6:2, 6:4, 6:2) postao trostruki uzastopni osvajač Vimbldona. Usledilo je i treće Samprasovo podizanje pobedničkog pehara u ’Velikoj jabuci’, a ovaj trijumf mu je bio još slađi pošto je u završnom obračunu pred njim 28. avgusta oružje položio Agasi (6:4, 6:3, 4:6, 7:5). Tako je nekadašnji klinac iz Vašingtona 16 dana nakon svog 24. rođendana postao vlasnik sedam grend slem titula, polovine od broja koju će sakupiti do kraja teniske karijere.

Nastupe u 1996. godini započeo je neočekivanom ranom eliminacijom u Melburnu, gde ga je u trećem kolu zaustavio Mark Filipusis. Najbolje rangirani teniser sveta je te godine pružao odlične partije na šljaci Rolan Garosa, pa je, nakon pobeda nad bivšim osvajačima ovog turnira Brugerom i Kurijerom, izborio plasman u polufinale. Ipak, ta njegova najbolja sezona u Parizu okončana je bez ulaska u finale, pošto ga je kasniji pobednik turnira Rus Jevgenij Kafeljnikov savladao sa 7:6, 6:0, 6:2. Usledio je šok na Vimbldonu. Triostruki uzastopni osvajač najcenjenijeg turnira na travi je u četvrfinalu izgubio duel sa 17. nosiocem Holanđaninom Rihardom Krajičekom (5:7, 6:7, 6:4), koji će, ohrabren ovom pobedom, te godine otići do kraja u Londonu. Sampras je, ipak, i te 1996. uspeo da uzme bar jedan trofej na grend slem turnirima. U Njujorku je u finalu ostavio bez oružja Majkla Čenga (6:1, 6:4, 7:6), što mu je donelo četvrti trijumf na US Openu.

Do druge, a kasnije će se ispostaviti i poslednje titule u Australiji došao je 13. januara 1997. U finalu je, među gubitnike završnih mečeva za trofej na grend slem turnirima, bez većih problema poslao Španca Karlosa Moju koji mu se suprotstavljao samo tri seta (6:2, 6:3, 6:3). Posle očekivanog posta na Rolan Garosu, Pit je vratio prethodne sezone neočekivano izgubljeni pehar na Vimbldonu, tačije započeo novi niz od četiri uzastopna trijumfa na londonskoj travi. U finalu je bio bolji od Sederika Piolina (6:2 6:2, 6:4), da bi te 1997. ne samo osvojio još šest značajnih turnira (San Hoze, Filadelfija, Sinsinati, Minhen, Pariz i Hanover), već i postao, uz Džima Konorsa, jedini teniser koji je proveo pet uzastopnih godina na vrhu ATP liste.

Pit Sampras
Mike Hewitt /Allsport

Mada naredne 1998. nije uspeo da odbrani tron u Melburnu (u četvrtfinalu ga je savladao Kučera) niti preskoči rivala u polufinalu US Opena Patrika Raftera, Sampras je ponovo slavio na svom Vimbldonu. Ovoga puta je zaista morao da se namuči u finalnom meču sa Goranom Ivaniševićem, koji je dobio tek nakon velike borbe i pet odigranih setova (6:7, 7:6, 6:4, 3:6, 6:2). Uspeo je da šestu uzastopnu godinu završi kao prvi teniser sveta, ali se već početkom 1999. zbog umora povukao sa Otvorenog prvenstva Australije. Ipak, je još jednom bio najbolji na londonskoj travi gde je do šeste titule stigao nakon sjajne predstave u finalnom obračunu sa Agasijem (6:3, 6:4, 7:5). Suočavao se, međutim sa ozbiljnim zdravstvenim problemom – hernijom diska u leđima. Bio je primoran da se povuče i sa grend slema u Njujorku, a svi ovi izostanci su ga koštali gubitka prvog mesta na ATP listi koje je prepustio Agasiju.

Veliki rival ga je savladao u polufinalu Melburna, januara 2000. godine, međutim ’Pistol Pit’ je, i pored zdravstvenih problema sa kojima se suočavao (povreda leđa), uspeo da 26. juna osvoji svoju sedmu i poslednju vimbldonsku titulu. U finalu je nakon četiri odigrana seta (6:7, 7:5, 6:4, 6:2) savladao Raftera. Bio je to težak i neizvestan duel u kome se kasniji pobednik u taj-brejku drugog seta nalazio na konopcima pošto je Australijanac imao prednost od 4:1, a time i priliku da povede sa 2:0 u setovima. Amerikanac grčkog porekla je bio akter i finala poslednjeg grend slem turnira u godini, međutim u Njujorku je poklekao pred mladim teniserom iz Rusije Maratom Safinom (4:6, 3:6, 3:6). Plasman u ovo finale ga je na kratko vreme vratio na čelnu poziciju ATP liste, ali je godinu ipak završio iza vodećeg tenisera sveta Brazilca Gustava Kirtena.

Zdravstveni problemi i zamor materijala su sve više uticali na Samprasovu igru pa je 2001. godinu okončao bez ijedne osvojene titule i na 10. mestu ATP liste. U Vimbldonu ga je nakon duela koji je trajao pet setova, zaustavo tada mladi Rodžer Federer, dok je u jedinom grend slem finalu u koji se plasirao te godine poražen u Njujorku od Lejtona Hjuita (6:7, 1:6, 1:6).

U svojoj poslednjoj igračkoj sezoni (2002. godini) eliminisan je u drugom kolu Vimbldona od Švajcarca Bastla. Na turnirima pred US Open nije postizao zapažene rezultate, ali je u Njujorku stigao do još jednog finala u kojem ga je 26. avgusta čekao veliki rival Andre Agasi. Njihov poslednji obračun dobio je Sampras (6:3, 6:4, 5:7, 6:4) koji je tako otišao u zasluženu penziju sa pet titula u Njujorku i ukupno 14 sakupljenih grend slem trofeja, koliko tada nije osvojio nijedan drugi teniser u istoriji belog sporta.

U godinama koje su usledile nadmašili su ga, najpre Rodžer Federer, a zatim Rafael Nadal i Novak Đoković, ali ovo skidanje sa trona najtrofejnijeg na grend slemovima nikako ne umanjuje veličinu tenisie legende ’Pistol Pita’. Sampras je, bez sumnje, i dalje jedan od najvećih tenisera u istoriji ovog sporta, sigurno najbolji u poslednjoj deceniji XX veka, a njegov stil igre i uspesi koje je ostvario inspirisali su sadašnju “veliku trojku” da se maksimalno nadograđuju kako bi ga prevazišli.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare