Uvek je važno

Europa League 18. feb 20218:00 > 8:09 5 komentara
FK Crvena zvezda
Reuters/Marko Djurica

Čin treći. Epizoda šesta. Trebalo je da bude peta. Tada bi se deo istorije pisao nekim drugim slovima. Onim sa crveno-belim nijansama, umesto crveno-crnim.

Povezane vesti

Ipak, protiv sudbine se ne može. Tačnije, protiv sile se ne može. Sile nedokučive ljudskom umu, koja kroji tu sudbinu i ne preza da pusti maglu gustu kao mleko kako bi dokazala da se ona pita za sve. Baš za sve. Čak i za to koji će od dva tima sa jednog stadiona u Beogradu nastaviti put ka krovu Evrope, a koji će za isti poduhvat sačekati neku drugu priliku. Neku drugu godinu. I neki drugi stadion – onaj u Bariju.

Jer, i jednima i drugima je tako bilo suđeno, zapisano. Da postanu veliki.

Crvena zvezda i Milan. Velikani. Ponovo su tu. Nekadašnji evropski i svetski šampioni. Jedni naspram drugih. I to je, valjda, dovoljno da sve bude isto, jednako čuveno kao te, 1988. godine? Ili kao 2006. Što da ne? U tom drugom činu, manje antologijskom, ali izuzetno važnom. I tada se do kontinentalnog trona moralo preko jednog stadiona u Beogradu.

Milan
Emilio Andreoli/Getty Images

Sada je, međutim, borba nešto drugačija. Za oba kluba. Ni ciljevi nisu isti. Ambicije su, uistinu, manje. Uloge na fudbalskoj mapi Evrope prestale su da budu tako značajne. Realnost je proteklih godina postala takva. Dominiralo je crno, a ne crveno.

Povezane vesti

Različite bitke vodile su se u međuvremenu. Svako na svojim bojištima i sa svojim rivalima. Neko sa Kalčopolijima i sumnjivim tranzicijama u vlasničkoj strukturi, a neko sa egzistencijalnim pitanjima. Bio je tu vrh, pa ga je zamenilo dno. Zatim se opet krenulo putanjom nagore.

Sada su ponovo tu, susreću se na istom putu, oštrih pogleda i stegnutih pesnica. Boriće se jako kao u najboljim danima. Onoliko koliko im snaga u datom momentu dozvoljava. Možda i malo preko toga.

I na kraju će poraženi pružiti ruku pobedniku. I obrnuto. Biće to obostrani snažni stisak. Kao svakog prethodnog puta. Pravi šampioni prepoznaju slične. A to jesu i jedni i drugi, bez obzira na ne tako slavan trenutak. Njihova imena su takva, šampionska. Kao i grbovi, boje…

FK Crvena zvezda

Iako ulog više ne predstavlja nastavak staze ka najvrednijem trofeju, jedan pehar stoji na njenom kraju. I to evropski. Zato nije nevažno. Zato ima veliku težinu. I ne samo zbog toga.

Bitno je i zbog pomenute 1988. Zbog neuhvativog virtuoza sa Nišave i Genija iz Podgorice. Zbog Karla koji će kasnije postati Don i troglave aždaje iz Holandije. I zbog one sile koja je poslala maglu kako bi pomogla Milanu i od njega napravila veliki klub, priznaće vam to jedan od ključnih ljudi Adrijano Galijani.

Na kraju, važno je i zbog te 2006, kada su crveno-crni pokorili Stari kontinent tek pošto su savladali crveno-bele u predvorju Lige šampiona. Nema dileme da je glavni grad Srbije duboko urezan u sećanja Italijana. Oni tačno znaju gde dolaze.

REUTERS/Francois Lenoir

Zna se dobro i odnos snaga. Poput dosadašnjih pet okršaja (računajući obe utakmice 1988. na Marakani) i bez obzira na sve pomenute okolnosti koje su se dešavale do danas, Crvena zvezda i ovoga puta iz podređenog položaja ulazi u duel sa Milanom.

Ali, to ne znači da su Beograđani lišeni obaveze. Ona je, kao i u pređašnjim mečevima protiv kluba sa San Sira, više nego jasna – da se ne predaju bez borbe.

Uostalom, njihovi navijači svaki put traže samo jedno – da se dole na terenu kao lavovi bore.

Zahtevaće to i onaj pored terena. Na njega se mogu ugledati. On se protiv Milana uvek lavovski borio. Do poslednjeg atoma snage. I kada je to bila gotovo nemoguća misija i kada je slao bombe u rašlje sa preko 30 metara.

Zato što je protiv crveno-crnih uvek važno. I kada ste crno-plavi i kada ste crveno-beli. A nemoguće se lako pretvara u moguće…

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare