"Voldenu bitna EL, Partizanov pun pogodak sa Kodijem"

Skener 24. jul 20209:26 > 9:40
Privatna arhiva

Iz košarkških patika u menadžerske cipele. Ni malo udobne kao obuća za teren i ne za svakoga.

Nekadašnji igrač FMP, Olimpijakosa, Šarlroe, Dinama iz Moskovske Regije, Valjadolida, Panioniosa, Teramo Basketa, Montegranara i Venecije Ivan Zoroski onog trenutka kada je završio karijeru znao je da je njegova ‘obaveza’ da ostane u košarci, ali sa one strane terena. 

Odlično je znao sve prednosti i mane profesionalnog života, probleme sa kojima se svakodnevno susreću košarkaši i rešio je da bude uz njih. Najpre je radio kao partner jedne američke agencije, a poslednje tri godine svoj je čovek.

Povezano

Zoroski je osnovao agenciju „Tripl dabl sport menadžment“ i celog sebe posvetio je igračima i nekolicini trenera. Životna filozofija nije mu da ima što više klijenata, već ideja da se svakom posveti maksimalno i porodičnim odnosom eventualno preporuči novim štićenicima.

Nekadašnji plejmejker je u intervjuu za Sport Klub pričao o najboljim momentima u karijeri, razočaranjima, moćnom timu iz Železnika, odlasku Korija Voldena u Crvenu zvezdu, dolasku Kodija Milera Mekinjateja u Partizanu, Draganu Šakoti, ali i rani zbog neodlaska na Olimpijske igre 2004.

Ovog leta navršava se 20 godina od kako ste debitovali za prvi tim FMP. Kako vam danas izgleda košarka, šta se u međuvremenu najviše promenilo i kako biste ocenili sistem rada u Srbiji sa decom?

Potpuno je drugačije. Tada je važilo pravilo da punoletni igrači potpisuju šestogodišnje ugovore. U tom trenutku nije postojala ABA liga i bio je sistem da igrači iz FMP idu na pozajmicu, prvo u Srem iz Sremske Mitrovice, gde sam proveo dve godine, a posle u čačanski Borac. Sjajan sistem, uigran način rada jer si sa 18, 19 godina dobijao šansu da u Prvoj B ligi igraš sa kvalitetnim ekipama i imao si priliku da se kališ i stičeš iskustvo, što je bilo veoma dragoceno po povratku u Železnik. Drugačije je u odnosu na ovo što danas možemo da vidimo. I takmičenja su drugačija. Rad sa mladima bio je drugačiji. FMP je uvek bio fabrika talenata koji su kasnije postajali izvanredni košarkaši. To se i sada dešava, nastavljena je tradicija, ali u moje vreme mlađi igrači su više dobijali šansu,“ ističe Zoroski za Sport Klub.

Za vreme vašeg boravka u Železniku klub je osvojio ABA ligu i Kup Radivoja Koraća, bio je finalista prvenstva Srbije i polufinalista ULEB kupa u sezoni 2003/04. Da li bi rezultati bili još bolji da ste imali i adekvatnu podršku sa tribina?

„Imali smo zaista jaku ekipu, konkurentnu u svim takmičenjima. Bili smo i četvrtfinalisti ULEB kupa i tih godina smo imali značaju ulogu u Evropi što nije bilo lako. Što se tiče navijača, nismo se obazirali i nismo razmišljali na taj način. Igrali smo lepu košarku, ali protiv Partizana i Zvezde i u Železniku smo uvek imali njihove navijače, kao da igramo u ‘Pioniru’. Međutim, pamtim da je u ULEB kupu u četvrtfinalnim duelima sa Huventudom i Hapoelom bila super atmosfera. Nismo imali navijače, ali imali smo koliko-toliko podršku da ostvarimo zapažene rezultate tih godina.“

U dresu Pantera proveli ste ukupno deset godina i bili svedok napretka kluba koji nije bio nalik drugima. FMP je sve imao svoje, pod svodovima dvorane u Železniku apsolutno ništa nije manjkalo. Da li je moglo da se uradi i više od ‘samo’ dva osvojena trofeja?

U klub sam došao kao kadet još 1994. i ‘zakačio’ sam mnoge generacije – Aleksića, Bulatovića, posle Vesu Petrovića, Šekularca… Imali smo jaku ekipu, u petorci Vesa, Frimen, Aškrabić, Nikolić i ja, na klupi Boki Popović, Plisnić, sledeće godine Krstović, Jorović… još raznovrsnija ekipa, koja je imali na svakoj poziciji po dvojicu kvalitetnih igrača. To je godina kada smo igrali polufinale ULEB kupa i nesrećno ispali od Hapoela jer smo imali trojicu povređenenih igrača iz petorke. Frimen je igrao sa jednom nogom, a van ekipe smo bili Kimani Frend i ja. Hapoel smo prethodno u grupi dva puta dobili sa po 20 poena razlike. Jak Hapoel sa Vilijem Solomonom, Kelijem Mekartijem i Tundžijem Avodžobijem. U dva polufinalna meča su nas dobili za koš i ušli u finale. Kasnije su i osvojili trofej ubedljivom pobedom protiv Real Madrida, a pitanje je šta bi bilo da smo mi obezbedili duel sa Realom, koji je, koliko se sećam, imao garantovano mesto u Evroligi, tako da bismo i mi dobili šansu da se oprobamo u elitnom takmičenju.“

Da li su to i najbolniji trenuci decenijskog staža u Železniku?

„To i povreda koja me je odvojila od reprezentacije Srbije. I sve to u nekoliko meseci. Povredio sam se u četvrtfinalu protiv Huventuda i nisam bio u timu za mečeve sa Hapoelom. Kimani mi je pao na nogu i u najgorem mogućem trenutku izbacio iz koloseka jer sam imao sjajnu sezonu. Bio sam u konkurenciji za reprezentaciju i čovek me pošalje na dvomesečno bolovanje. Koleno je nastradalo i nisam igrao do kraja sezone. Žao mi je i što sezonu ranije nismo uradili više. Osvojili smo Kup Radivoja Koraća i u finalu prvenstva izgubili od Partizana 3:0. Imali smo odličnu ekipu, mogli smo više.“

Dve sezone saigrač vam je bio Redži Frimen, poslednjih meseci često spominjan i u pozitivnom i u negativnom kontekstu?

„Uživao sam da igram sa Redžijem. Polivalentan igrač kakvih ni danas nema mnogo. Igrao je sve tri spoljne pozicije i radio je sve na terenu. Bio je igrač koji je mogao da završi mnogo stvari, a što je još bitnije preuzimao je odgovornost kad god je bilo teško. Što se tiče ostalih stravi, to je druga priča, ali mislim da je mnogo koristio ekipi. Mmogao si da naučiš od njega jer je stvarno znao košarku. Kimani? Fizički je bio dominantan. Kuburili smo sa ‘peticom’ i Vlada Đurović ga je doveo na probu. Posle prvog treninga zaključio sam da je ‘životinja’ i da ima neverovatne fizičke predispozicije koje su nam bile neophodne u tom trenutku. Bio je odličan te sezone i posle je otišao u Hapoel.

SK

U dresu Pantera najduže ste sarađivali  upravo sa Đurovićem, a tu su bili još pokojni Aco Petrović i Miodrag Baletić?

Vlada je trener šmeker. Znao je tačno šta od kog igrača može da izvuče i da motiviše ekipu. To je uvek bio njegov najveći adut. Imao je ogromno iskustvo, trenirao je najveće asove nekadašnje Jugoslavije i još jednom ponavljam, mnogo mi je žao što te sezone nismo uspeli da se plasiramo u finale ULEB kupa jer smo igrali lepo i bili smo dominantni. Đurović je uspeo da napravi odličnu hemiju u timu i malo nam je falilo da napravimo ogroman korak ka Evroligi… Vlada je tačno znao kako svakog igrača da motiviše,“ kaže Zoroski i nastavlja:

„Ja sam se uglavnom oslanjao na svoj rad, to mi je najviše doprinosilo i trudio sam se da treniram što više mogu jer je bila ogromna konkurencija. FMP je dovodio najbolje mlade igrače iz regiona i trebalo je opstati i izboriti se za status.“

Mnogo igrača prošlo je kroz Železnik za vreme vašeg mandata, da li biste nekog da izdvojite?

Sa Aškrabićem sam se razumeo bukvalno žmureći. Igrali smo zajedno i u mlađim kategorijama. Imali smo dogovor kod utrčavanja, ja sam trčao bez lopte, on je bio kao drugi plejmejke… Imao je sjajan pregled igre i znao je gde idem i kako idem. Postizali smo mnogo lakih poena.

Tih godina pojavila se i informacija da biste iz kluba iz predgrađa mogli da se preselite u Partizan?

„Koliko se sećam bilo je interesovanja, ali je sve ostalo na tome. To je bila poslednja sezona kada sam povredio koleni i to me je mnogo omelo u planovima. Krivo mi je bilo zbog Olimpijskih igara 2004. godine. Tog leta sam otišao u inostranstvo. Prvu sezonu van Srbije proveo sam u Olimpijakosu.

Posle Grčke bili ste u Belgiji, Rusiji, Španiji, ponovo Grčkoj i poslednje tri sezone u Italiji. Kada se podvuče crta…

Zadovoljan sam. Imao sam dobru karijeru i drago mi je što sam bio u mnogo zemalja koje u košarci nešto znače. Dve sezone igrao sam Evroligu, sa Olimpijakosom i Panioniosom, upoznao mnogo ljudi, naučio jezike što mi sad mnogo znači u poslu i napravio odlične kontakte.

Sa terena ste se preselili u kancelariju. Koliko je naporno voditi računa o karijerama igrača, ali i o svemu ostalom što nosi taj posao?

„Imam svoju filozofiju rada, ideju i politiku kako to treba da izgleda i da funkcioniše, pogotovo što sam bio igrač i prošao sam mnogo toga. Uspeo sam da napravim svoju priču, da to bude drugačija agentska priča u svakom mogućem smislu. Ovo mi je treća godina od kako samostalno radim i izuzetno sam zadovoljan. Kompanija je stabilna i ima priznato ime, iako smo još mladi. Imam jednog, dvojicu partnera, ali uglavnom sam funkcionišem. Nemam veliki broj igrača i ne želim da imam. Vodim računa o svakom ponaosob do detalja. Moje mišljenje je da kada imaš politiku kakvu ja imam, gde pokušavaš da napraviš nešto sa mnogo detalja, i ne možeš da imaš mnogo klijenata ako želiš da radiš na pravi način.“

Život košarkaša vam je dobro poznat, a kakav je život agenta, koliko ima odricanja?

„Zavisi od čoveka do čoveka. Već sam rekao da sam se uvek oslanjao na svoj rad, naporno sam trenirao i to iz mene ne izlazi ni danas. Do prekida sezone zbog pandemije koronavirusa non-stop sam bio na putu, trudim se da obilazim svoje klijente i vodim računa o svim stvarima kako se razvijaju. Najveća mi je satisfakcija da vidim kako se razvijaju i napreduju u karijeri, a ja sam tu da im pomognem u svakom mogućem smislu. Ima odricanja, međutim, ima više satisfakcije kad vidiš da momci prave dobre poteze sa savetima koje im dajem i da rastu kao igrači.

Konkurencija u menadžerskim vodama je vrlo jaka, kako su vas prihvatile starije kolege?

„Iskreno nisam ni obraćao pažnju niti obraćam pažnju na to. Poštujem svakog ko radi ovaj posao i kako radi, to je njihova stvar. Trudim se da se skoncentrišem na svoje obaveze i svoj način rada. Imam svoj put i želim da napravim priču koja je samo moja, da nema veze ni sa kim drugim. Svaka čast svakome šta je napravio, ali ja gledam samo svoj posao i to me jedino interesuje,“ naglašava Zoroski i podvlači da nije lako doći do novih klijenata.

„Potrebno je vreme da igrači vide kako funkcionišeš i koliko imaš košarkaškog znanja i kredibiliteta. Mislim da je u ovom poslu presudan kredibilitet i koliko ljudi veruju u ono što radiš. To je jako bitno. Kada se upoznaješ sa igračima, kada te ne poznaju, a meni je tako bilo, potrebno je vreme. Kasnije je lakše, vide oni kako sve to izgleda i da sam im posvećen do krajnjih granica. Nikad nema opuštanja. 24/7 moraš da budeš u poslu i da vodiš računa o svemu ako želiš da budeš uspešan. Moj stav je, ako neko razume kako ja gledam na te stvari – super, on je za mena, ako ne razume – onda je za nekog drugog i to je to.

Prelazni rok u Srbiji obeležio je transfer Korija Voldena iz Partizana u Crvenu zvezdu. Da li je Amerikanac tražio vaš savet pre nego što se odlučio da prihvati ponudu najvećeg rivala?

Rekao sam da imam jednog partnera u Sjedinjenim Američkim Državama i on je odlučivao u ovom slučaju. Njemu je u interesu bilo da Kori igra Evroligu i zaista na tu temu nemam šta da dodam. To je bila odluka američkog agenta. On zna šta je najbolje za njega i tu nema mnogo priče.

Voldenovo mesto u Humskoj zauzeo je Kodi Miler Mekintajer, takođe, vaš igrač?

Mislim da je Partizan dovođenjem Mekintajera napravio pravi potez. Kodi je sjajan igrač, sjajan momak i to će da pokaže. U Cedeviti je pokazao samo deo mogućnosti i verujem da će ljudi tek da vide koliko je dobar košarkaš i šta stvari zna. Mekintajer je polivalentan igrač koji radi mnogo stvari na terenu. Biće sjajno pojačanje za crno-bele. Izuzetno je zadovoljan što je potpisao, želeo je da dođe… Nekoliko puta tokom prošle sezone bio je ovde u Beogradu kod mene i uzbuđen je što će da zaigra za Partizan. Bilo je priče i interesovanja i prošle godine, ali se transfer realizovan ovog leta u obostranom interesu. Kodi je vrlo pametan momak, sve prati, poznaje ligu i neće biti nikakvog problema da se uklopi u ekipu i ambijent.

Vaš klijent je i doskorašnji trener Crvene zvezde Dragan Šakota. Da li je postojala mogućnost da ostane na Kalemegdanu i kakvi su njegovi planovi?

„Šale i dalje želi da da radi kao trener. Posle sezone koju je imao u Zvezi mislim da je ponovo na mapi. Pre toga je sa AEK preokrenuo sezonu i osvojio Kup Grčke i FIBA Ligu šampiona. Videćemo, neke ekipe su bile zainteresovane, ali želeo je da sačekamo da vidimo kako će sezona da krene. Nemam dilemu da će biti zainteresovanih ekipa za njega. Šakota je kvalitetan trener, a to je pokazao i kada se vratio u Zvezdu. Imao je velike pobede u Evroligi i ekipa je pre prekida sezone počela da igra značajno bolje. Što se tiče odlaska, procenio je da je Zvezdi potreban trener koji će u klubu biti na duže staze, kao što je Sale Obradović. Rastali su se u fenomenalnim odnosima.

Koliko aktuelna zdravstvena situacija u svetu utiče na transfer tržište, mnogo je nepoznanica?

„Već utiče na budžete klubova. Neki su smanjili budžet 10 odsto, neki 20, neki 30 odsto i situacija uopšte nije laka. Svi se ponašaju kao da će sezona da počne na vreme, mada Nemci su već saopštili da će liga da im startuje tek u novembru. Imaćemo ovog leta mnogo dobrih igrača bez klubova. Situacija je specifična i igrači koji to shvati na vreme biće u prednosti. Da li se plaše pandemije? Mogu da im poručim da ostanu pozitivni i da se pripremaju za sezonu kao i za svaku prethodnu. Ne zavisi od nas i tu nema mnogo toga što može da se uradi. Treba da budemo pozitivini i vidimo šta će biti,“ rekao je Zoroski.

Čović predsednik i Čović predsednik

Kako je lakše sarađivati sa prvim čovekom Crvene zvezde Nebojšom Čovićem, kao menadžer ili nekada kao igrač?

Drugačije je sada. Tada sam bio igrač, sada sam agent. Ovo je posao. Imam odličan poslovni odnos i sa njim i sa drugim klubovima. Želim da tako i ostane i da se time rukovodim u narednim godinama. Najbitnije je da sa svima razgovaram kako jeste i da prenosim informacije kakve jesu. Ne samo sa klubovima, već i sa igračima,“ kaže 41-godišnji Zoroski.