
U jeku prošlogodišnje jeseni, dok se Novi Pazar borio sa večito suđenim burama, na ivici potonuća, nedaleko od čuvene tromeđe emitovana je antologijska zapovest: „Samo Gaga Radojičić može da pomogne“. Fudbalski Platon, učitelj brzih misli i dela, nije časio ni trenutka – javio se na prvi poziv i „skokom“ doleteo do ušća Jošanice i Raške, raskršća putnika namernika i utočišta izgubljenih prolaznika.
Ostalo je spakovano u istorijski zaključak: „Da, samo je Gaga mogao da pomogne!“. I skoro riplijevski skor – poraz od Partizana, pobeda nad Proleterom i sedam remija. Zaokružen plasmanom u četvrtfinale kupa i trijumfom nad prvoligašem Budućnošću…
#related-news_1
„Od oktobra do decembra, u dva meseca, od otpisane ekipe, došli smo u korak sa rivalima sa 22 boda i privilegije da od prvog dana zimskih priprema radimo u miru, uporedo i jačamo kadar. Prezadovoljan sam, ekipom, upravom, navijačima… Uživam u fudbalu i jedva čekam da uz huk punih tribina otvorimo proleće. Povratak gledalaca na Gradski stadion puni dušu, oči i srca, Pazarci na poseban način vole fudbal“, ponosno zbori Dragan Radojičić, šef struke Novog Pazara, za Sport klub.
Miljenik novopazarske jeseni 2021. umešno na plećima nosi teret nametnute slave. Spreman da je okrene na drugu stranu.
„Junaci su, ipak, momci na terenu… Uvažili su svakog rivala i u deset utakmica samo je Partizan uspeo da nas nadigra u 45 minuta. Niko više! Sreća je moja da imam i razumne saradnike u upravi, kadre da danas, u situaciji „stani-pani“, obezbede budžet za pojačanja. Većinu poslova smo i završili, sa golmanom i krilima, najverovatnije, završićemo aktivnosti na zimskoj pijaci. Spremamo iskorak za još dva mesta i konačan beg iz opasne zone. Bez okolišanja – Novi Pazar zaslužuje elitu! Grad, klub, navijači, svi!“
Pojele su novopazarske džade i velika imena srpskog fudbala. Samo retki su se vraćali – po pravilu – vrhunski autoriteti i šarmeri na klupama. Retoričari i snažne ličnosti.
„Oni koji me znaju, često tvrde da sam „pozitivno lud“. Upoznao sam svakog momka ponaosob, pronikao u dubinu ličnosti. Promenili smo sistem, bukvalno, u dva dana. Izgubljena dva boda u Kruševcu, od favorita Napretka, ma koliko paradoksalno zvučalo, naterala su ekipu da veruje u sebe. Nikad ne govorim o vremenima prošlim… Samo rezonujem – zatekao sam ekipu totalno poljuljanog karaktera, na 40 odsto radne snage. Maglovite perspektive, bez vere u sebe…“

Burni su trenerski dani Dragana Radojičića. Šetao je od nemila do nedraga, trofeja i ramena. Brzi fudbalski život gotovo da je izbrisao početak sezone i smenu u Lazarevcu. Trener Kolubare, zvanično, bio je samo jedan dan! Smenjen je dan posle promocije, pred početak prvog treninga.
„Mora da se zna – u Kolubari sam radio mesec dana. Spremao pojačanja, napravio spisak fudbalera, program rada… Doživeo sam potom najružniju epizodu u karijeri. Smenjen sam bez reči objašnjenja. I sve u režiji dvojice ljudi – direktora kluba i predsednika opštine. Poneli su se užasno prema meni, prostački, perfidno kukavički! Ne mogu sebi da oprostim što sam upoznao te ljude! Sportski sektor nije učestvovao u ružnim radnjama, predsednik Nemanja Ivanović podneo je te noći ostavku, četvorica fudbalera nisu potom htela da dođu u Kolubaru.“
Pričalo se u tim danima da je politika zagrebala duboku brazdu u fudbalskom Lazarevcu. Ceh borbe dva partijska klana, navodno, platio je stručnjak iz Crne Gore.
„Nisam spreman da to, sa sigurnošću, ustvrdim! Ljudi iz Kolubare nikad se nisu oglasili na zadatu temu. Poigrali su se mojim imenom!“
Nekada veliki golgeter, u kopačkama i na klupi, objedinio je dve ljubavi – rodni Nikšić i Novi Sad u kojem danas živi.
„Sutjeska je moja najveća ljubav. Vojvodina ponos Novog Sada, čiji sam žitelj 28 godina. Maja 2009. prvi i jedini put razdvojili smo Zvezdu i Partizan u šampionatu Srbije. Posle Dragoljuba Bekvalca dobio sam poverenje da vodim Vojvodinu. Svima kapa dole, ali samo je moja ekipa napravila vododelnicu između „večitih rivala“. Istorija, ništa drugo. Prihvatio sam kasnije da pomažem Ljupku Petroviću, očekujući obećani upis na PRO licencu.“
Šta znači „obećani“?
„Fudbalski savez Srbije definisao je grupu od šestorice talentovanih trenera, budućih polaznika za najviše strukovno zvanje. Sećam se, bili su tu Marko Nikolić, Dragan Đorđević, Veličko Kaplanović… I svu su kasnije upisani, izuzev mene. Precrtali su me, jer sam Crnogorac! Odgovorno tvrdim, stojim iza reči. Bilo Direktor škole FSS, u to vreme, bio je Dušan Savić. Nije stao u moju odbranu. Poništili su godine u Srbiji, Novom Sadu, Vojvodini… Odbili su mene, žitelja Novog Sada od 1994, a primili čoveka, koji je kasnije promenio ime i prezime. Poništio je srpska dokumenta i uzeo strana.“
Teške optužbe, ipak, zahtevaju i dodatno pojašnjenje. Temperamentni Nikšićanin ima stav i srce da kaže šta nosi na duši.
„Oduzeto mi je pravo na zvanje i školovanje, po kratkom postupku. Neka se prepoznaju režiseri sramnog poteza i vrate u vreme od pre 13 godina. Znaju dobro – hteo sam i tužbu da podnesem. Živi svedok je tadašnji sekretar trenerske organizacije. Precrtan sam, kao Crnogorac, drugog razloga nije bilo! Na moje mesto, dopisan je drugi kandidat.“

Spakovao je tada Radojičić dokumenta i poslao u Sarajevo.
„Imao sam sreću da upoznam prof. dr Munira Talovića, direktora Centra za edukaciju FS Bosne i Hercegovine. Divan čovek i kolega, čuo je i naš glas, iz Srbije. Diplomirao sam u Sarajevu, u najboljoj školi u regionu. Život uvek otvara nove vidike i nudi sjajne prilike.“
Imao je lepih dana u kopačkama. Zabijao golove i u Arisu, Debrecinu, Las Palmasu, Kavali… Upisao i četiri trofeja, kao igrač u Mađarskoj, sa statusom trenera u Crnoj Gori. I nikad za novcima nije hrlio.
„Voleo bih da se oprobam u Evropi, fudbalskoj zemlji i ambicioznom klubu. Svestan da ni danas mnogo ne znam, učim i radim. Ako mi fudbal oduzme život, neću se ljutiti! Danas, naprotiv, uživam u svakom trenutku na terenu, zajedno sa najbližim saradnicima, desnom i levom rukom Semirom Hadžibulićem, konidicionim trenerom Markom Prentovićem, stručnjakom za golmane Damirom Beširovićem. Spremni da Novom Pazaru udahnemo energiju, radimo najbolje što umemo. Fudbal traži pošten rad, na kraju Bog uvek pokaže konačan put. A, kad osetim da nisam sto odsto na terenu, onda meni više tamo nema mesta…“, filozofskom potkom poentirao je Dragan Radojičić.
Trener u odelu, čovek snažne energije i znanja. Ponekad neshvaćen od okoline, osuđen na putovanja neizvesnog cilja. I posle svega – pobednik!