"Vratili bi se oni u Partizan, ali gde, kako…"

Skener 18. apr 20190:40 > 0:46
Clive Rose, Getty Images

Petnaest godina je u Partizanu, sve je prošao, od mladog igrača do trenera prvog tima i kad kaže da situacija u klubu nikad gora nije bila onda je zaista tako.

SK

Stefan Ćirić godinama vodi velike bitke, a najteže mu pada borba van bazena. U vodi se snalazi perfektno, međutim, brojni finansijski i organizacioni problemi koji godinama opterećuju Vaterpolo klub Partizan ove sezone dostigli su vrhunac.

Trofejni klub sa Banjice je 2011. bio prvak Evrope, a nedavno je protiv Solarisa iz Šibenika igrao baraž za opstanak u elitnom rangu regionalne Triglav lige. Crno-beli su poslednjih meseci dobili značajan prostor u medijima, ali malo ko je pričao i pisao o tome kako žive i rade mladi vaterpolisti – tema su bili nagomilani dugovi, hladna voda, nerešeno pitanje vlasničke strukture bazena na Banjici…

Tridesetdvogodišnji Ćirić na sve načine pokušava igrače da izoluje od svakodnevnih problema, delimično i uspeva, ali ukoliko se nešto hitno ne reši jasno je da Partizan očekuje još jedno turbulentno leto. U protekla dva ostali su bez 17 igrača!

Sedmostruki prvak Evrope i klub koji je iznedrio na desetine reprezentativaca nekadašnje i sadašnje države pao je na najniže grane u 73 godina postojanja. Mladi trener naglašava da je primaran cilj bio opstanak u Triglav ligi, a ubeđen je da će Partizan i pored svih problema i ubuduće biti lokomotiva srpskog vaterpola.

Niko nije očekivao da ćemo da dođemo u ovu situaciju. Utakmica sa Solarisom nije bila pitanje budućnosti kluba, ali nas je svakako opterećivala. Bilo je to lepo veče na Banjici i podsetilo je na ono što je Partizan nekad bio. Na početku sezone cilj je bio da ostanemo u ligi, naravno, nismo hteli kroz baraž, ali tako je ispalo. Svima je bilo drago zbog punih tribina i atmosfere na Banjici, ali suština je da se Partizan borio za opstanak, a to je posledica pada kvaliteta, finansijskih problema, naposletku i problema sa vodom,“ ističe Ćirić u intervjuu za Sport Klub i nastavlja:

Pre dve godine napustilo nas je sedam igrača, prošle, kada smo osvojili duplu krunu, otišlo je devet momaka, dakle jedan i po tim. Teško je opstati, održati kvalitet i stalno ubacivati mlade igrače iz sopstvenog pogona. Ima talenta i potencijala, ali nedostaje iskustvo. Biti trener Partizana je velika čast i odgovornost, ali u ovom trenutku taj posao nije vezan samo za vodu i za bazen.“

https://twitter.com/officePartizan/status/1111745035874258944

Asistent Dejana Savića u reprezentaciji Srbije napominje da je teško ostati imun na ono što se dešava oko kluba i priče čiji je bazen, koliko se duguje…

Sigurno više od mesec i po dana nismo trenirali na Banjici, stalno idemo na druge bazene. Improvizacija je trenutno biti trener Partizana. Ne samo u seniorskoj ekipi, već i u mlađim kategorijama. Klubovi Stari grad, Taš, Beograd, Crvena zvezda, Zemun, Pančevo izlaze nam u susret, da deca imaju gde da treniraju i kako bismo održavali kontinuitet. Nije lako trenutno biti u Partizanu, i deca su u krajnjoj liniji nezadovoljna, i roditelji, dođe dan, a vi ne znate gde vam dete trenira. To su sve problemi koji poslednjih godina prate Partizan, a ove su možda najizraženiji. Borimo se da održimo koliko-toliko i kvalitet i kontinuitet rada. Partizan je ostao i biće najveći klub u Srbiji, naša škola i dalje radi, ali za dalji napredak i izbacivanje mladih igrača u seniorski pogod bitno je da postoji kontinuitet u radu, a mi ga nemamo u poslednje dve godine.

https://twitter.com/officePartizan/status/1116662068411871232

Ćirić nije želeo da otkrije koliki je budžet kluba za ovu sezonu i koliko je novca bilo neophodno da se zadrže pojedini igrači, ali je izneo zanimljiv detalj koji pokazuje koliko je malo volje bilo potrebno da klub iz Humske nastavi iole normalno da funkcioniše.

Sama činjenica da petorica naših igrača trenutno igra u Šapcu, momci koje nismo pustili, već nismo imali uslove da ih zadržimo, govori da to nije veliki novac. Prošle godine mnogo ih je bilo u Zvezdi. U medijima se ranije spominjala plata trenera Košarkaškog kluba Partizan, meni izuzetno simpatičnog, koju naravno zaslužuje, ali hoću da kažem da je budžet Vaterpolo kluba za celu sezonu manji od mesečne plate trenera košarkaša. O fudbalu da ne pričam… Ne poredim se, ne pričam da li je to velika plata ili nije, samo kažem koliki je naš budžet, a na sve to momci nisu primili više od jedne plate ove sezone. Stvarno smo u problemu.

Naravno, postavlja se pitanje kako motivisati igrače i zadržati fokus kada znaju sa kakvim problemima se klub suočava i da je pitanje kada će i da li će uopšte dobiti zarađeno.

Kada se sve to provlači kroz novine, pogotovo u finišu prošle sezone, i kada se neke cifre pojave, igrači ne mogu da ostanu imuni, ne može da ih ne zanima kada čuju neku milionsku cifru u evrima, a oni nisu primili platu, ili im je hladna voda. Problem vlasničke strukture Partizana trenutno je veći od rezultatskog. Mnogo je lakše kada ste u svojoj kući i imate uslove za rad. Srećom, imam grupu mladih igrača koji su svesni gde se nalaze i situacije u klubu. Ima nekoliko starijih igrača i njima je najteže, pitanje je koliko su novca dobili u proteklih nekoliko godina, ali i oni nalaze sportski motiv da rade i maksimalno izvršavaju zadatke. Mlađima nije prioritet novac. Prvi cilj smo ispunili, opstanak, a sada se okrećemo prvenstvu Srbije. Mislim da imamo šansu, Šabac je najveći favorit za titulu uz Zvezdu, tu su Radnički, Vojvodina, ali ne odričemo se borbe za trofej. Mi smo i pored uslova u kojima radimo i dalje Partizan, a videćemo koliko možemo. U ovim neuslovima igrači pružaju maksimum i stvarno moram da ih pohvalim.

https://twitter.com/majakovskaa/status/1116087116059021312

Partizanova nerešena klupska priča u velikoj meri povezana je sa politikom. Navijači su gnevni na tretman kakav ima velikan sa Banjice, a koliko su privrženi klubu pokazale su i neke akcije za pomoć crno-belima.

Jelena Karleuša je sve ‘povukla’ tvitom. Stvarno se veliki broj ljudi javio i pomogao, neverovatan broj je dao novac da Partizan zimu dočeka normalnije, a sav novac smo iskoristili za kupovinu mazuta. Hvala svima koji su nam pomogli i pred meč sa Solarisom. Ljudi iz inostranstva su kupovali karte, a činjenica da su navijači popunili tribine kada je teško, pokazuje vernost. Hvala i fudbalskom, košarkaškom i rukometnom klubu Partizan koji su nam pomogli. Što se tiče politike, stvarno ne bih da se mešam u tu priču,“ ističe i dodaje:

Partizan nema generalnog sponzora, nema siguran priliv sredstava, Ministarstvo sporta ne može da pomogne, jer to nije to njihova ingerencija, Sportsko društvo je u problemu, Košarkaški klub se malo podigao i hvala Bogu da je tako, fudbalski je u problemu i nemamo na koga da se oslonimo. Savez kad može izađe u susret, pre svega oko nekih putovanja, ali ne može savez da finansira klubove. Da li je potrebna politička volja, za početak da se povuče ručna… Sigurno da je klub grešio, ali Partizan je klub koji je dao najviše reprezentativaca, lista tih igrača koji su za Srbiju ili Jugoslaviju osvajali medalje je stvarno dugačka i Partizan mora da ostane lokomotiva srpskog vaterpola. I ostaće. Nadam da će se stvari promeniti. Da se razumemo, ni drugim klubovima nije lako, retko koji može da se pohvali idealnim uslovima, pa i Zvezda trenira na jednom bazenu, igra na drugom, uz ograničen broj termina. Šabac se pojavio kao centar koji ima svoj bazen i ima mnogo dece, Vojvodina je dobila od grada bazen na Klisi na korišćenje, imaju dovoljan broj termina, a u Beogradu je trenutno mnogo teško baviti se vaterpolom.

Turbulentna situacija u klubu boli i momke, koji su pisali deo istorije crno-belih. Gotovo polovina reprezentativaca Srbije stasalo je na Banjici i sa pažnjom prati šta se dešava. Žele da pomognu…

Naravno da ih zanima i da ih sve pogađa i boli situacija u klubu. Postoji ideja i želja da pomognu, ali dok igraju u inostranstvu i nisu u zemlji, to nije moguće. Sa druge strane svi oni su odlazeći iz kluba učinili Partizanu. Da li kroz oprost duga ili kroz plaćeno obeštećenje, naravno i kroz rezultate. Svi oni vole Partizan i uvek će pomagati, ali dok igraju u inostranstvu, to nije realno.

Ćirić kaže i da nije isključeno da se u dogledno vreme neki od igrača koji su prošli Partizanovu školu vrate u klubu i svojim prisustvom pomognu mladim snagama.

„Bilo je i tih priča i sigurno da pojedini igrači imaju želju da se vrate i čak igraju i bez novca, za minimum uslova za normalan rad. Ali trenutno ni to nismo sposobni da im obezbedimo i u takvoj situaciji nije realno ni očekivati da se neko vrati. Sigurno da njih nekoliko ima želju i voleli bi da poslednju ili poslednje dve godine odigraju u Partizanu, ali ponavljam, potreban je minimum uslova, barem ta topla voda i minimum finansija. Većina njih je u zenitu karijere i još mogu da zarade, ali se nadam da će kroz nekoliko godina igrači poput Mitrovića, Filipovića, Aleksića… možda svoju poslednju sezonu odigrati u Partizanu.“

Koliko je mladi trener uveren u kvalitet rada u klubu potvrđuju i sledeće reči:

Mogu da garantujem da 17 igrača u protekle dve godine nije otišlo iz Partizana, da bismo već ove sezone sigurno učestvovali na završnom turniru Lige šampiona. Teško bismo uspeli da zadržimo Jakšića da ne ode u Ferencvaroš ili Lazića u Solnok, ali ostali da su ostali, garantujem da bi Partizan bio na Fajnal-ejtu!

https://twitter.com/Dete_Partizana_/status/1116047158568943623

Perspektiva srpskog klupskog vaterpola trenutno nije ni malo ružičasta, a ukoliko se nešto ne promeni u dogledno vreme će početi da trpi i reprezentacija.

„Sa ove tačke gledišta, budućnost klubova ne deluje baš svetlo. Uslovi na bazenima nisu dobri, broj termina je mali, fond sati je mali za ono što je potrebno da ‘napravimo’ vrhunskog igrača. Nije samo to problem, veliki broj trenera otišao je u inostranstvo. Mnogo njih radi u Singapuru i Indoneziji, nekadašnji reprezentativac Aleksandar Ćirić je selektor Irana i radi kvalitetno, imamo trenera u Pro Peku, Zoran Milenković je u Sloveniji… Malo nas je ostalo u zemlji i to je problem, koji je, naravno, povezan sa finansijskim sredstvima. Bez kvalitetnog rada u klubovima neće izaći ni kvalitetni igrači.

„Reprezentacija? Za sledeći ciklus postoji grupa igrača, koji su već nekoliko godinama priključeni A timu. Neki su već dobili šansu, neki su na granici i Srbija će na Olimpijskim igrama 2024. imati kvalitetnu ekipu. Da li na ovom nivou, ne znam, kao što ne znam ni kakve će biti ostale ekipe i kako se radi u drugim zemljama. Španija i Grčka su izuzetno napredovali u mlađim kategorijama. Uvek se priča o Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Italiji i Mađarskoj, ali Španija i Grčka će sigurno biti konkurentni u narednom periodu. Jasno je da će, ukoliko u međuvremenu ne pojačamo rad i poboljšamo uslove u klubovima, doći do neminovnog pada i u državnom timu.“

VSS/Marcel ter Bals

Ćirić potencira da je osvajanje zlatne medalje na završnom turniru Svetske lige narednog leta u Beogradu primaran cilj reprezentacije Srbije.

Daleko od toga da je lako uvek da budeš prvi. Nismo ni mi hteli da budemo šesti u Evropa kupu nedavno u Hrvatskoj, ali nam u ovom trenutku rezultat nije bio primaran. Okupili smo se, videli gde smo i kako stojimo u odnosu na nova pravila. Prioritet nam je finale Svetske lige u Beogradu koje donosi plasman na Olimpijske igre u Tokiju 2020. Naravno da ćemo i na Svetskom prvenstvu da idemo na medalju i najviši plasman, ali prioritet je da obezbedimo vizu za OI. Završni turnir Svetske lige je u Beogradu, a koliki je pritisak kada se igra pred domaćom publikom osetili smo 2016.“

Najtrofejniji srpski timski sport izgubio je i medijsku bitku. Malo gde mogu da se pročitaju izveštaji sa utakmica domaće, pa i Triglav lige.

„Svima nam je lepo posle osvajanja zlatnih odličja. Tada se piše o vaterpolu, imamo pažnju javnosti i svima nam nedostaje kada to prođe. U poslednje vreme skandali i žuta štampa traže svoj prostor u svemu tome i interesantnije im je da li su zaplenjeni pehari, nego da li je u bazenu hladna, ili topla voda. U suštini ne piše se o onome o čemu bi trebalo da se piše. Ove sezone je bilo nekoliko izuzetno lepih utakmica u Triglav ligi, protiv Mornara se nije pojavio nijedan novinar, a protiv Zvezde možda samo jedan. To najbolje govori da nas nema dovoljno u medijima. Koliko smo sami krivi, to ne znam. Kada je lepo svi su tu, posle toga sve to splasne i nestane. Posle meča u Sisku koji smo izgubili od Hrvatske, prešli smo granicu i uključili internet i na sportskim sajtovima nismo bili u prvih 10 vesti, da ne pričam o ostalima. U vaterpolu kao sportu nešto mora da se promeni. Nisam siguran da smo samo mi u Srbiji krivi, već i ljudi koji vode svetski i evropski vaterpolo,“ naveo je Ćirić.