Srce ne može da stane iz čista mira!

Skener 25. jan 202110:12 2 komentara
Print screen

Nekada je Kristofer Mabulu igrao za Bastiju, ostavio je fudbal ali ga je igrao sa prijateljima u Parizu i u 30. godini doživeo srčani udar. Nekoliko dana pre njega na onaj svet je otišao još jedan fudbaler, i to profesionalni. A ta lista umrlih od srca se minulih godina baš prošrila, gotovo je neverovatno da se to događa u 21. veku. Dr Miljko Ristić, jedan od najčuvenijih kardiohirurga u Evropi i predsednik Zdravstvene komisije FS Srbije i član Skupštine Crvene zvezde, odlično poznaje ovu problematiku i jasno i glasno objašnjava zašto se to dešava i zašto ne bi smelo da se dogadja.

„Taj, takozvani iznenadni srčani udar javlja se kao posledica nemarnosti i tu nema priče,“ kategoričan je dr Ristić.

Sa uobičajenim pregledima, koji se obavljaju dva puta godišnje, do tih problema ne bi došlo. Za mene je prva karika u svakom klubu ili reprezentaciji – doktor. Jer, on mora sve da vidi, sve da zna. Posle svakog treninga, onako u prolazu, on mora da popriča sa igračima, da vidi ako neko slabije trči, da ga zapita zašto, jednostavno, mora da primeti ako se nešto neuobičajeno dogadja. I da reaguje.“

Povezane vesti

Kako?

Pa bar to nije problem. Najprostija metoda, a koja mnogo toga pokazuje, je ultra zvuk. Za pet – deset minuta svaki lekar može da vidi o o čemu se radi i, naravno, reraguje. I EKG se uradi za tili čas.“

Čak i amateri znaju šta je test opterećenja koji takodje govori o zdravstvenom stanju igrača, srčanog mišića?

Kod sportista nema tajni, da bi fudbaler mogao na teren, test opterećenja mora da pokazuje 150 vati. Kod običnih ljudi to iznosi 100 vati, a strahovite napore koje imaju ekstremni sportisti, alpinisti ili dizači tegovi, na primer, tu brojku popnu i od 300! Dakle, ako se to zna i lako je proverljivo, onda je jasno da ako se dogodi znenada srčana smrt, u 99 odsto slučjeva to je rezultat nepoštovanja medicinskih propisa.“

Znači li to da danas postoji „milion“ načina da se spreče srčani problemi kod sportista?

„Naravno, ali , ponoviću, mora da se poštuju medicinski protokoli . A snaga srčanog mišića se lako izmeri. I ako je ona manja od 55, jasno je da ne može da igra. Medjutim, problem je što dosta klubova to ne poštuje. Pre koju godinu, kada sam obilazio klubove po Vojvodini, bio sam zaprepašćen kada sam video na sportskim knjižicama fudbalera pečat nekog veterinara!“

Ljudski faktor je, dakle, primaran i pod jedan?

Svakako, lekari su ti koji moraju da poštuju pravila. FSS mora da prati preporuke FIFA i UEFA, ali može i da pooštri neke mere ako to smatra za shodno – ističe dr Ristić, koji je godinama na čelu Zdravstvene komisije srpske „kuće fudbala“ koju je digao na najviši nivo. – Mi zaista imamo dobre rezultate, a i zvanično smo medju najboljim zemljama u Evropi u obuci sporstkih fudbalskih radnika.

Analizirao sam broj i vrstu povreda u minulih mesec i nešto više dana. Najčešče su bile povrede mišića, preko 30?

„Da, povrede mišića su veoma česte, ali je bitno da li su rupturne ili parcijalne. Ako su delimične onda je oporavak mnogo brži. Kada mišić zaraste, vide se ožiljci, mogu da ih bude i po pet na jednom delu. Zato je priprema za utakmicu veoma bitna, vežbe i masaža pod obavezno. Gledali ste masu puta kako igrač samo padne, a to je znak da je u pitanju teža povreda. Jer, u principu tada se pokidaju sva mišična vlakna a ima ih stotinak.“

Nešto je manje, u ovom periodu, bilo povreda kolena, oko 25?

Koleno je najjači zglob i trpi velike napore, i to u svim sportovima. Zato je i oporavak, po pravilu, dug. Velika je razlika je ako se ligamenti kolena pokidaju ili samo istegnu. Sasvim je normalno da se povredjuju i rekreativci, najčešće u Americi, gde postoji o tome „debela“ dokumentacija sa svim statističkim podacima.

Postoji li objašnjenje zašto je to tako?

Činjenica je, ako pričamo o fudbalu, da se igra previše utakmica. Sezone su produžene, igra se od 55-75 utakmica pa i više – objašnjava dr Ristić. – Nekada jednom nedeljno, sada bar dva puta. I šta to pokazuje? Da većina povreda dolazi u drugom delu drugog poluvremena, otprilike oko 65 minuta. Jer tada igrače sustiže umor i postaju neotporniji.“

Mateja Kežman
Denis Doyle/Getty Images

Postoji li način da se te povrede smanje na neki minimum?

Sigurno je da su kondicione pripreme jako važne. I masaža. Postoji šema kako se koja loža zagreva. A to podrazumeva razne testove. Izmedju ostalog trčanje u cik-cak, levo – desno , na odredjenoj razdaljini, ai oni koji ne mogu da taj deo pretrče za 60 sekundi skloniji su povredama. Sećam se, pred Svetsko prvenstvo u Nemačkoj, na pripremama na Paliću upravo su se reprezentativci testirali na taj način. I samo dvojica su trčali preko 60 sekundi, napadači Žigić i Kežman.“

Ostale povrede nisu bile tako česte, tu mislim na povrede prepona (5), članka (5), kuka (2), dok je interesantno da je čak 15 igrača imalo problema sa bedrom?

„Bedro je, da se ne pomeša sa kukom, spoljna strana natkolenice i ona često strada. Zanimljivo je da u tom periodu koji ste pratili, iako se radi o samo 30-tak klubova, nema veći broj povreda prepona, kojih je ranije bilo znatno više. Isti je slučaj i sa povredama članka. Ali, dobro, sada postoje razne vežbe, teretana je obavezna, a zato su zaduženi kondicioni treneri koji su veoma bitni ali mislim da kod nas nemaju odgovarajući tretman. Jer, u ovo olovno vreme kada se igra maltene „svaki dan“, od njihovog umeća zavisi zdravlje i dugovečnost igrača,“ zaključio je dr Miljko Ristić.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare