Tomić za SK: Evropska košarka opasno klizi

Skener 18. dec 202010:00 > 10:23 6 komentara
KK Budućnost Voli

Pravi trener uvek analizira utakmice. Bilo da gleda za svoju dušu, dobija ili gubi sa 30-ak razlike kraj aut linije, beležeći „sitnice“ koje čine razliku između prosečnog i odličnog, uvek spremnog stručnjaka. Zato sa Milanom Tomićem može da se pretresa košarka od „a“ do „š“ i kada (ne)planirano odmara od posla, pa „samo“ uživa u porodičnom okruženju, usred pandemijski „zaključane“ Atine.

Takvoj čudnoj svakidašnjici, ne može da odoli ni sezona sporta, koji se nekako kotrlja, bez maski i, publike, na neodređeno vreme.

Gledam sve od košarke, otkada smo „zakucani“ po kućama. Da se ne bi svelo na globalnu priču o zdravstvenoj situaciji. Barem sada imam vremena više nego bilo kada u karijeri, igračkoj i trenerskoj. I kada nešto možda ne izgleda baš dobro, pogled iz drugog ugla, baca drugačije svetlo. Posle 16 godina trenerskog staža, iskreno, dobro dođe da predahnem. Da se posvetim najbližima, najjednostavnije rečeno. Nisam više večito na putu, provodim vreme sa onima koji su me tako dugo viđali između dva putovanja, treninga… Ali, bez košarke, ipak, ne mogu, makar na TV ekranu. Taj sport je moj odmor,“ priznaje Tomić za Sport klub.

Povezane vesti

Bio i ostao zaštitni znak Olimpijakosa, koji nije „pomračio“ ni poslednji crveno-beli angažman u rodnom Beogradu, priču pod obručima u vreme korone, započinje konstatacijom:

Neobična sezona. Posebno evroligaška. Prvo što upada u oči, mada ima još da se igra i, igra, dosta pobeda gostujućih ekipa, makar oficijelno. Jer, kada su dvorane prazne, nema praktično ni domaćeg, vrućeg terena. Klubovi koji su u mogućnosti da koriste čarter letove, u blagoj su prednosti. Karakteristično je da nema ni prevelike razlike između, primera radi, osmog i pretposlednjeg. Tek nekoliko pobeda. Nije to nekakva nedostižna prednost. Jedan dobar mesec, da se sve preokrene. Uočljiv je i pad kvaliteta u odnosu na prethodne takmičarske godine. Jedan od razloga, verovatno je psihološke prirode kod igrača, zbog svih ovih dešavanja oko virusa. Pretpostavljam da je ceh plaćen i zbog igranja bez publike. Bilo kako bilo, ali više od meča, eventualno dva, po kolu, ne bude vredno pomena. E, sad, ja ih gledam malo drugačije od običnih navijača, ljubitelja košarke… Sve segmente stavljam pod lupu, analiziram, zato gro utakmica ne može da prođe viši kvalitativni nivo.

NBA šansa Pokuševskog

„Aleksej Pokuševski poseduje ogroman talenat, iako svojevremeno nije mnogo igrao za prvi tim Olimpijakosa. Veći deo karijere u Grčkoj je proveo sa drugim timom. Odlazak u NBA, odnosno Oklahomu, samo je potvrda ogromnog potencijala. Zaslužuje da se oproba u najjačoj ligi sveta, ali mora da ojača telo i, puno, puno radi kao i svi mladi igrači,“ savetuje Tomić.

Ali neki mogu da obore kladioničarske kvote.

Alba do pre 15-ak dana nije mogla da se prepozna, samo otpisana, na začelju kolone. A, onda dobije CSKA, pa još u Moskvi, kao i Valensiju, pa Zvezdu… rekao bih da se neki još uvek ne snalaze i ne „izgledaju“ kao što bi mogli.

Ni Evrokup, po sagovorniku Sport kluba, nije što je bio pre godinu dana.

I tu je vidljiv pad kvaliteta. Neki klubovi su odustali i prebacili se u FIBA takmičenja pre starta takmičenja. Oni sa iole boljim rosterima, ali i ekonomski stabilni, lakše će do završnice, a najbolji i do finala, evroligaške vize.“

Da li pandemija utiče na regularnost takmičenja s obzirom da pun koš odloženih mečeva?

ABA Liga/Crvena zvezda mts

Nije lako kada nedostaje toliko utakmica. Ekipe ne prate jedne druge po tom parametru, pa je teško i za poređenje. Mi treneri ne ispuštamo iz oka tabelu, a sad je to sve „šareno“. Ne mogu da kažem da je neregularno, okolnosti diktira viša sila, ali, na neki indirektan način i jeste.

Zato se u ABA liga gotovo ništa ne menja. Iz perspektive onog koji je do juče vodio ljute bitke za regionalni naslov, to je još uočivljivije.

Rekao bih da je sve isto, kao u vreme kada sam radio u Crvenoj zvezdi. Opet je tu moj bivši klub, pa Budućnost, Partizan sa određenim (trenerskim) problemima. Nisam zaboravio Mornar, koji dobro igra, ali nije otkrovenje. Oni stvarno veoma solidno rade, ali igraju do kraja decembra, uslovno prvog dela sezone, pa počinju da padaju, ne znam zašto. Znači, opet su glavni favoriti za plej-of, Zvezda, Partizan i Budućnost. Jedina enigma je ko će biti četvrti, Cedevita, Mornar ili neko treći.

Megu ne pominjete?

Oni su uvek standarno dobri na početku sezone. Pa i u prethodnoj su bili uz bok crveno-belima, a kasnije su, poput Mornara, počeli da posustaju. Ne znam, možda me demantuju. Ali, ne verujem da nisam pogodio tri od četiri buduća učesnika završnice ABA lige.

Tomić se sa crveno-belima rastao krajem oktobra prošle godine, posle jednog „običnog“ poraza, u Novom Mestu, od Krke i lekcije (pobede) modernog basketa protiv Fenerbahčea. Usledio je povratak na staru atinsku adresu. „Poštar“ je, od tada, zvonio nebrojeno puta, ali…

Nije se dalo u Beogradu

Tomićima se nije dalo u Beogradu. Milan je pre vremena okončao ugovornu obavezu, a naslednik Aleksandar, iako je tada završio u kadetima Zvezde, povreda hrskavice kolena, praktično je spustila rampu. Tek posle svakodnevne šestomesečne terapije u Atini, kod poznatog fizioterapeuta Dimitrisa Skordisa (Olimpijakos, PAO, reprezentacija), Tomić junior se vratio na parket.

Bilo je dosta ponuda, ali nisu bile prave, mislim za mene. Strpljiv sam, nigde ne žurim. Nisam zacrtao da moram da radim isključivo u evroligaškom klubu. Najvažnije je da to bude organizovana sredina, uz dobre uslove za rad. Na takvom nekom mestu vidim sebe. A dovoljno dugo sam u trenerskim vodama da odlično znam šta mogu da uradim. Pa, za 13 godina u stručnom štabu Olimpijakosa, osvojene su sve moguće titule, a za tri godine, koliko me nije bilo, ništa. Ne zvuči neskromno, to su činjenice, indirektno, deo trenerskog ‘si vija’.

Kao i rad u Crvenoj zvezdi. Od razlaza dovoljna distanca za realniji osećaj, da li je ostao opor ukus?

Nikada u životu nisam zažalio ni zbog jedne, jedine svoje odluke. Proveo sam 15 prelepih meseci, prva (2018/19) sezona fantastična. Niko u Zvezdi, u prvoj godini rada, nije pokupio sve regionalne i domaće trofeje. Najvažnije je bilo da se obezbedi povratak u elitno evropsko takmičenje. Mislim da sam dosta pomogao, pa sa ABA trofejom, iz mog mandata, klub drugu sezonu igra Evroligu. Iz tog perioda, jedino žalim zbog nesrećnog poraza od Valensije (Evrokup, dvorana Pionir), a ostalo je bilo uživanje od košarke. Sledeću 2019/20, da ne komentarišem. Mislim da je bolje tako.“

Da li vremenom treneri postaju sve veće žrtve rezultata, kao da klupski menadžmenti imaju sve tanje živce?

Bojim se da je oduvek tako, barem otkada sam profesionalno u košarci, više od tri decenije. Samo što poslednjih godina to rade sve lakše. Pa, tokom moje prve sezone na Kalemegdanu, čini mi se da samo Zvezda i Mega, u ABA ligi, nisu promenili trenere. Neki su to uradili u nekoliko navrata tokom te sezone. Rizikujem da budem subjektivan, jer se bavim ovim poslom, ali… Uprave bi trebalo da puste trenera bar jednu sezonu da rade, pa na kraju svodiš račune. A ne da se paniči posle tri, četiri kola. Iskreno, pritisci su svakodnevni i u velikim evropskim klubovima. Samo se gleda odnos pobeda i poraza, a nevažno je kako razmišljaš, gledaš, kakav ti je sistem rada. Još nisam čuo da je neki tim sve dobio, to je nemoguće. A, još kada igraš na nekoliko frontova. Važno je koliko brzo dižeš ekipu posle poraza.“

Tomić navodi jedan izuzetak, koji samo potvrđuje opšte pravilo da je najlakše raskrstiti sa trenerom.

Dok je Jasikevičijus, sadašnji trener Barselone, radio u Žalgirisu, dve sezone za redom, u prvom delu Evrolige, imao je poraza i poraza, ali je prve, uspeo ekipu da odvede u plej-of, a druge stigao čak i do fajnal fora. To je jednostavna priča o veri, odnosno poverenju. Isplatilo se klubu i njemu, lično. Na žalost, takvih primera je veoma malo.

Šta dobar trener ne sme da uradi?

Da se opusti posle uspeha. Pomisli da su i nizovi pobeda nešto što se podrazumeva. Mora uvek da radi na sebi, napreduje, dodaje „sitnice“ u hodu za pomoć u poslu. Da kaže da sve zna, takav ne postoji. I kada je moj tim dobijao sa 30 razlike, video sam greške. Koliko je puta supruga znala da mi kaže: ‘Šta sada gledaš snimak, pa dobili ste ubedljivo.’ Odgovrio bih da moram jer uvek primetim neke greške, a to mora da se ispravi, da budeš još bolji.“

Zvezda Olimpijakosa

Tomić je kao igrač i trener Olimpijakosa bio deo svih većih uspeha u poslednjih 30-ak godina. Od tri Evrolige (Kup šampiona), preko osam nacionalnih titula i pet kupova, da spomenemo samo najvažnije trofeje. Bio je i najbolji kradljivac u istom dresu, u grčkoj ligi sa kvotom, ali i u Evroligi – 152.

Kada toliko gledate, gde vidite evropsku košarku u bliskoj budućnosti?

Generalno, već šest, sedam godina, pada. Teško je reći zbog čega, osim što primećujem neke pojave. Sve je više stranaca, ali ne i nekog napretka u smislu kvaliteta. Dok sam igrao, devedesetih, pa početkom veka, u Evropu su stizali odlični stranci (Amerikanci uglavnom), a najbolji nacionalni igrači su odlazili u još veće evropske klubove ili u NBA. Sada ne vidim taj dvosmerni protok, sve je nekako na „pola“. Onda, mnogo je međunarodnih takmičenja, po dva ULEB i FIBA. I to utiče na razvodnjavanje kvaliteta. Ne radi se dovoljno individualno sa igračima, nema poverenja u mlade snage… Razumem i trenere. Jer, za mlade lavove moraš da imaš vreme, strpljenje i trogodišnji plan za (ne)izvesni napredak nekog od njih.

Perjanice srpske košarke, Zvezda i Partizan, iz sezone u sezone sve više liče na prave legije stranaca.

Imao sam i ja šest stranaca, ali i domaće perspektivne igrače, logično po mojoj proceni u tom trenutku. Pa, ne možeš da napraviš tri igrača za sezonu. „Pikirao“ sam Simanića, puštao ga postepeno da bi na kraju 2018/19 eksplodirao. Sa njim sam dosta radio, ali nisam dozvolio da već naredne sezone umisli da je igrač. Iz pedagoških razloga ga nije bilo ni na klupi na nekim utakmicama s jeseni 2019. Dobrić mi je igrao u proseku 19 minuta. E, sad, takvi su igrači, kad dobiju 20, oni bi 25, sa 25 bi 30 minuta… Davidovac je po mom dolasku povredio Ahilovu tetivu, pa nabacio kilograme. Kada je zalečio povredu i vratio se treningu, rekao sam mu da mora da smrša i, nastavili smo da radimo žestoko. Najlakše je bilo da sam mu kazao, za tebe je završena sezona. Verovao sam u njega, mislim da mu se isplatilo. Uvek bi trebalo praviti adekvatnu kombinaciju domaćih i stranih košarkaša, ne odnosi se na određeni klub.“

Većina samo gleda

„Članovi grčke Prve lige, kao i širom Evrope, igraju utakmice bez publike, ali svi ostali miruju. Sad su ovdašnji košarkaški poslenici već počeli da se bune. To nije prijatna situacija, ni u sportskom, a kamoli ekonomskom smislu. Ne postoje dotacije iz nekog evropskog fonda na nivou Unije, pa su niži sportski rangovi ugroženi,“ kaže Tomić.

 

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare