Čupić za SK: Partizan da pozove, ne bih razmišljao sekund!

Skener 7. maj 202110:01 > 10:32 1 komentar
Privatna arhiva

Srbija, Danska, ponovo Srbija, propao angažman u bogati Bahčešehir, Jerevan, rat u Jermeniji (oblast Nagorno Karabah) i na kraju blagodeti rajskog Kipra. Od kraja januara ove godine stanovnik je Nikozije.

Golman Olimpijakosa Stefan Čupić deli sudbinu mnogih čuvara mreže. Svaki pokret je pod lupom navijača, greške su neoprostive, a nagrada za dobre partije često nedostižna.

Povezane vesti

Dvadesetsedmogodišnji Čupić je sa reprezentacijom Srbije do 19 godina bio šampion, te 2013. ceo svet bio je njegov, otvorenih očiju maštao je o pristojnoj karijeri, ali kockice se nisu poklopile baš kako je planirao. Možda bi sve bilo drugačije da u leto 2018. volšebno nije ostao bez angažmana u redove aktuelnog šampiona Turske Bahčešehira, ali umesto prelep grad šest meseci kasnije otišao je u Ararat Jerevan, klub sa kojim je osvojio dva prvenstva i Kup Jermenije.

Bio je strpljiv, verovao je da će da se pojavi neka ponuda i za njega… I pojavila se. Zazvonio je telefon, na liniji Dragoslav Jevrić. Nekadašnji čuvar mreže Crvene zvezde i reprezentacije Jugoslavije, danas menadžer, karijeru je završio u Omoniji i njegova reč na Kipru se poštuje. Čupiću je bilo dovoljno da čuje: ‘Hoće te Olimpijakos'“.

Kipar kao da mi je suđen. Kada mi je Jevrić saopštio da postoji interesovanje kluba iz Nikozije, bukvalno po svaku cenu želeo sam da dođem na Kipar. Zbog kvaliteta lige, načina života i velikog tržišta ovde. Ukoliko sezonu odigraš dobro možeš da ideš na viši nivou. Posle jermenske lige, koja realno nije na nekom nivou, neću da kažem poluamaterskom, ali kad pogledaš terene i tribine vidiš da to nije to toliko ozbiljno, dolazak na Kipar je veliki korak napred. Prvi utisak mi je bio – vraćam se na fudbalsko tržište i ponovo ću biti na oku ozbiljnih klubova,“ ističe Čupić za Sport Klub i nastavlja:

Nikozija podeljen grad, granica…

Elitna liga Kipra ima 12 klubova, a tri dolaze iz Nikozije – Olimpijakos, Omonija i Apoel. Grad je podeljen na južni i severni i ukupno ima oko 120.000 stanovnika.

„Volim istoriju i znao sam da je Nikozija podeljen grad, uostalom kao i država Kipar. Na jednoj strani Grci, na drugoj Turci, koji zauzimaju oko 1/3 ostrva. Invazija Turaka na Kipar bila je 1974. i zemlja je od tada podeljena. Sedamsto metara od moje zgrade je hipodrom. Šetate i odjednom granica. Isti je slučaj i u starom gradu. Moraš da izvadiš pasoš ukoliko želiš da odeš u Serevni Kipar. Pažnju mi je skrenuo još jedan detalj. Naime, kada dolaziš iz Larnake i ulaziš u Nikoziju na brdu pokraj autoputa je instalirana velika zastava Severnog Kipra, bela sa dve crvene linije i crvenim polumesecom. Naravno da je provokacija. Koliko sam čuo, želeli bi oni da budu u sastavu Kipra zbog Evropske Unije i povlastica, ali Kipar to neće da im dozvoli.“

Kažem, Kipar kao da mi je suđen. Prošlog leta ostavio sam odličan utisak protiv Omonije u kvalifikacijama za Ligu šampiona, kasnije i protiv Crvene zvezde, na istom stadionu u Nikoziji. Branio sam vrlo dobro i sa Ararat Jermenijom eliminisali smo prvaka Kipra. Iz priče sa Jevrićem saznao sam da se Olimpijakos još tada raspitivao kod ljudi iz Omonije. Rekli su sve najbolje. Znači mi da ljudi imaju lepo mišljenje o meni jer nikad ne znaš šta može u budućnosti da se dogodi. Možda dobijem poziv Omonije, uz APOEL ubedljivo najtrofejniji klub na Kipru. Sada sam u Olimpijakosu, klubu velike tradicije i cilj mi je da napredujem, da budem ljudima na oku. Protiv Zvezde sam branio na istom stadionu, a na njemu je uskoro i finale Kupa. Emisari Olimpijakosa su me gledali i ta dva duela sigurno su bila ključna za moj dolazak.“

Srpski čuvar mreže ugovor sa Olimpijakosom (godinu i po dana) potpisao je u finišu zimskog prelaznog roka. Bilo je problema, ali Stefanova odluka da zaigra u klubu iz Nikozije bila je jača od svega.

Doveli su me da branim i zaista nisam mnogo razmišljao. Bilo je malo problema jer sam potpisao jedan ugovor sa Ararat Jermenijom i u januaru je trebalo da budem sloboda, međutim, posle se ispostavilo da imam još šest meseci i Olimpijakos je mora da plati obeštećenje. Prvi utisci po dolasku na Kipar bili su – vau, duševljenje. Međutim, kada sam kročio na ostvro dočekalo me je ‘zaključavanje’ zbog koronavirusa. I sada je aktuelan lokdaun. Sva ona sloboda koju sam imao u Srbiji i u Jermeniji ovde sam izgubio. Nisam mogao da mrdnem, sediš kod kuće, ideš na treninge, uzimaš hranu i to je to. Ništa drugo nisam mogao da radim u prvih mesec dana.“

Negde u isto vreme kada je Čupić stavio paraf, na klupu kiparskog tima seo je Čedomir Javenski. Nekadašnji trener Crvene zvezde preporodio je Olimpijakos i obezbedio mesto u plej-ofu.

Stefan Čupić
Srdjan Stevanovic/Getty Images

„U klub sam došao na poziv Čedinog prethodnika, ali kod Janevskog sam debitovao. Pobedili smo Nea Salaminu u važnom meču za plasman u plej-of. Upisali smo tri boda posle deset vezanih neuspeha i krenuli ka Top 6, ali imao sam nesreću da se povredim već u sledećoj utakmicu protiv APOEL. Dobro sam branio u prva dva meča, ali nakon sudara sa igračem APOEL, koji me, ne znam iz kog razloga, nije preskočio, stradala je jagodična kost i morao sam na operaciju. Sve mi se srušilo u trenutku. Imao sam viziju, krenulo je sve kako treba, bio sam presrećan i odjednom sve mi se srušilo.“

Sagovornik Sport Kluba ističe da je imao sreću što mu nije polomljena i vilica.

Mogao sam da prođem kao Petr Čeh... Posle pet nedelja počeo sam lagano da radim sa loptom, a posle sedam sa ekipom. Ubrzo posle toga ušao sam u trening bez maske i trener Janevski me je vratio na gol u utakmici sa Anotrozisom. Prekrstio sam se i poželeo da mi se ne ponovi povreda ili da ne napravim neku grešku. Nisam očekivao da ću posle tolike pauze da odigram tako dobro, a da sve bude još lepše pobedili smo u gostima 2:0. Menjalo mi se raspoloženje tokom oporavka. Posle dve nedelje oporavka mislio sam ko zna kada ću da se vratim. Poskočim i sve me zaboli, a osetim i da se nešto mrda. Posle sedme, osme nedelje samo je kliknulo, prešao sam barijeru i vratio se.“

Nigde bez porodice

Srpski golman je ponosan što i na Kipru ima veliku podršku porodice.

Privatna arhiva

„Supruga Vesna, sin Vidoja i pomeranac Mili. Nas četvoro idemo od zemlje do zemlje. Mislim da sve iz kuće polazi. Imam veliku sreću da me prate i podržavaju. Srećan sam što moj sin raste uz mene,“ ističe Čupić.

Prve dane na Kipru olakšao mu je Nemanja Miletić, nekadašnji bek Partizana, koji je u međuvremenu otišao u Premijer ligu Rusije.

„Igrao je promenljivo, menjali su se treneri i nikako nije mogao da ‘uhvati’ ritam. Dolaskom Janevskog zaigrao je odlično i vrlo brzo dobio je poziv Ufe. Baš smo se lepo družili i mogu da kažem da sam dobio prijatelja za ceo život. Mileta je izuzetno skroman, a da je malo prgaviji i namazaniji sigurno bi napravio bolju karijeru. Nisam upoznao skromnijeg čoveka od njega. Mnogo dobar fudbaler i veliki profesionalac. Koliko taj čovek trenira i radi i stalno priča da nije dovoljno spreman. U Ufi se non-stop ‘ponavlja’, trči… a i dalje priča da nije spreman. Kako onda izgleda kada je spreman?

Oduševio ga je i Janevski

Promenio je momentum ekipe. Ne možeš momke koje zatekneš u klubu za mesec dana da naučiš da igraju fudbal. On je samo usadio pobednički mentalitet i dao je šansu svim momcima. Nema nezadovoljnog igrača među nama. Pojedinci nisu postojali pre Čedinog dolaska, a nekolicina mladih sada je u sjajnoj formi. Janevski je uspeo ekipu da disciplinuje, da pozadi ‘zategne’, da igramo na kontranapade… Plate u Olimpijakosu nisu kao u Omoniji, AEL, APOEL, Anortozisu, ali su pristojne, a Čeda je od prosečne ekipe napravio tim koji se plasirao u finale kupa.

Na Kipru je fudbalski ponovo ‘progleda’ i okrenuo novu stranicu u karijeri. Sada mnogo optimističnije gleda u budućnost.

Posle Jermenije u mojoj glavi bilo je samo da se vratim na fudbalsku mapu. Realno, nijedan moj drugar iz Ararata nije otišao u neku fudbalsku zemlju. Ili ideš u Kazahstan ili u Emirate ili u rusku drugu ligu. To mi nije primamljivo. Hoću u Kazahstan možda u 35. godini da zaradim novac. Gledao sam da se vratim u neku fudbalsku zemlju. Nadao sam se da će posle kvalifikacija da se pojavi neka ponuda, ali nije je bilo. Srećom, sada sam u Olimpijakosu i verujem da ću dokazati da sam fudbaler koji može da igra na top nivou. Cilj mi je da sledeće sezone odigram najbolje što mogu i da eventualno odem u neki veći klub. Želim svake godine da napredujem.

Bašakšehir – šok i neverica

„Život mi se promenio kada u leto 2018. nije realizovan transfer u Bašakšehir. Misliš sam da je sve završeno, ali… U avgustu 2018. bio sam u Istanbulu, samo je potpis nedostajao. U tom periodu imao sam i izuzetno dobru ponudu Radničkog, sa Nenadom Lalatovićem na klupi, ali kako da dođem u Niš kad Turci nude toliki ugovor? I na kraju sve mi se srušilo. Posle šoka i šest meseci bez kluba odlučio sam da odem u Jermeniju. Možda sam mogao i bolje da prođem, ali ne žalim se, bilo mi je lepo u Jerevanu.“

Čupić nikad nije krio da je strastven navijač Košarkaškog kluba Partizan, a pred duel sa Crvenom zvezdom u kvalifikacijama za Ligu Evrope bio je na meti pristalica sprskog šampiona. Priznaje da ne bi mogao da odoli pozivu iz Humske…

„Partizan ima Vladimira Stojkovića, a o njemu je suvišno bilo šta da pričam. Čovek ima karijeru o kojoj svaki golman sanja. Branio je na tri Svetska prvenstava, bio je u Engleskoj, Španiji, Portugaliji… Stojke je ime i prezime za sve golmane u Srbiji i dok god može da stoji na nogama treba da brani za Partizan. Sad, kada bi se otvorilo mesto i klub iz Humske me nekad u budućnosti eventualno pozvao, ne bih razmišljao sekund. Nije baš sjajna situacija u klubu koliko mogu da vidim iz medija, ali to me ne bi mnogo interesovalo. Želja mi je da, ako je moguće, obučem crno-beli dres, ako ne, opet ću na tribini da budem. Voleo bih da ‘osetim’ taj izlazak na teren. Dok sam branio protiv Partizana, pa kad izlaziš na JNA i čuje se himna, proradi neka emocija, nešto posebno.

Stefanov pet godina mlađi brat Miloš je na platnom spisku Crvene zvezde.

Miloš i ja na golu večitih u derbiju? Nikad se ne zna i ništa nije nemoguće. Brat je veliki zvezdaš, ove sezone bio je na pozajmici u Zlatiboru. Ako postoji jedan promil šanse da se nešto tako dogodi, nadu niko ne može da nam oduzme. Bilo bi sjajno, neponovljivo,“ naglasio je Čupić.

Olimpijakos kao OFK Beograd

Olimpijakos je poslednju od tri šampionske titule osvojio 1971, dok je u nacionalnom kupu najbolji bio 1977. Njihovi gradski rivali APOEL (28) i Omonija (21) zajedno imaju 49 pehara prvaka Kipra.

Ako bih poredio sa Beogradom, Olimpijakos je preslikan OFK Beograd, klub u kome sam počeo karijeru i koji mi mnogo znači. Stari gradski klub sa velikom tradicijom za koji navijaju porodični ljudi, starosedeoci. Klub ima dušu i poštuju ga i navijači APOELA i Omonije. Kada smo ušli u finale Kupa, na stadionu nas je, i pored korona mera, dočekalo više od 1.000 ljudi. Niko nije očekivao da ćemo da se borimo za trofej.“

Finale protiv Anortozisa je 15. maja na GSP stadionu u Nikoziji.

Pobedom bismo obezbedili mesto u evropskim kvalifikacijama. Osvojio sam Evropsko prvenstvo sa selekcijom Srbije do 19 godina, imam dve titule i jedan Superkup u Danskoj i Jermeniji i nedostaje mi još kup. Mislim da je vreme da ga osvojim sa Olimpijakosom,“ kaže Čupić.

 

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare