Maksić za SK: Problem Srbije nije samo selektor

Skener 8. dec 202010:01 > 10:04 1 komentar
RK Partizan/Maja Nastić

Bio je reprezentativac Jugoslavije, osvajač bronzanih medalja na Svetskim šampionatima 1999. i 2001. godine, u tri navrata igrač Crvene zvezde, ali je karijeru završio u Partizanu i danas je trener crno-belih.

Četvrdesetosmogodišnji Nenad Maksić u klubu iz Humske spoznao je obe strane medalje, bio je na vrhuncu, učesnik Lige šampiona, ali i deo kolektiva bez jasnog cilja, sa nadom da će sutra biti bolje. To sutra je došlo, na radost pristalica devetostrukog šamapiona države, ali i za dobrobit srpskog rukometa.

Povezane vesti

U Humskoj od letos duvaju neki prijatniji vetrovi, dolaskom ozbiljnih sponzora situacija u klubu se stabilozovala, a igre i rezultati Maksićevog tima potvrđuju da crno-beli imaju razlog da budu zadovoljni.

Prošli smo kroz veoma teške trenutke, svi u klubu, ali sada je situacija mnogo bolja zahvaljujući i predsedniku Željku Perkuniću i sportskom direktoru Saletu Blagojeviću koji je dugo tu i koji je sve to prošao sa nama i prolazi i prolaziće. Hvala svima u klubu, da ne nabrajan imena, nekoga ću da zaboravim, znaju oni na koje mislim, prepoznaće se. Uložili su veliki napor da sistem funkcioniše. Da, to je jeste jedan od razloga što ekipa dobro igra i beleži dobre rezultate,“ ističe Maksić u intervjuu za Sport Klub.

Rođeni Smederevac ostao je veran gradu na obali Dunava. Svakodnevno putuje za Beograd, a ispunjava ga rad sa momcima u kojima vidi budućnost, ne samo Partizana, već srpskog rukometa.

„Nisam iznenađen rezultatima. Imamo dva poraza iz deset utakmica, poslednji je bio od Vojvodine, sedmostrukog uzastopnog šampiona. Imamo dobru ekipu, postoji sistem, a očekivanja u Partizanu su uvek najviša. Bilo nam je potrebno malo vremena da ‘složimo’ kockice, više smo očekivali od završnice Kupa Srbije, ali došao je prerano za nas i znali smo da možda neće biti kako treba. Vojvodina je zadržala kostur tima koji godinama igra i to se vidi po rezutatima.

Trener i otac u isto vreme

Maksić u Partizanu ima nezahvalnu uloga – Aleksi je i otac i trener.

„Teško je. Mislim da je talentovaniji od mene, u svim parametrima, ali karakteri smo skroz drugačiji. U nekim trenucima taj karakter mu pomaže, ali rekao bih da mu je dosad više odmogao jer živimo u zemlji gde se to drugačijim očima gleda. Trudim se da nađem neku sredinu, nekad bude dobro, nekad loše. Ove sezone igra vrlo dobro i izgleda da je konačno, sa 22 godine, shvatio neke stvari. Sigurno razmišlja kako drugi gledaju na njega, međutim, mislim da je moj problem veći jer vodim računa o celoj ekipi i plus o njemu.Trebalo bi da iskoristi ovu situaciju da odigra dobro, a svi znamo da je možda najbolje da krene svojim putem posle godina zajedničkog rada. Talentovan je, igra na poziciji srednjeg beka, i samo od njega zavisi kako će to da izgura. Ima maksimalnu podršku i kluba i saigrača i moju,“ kaže Maksić čiji tim u grupi A ima učinak 8-2.

Partizan ima jedan od najmlađih timova u Arkus ligi, a Maksića raduje što su se u klub vratili nešto stariji, provereni golman Strahinja Milić, koji je sa Vardarom 2017. bio prvak Evrope, i Ivan Dimitrijević.

Džambo Milić je više u trenerskoj ulozi, pokušavamo da se vrati posle dvogodišnje pauze. Ima i svojih privatnih obaveza i probleme sa kilažom, ali stvarno se trudi da pomogne mlađim golmanima, što se uostalom vidi na terenu. Moram naročiti da pohvalim Andreja Trnavca, dobro brani u kontinuitetu, iako su mu tek 22 godine. U ekipi su novi samo Nenad Mandić i Luka Dragović, a ostali su svi uglavnom prošli kroz Partizanovu školu, što mi je izuzetno drago. Neki su možda očekivali da ćemo biti slabiji, ali mi smo znali da ulazak u četiri najbolja u grupi i plasman u ligu za prvaka ne dolazi u pitanje.

Nekadašnji reprezentativac je umereni optimista, ali veruje da njegova ekipa već ove sezone može da se uključi u borbu za titulu.

Kada sam otišao pre dve godine u Dohu, te godine smo se borili za titulu iako niko nije računao na nas. Borili smo se do poslednje utakmice sa Vojvodinom u Novom Sadu. Nadam se da to može da se dogodi i ove sezone. Svakako bih prednost dao Novosađanima, koji su i po budžetu i po sastavu tima, iskustvu, organizaciji i autoritetu koji imaju u prednosti u odnosu na druge ekipe. Treniraćemo, ako budemo imali kontinuitet i ako nas ova zdravstvena situacija ne zaustavi, verujem da možemo daleko da doguramo. Prekid prvenstva za sve mlađe ekipe bio bi veliki problem. Imamo velike šanse da napravimo dobar rezultat,“ naglašava Maksić koji potencira da je izostanak publike veliki hendikep za njegov tim.

„Nama najmanje odgovara da igramo bez publike. U to sam siguran. Ima tu još mnogo ekipa koje imaju veliku podršku publike – Dubočica iz Leskovca, Rudar iz Kostolca, Šamot iz Aranđelovca… ali nama bi navijači mnogo značili zbog mladih momaka, adrenalinski, da odigraju možda i više nego što mogu. Uvek je na gostovanjima bilo mnogo ‘grobara’, ali tako je kako je.

Letos je mnogo polemike bilo kako treba da izgleda elitni rang srpskog rukometa. Na kraju je odlučeno da 16 timova bude podeljeno u dve grupe, a po četiri najbolje iz svake obezbediće mesto u ligi za prvaka.

Nenad Maksić
RK Partizan/Maja Nastić

Istina, bilo je mnogo različitih mišljenja kako liga treba da funkcioniše i kakav sistem takmičenja da se napravi. Da li je ovo dobro, praktično ili ne… Iskreno, smatram da ne bi trebalo da bude problem jer će na kraju stvarno osam najboljih ekipa biti u završnici i očekujem nikad bolju borbu za trofej. Rukomet je uvek važio za sport manjih sredina, a nas iz Beograda su optuživali da smo krivi što što nema Vrbasa, Proletera, Crvenke… Jednostavno, naišao je takav period što se tiče sponzora i pomoći lokalnih samouprava koje su to finansirale. Treba da se zna da nama ovde niti ko pomaže niti ko odmaže. Spotičavaju nam da dok je rukomet u Beogradu… Šta u Beogradu? Vojvodina je sedam godina prvak, Metaloplastika, Železničar iz Niša i Dinamo iz Pančeva su igrali SEHA ligu. Niko nikome ne može da zabrani da nađe sponzore i oformi dobru ekipu. Nas su pitali da li je moguće da Partizan godinama ne može da nađe ljude koji će da pomognu. Pa nije mogao. Takva je situacija i koga mi da krivimo? Da krivimo Vojvodinu što je sedam godina šampion i što ima podršku. Treba da se ugledamo na bolje i da ‘vučemo’ jedni druge, kao što je ove sezone slučaj.

Strateg crno-belih veruje da rukomet u Srbiji i pored finansijskih nedaća ima perspektivu.

Leskovac je stabilan klub, ozbiljno se vratio, slušamo da će iz godine u godinu biti sve bolji, da žele da igraju Evropu. Dubočica ima podršku lokalne samouprave i to je dobro za naš rukomet. Metaloplastika je stabilna, Rudar, Železničar, Radnički iz Kragujevca, Vojvodina, Dinamo, Proleter želi da sledeće sezone bude bolji… Vidi se neki pomak. Ima prostora za normnalno funkcionisanje, ne na nivou kakvo je u okruženju, ali rekao sam, srpskim klubovima treba da bude cilj da uđu u Ligu Evrope, sa 24 ekipe, sa desetak timova koji su igrali Ligu šampiona. EHF evropski kup je za početak neki realan domet za budućeg prvaka Srbije, ali i ekipe koje imaju ambicije da igraju međunarodna takmičenja.“

Legendarni Veselin Vujović i Veselin Vuković su nekoliko puta isticali da nije potrebno mnogo novca kako bi Srbija imala reprezentativanog predstavnika u Evropi i apelovali na državu da barem deo novca koji odvaja za fudbal i košarku preusmere jednom od najtrofejnijih i najpopularnijih sportova nekadašnje Jugoslavije.

Andreas Rentz/Bongarts/Getty Images

Ne znam koliko je novca potrebno da se formira reprektabilna ekipa za Evropu, ali verujem mnogo manje nego nekim timovima iz Evrope jer imamo gro naših igrača koji bi se vratili u zemlju za mnogo manje novca. U Francuskoj ili Nemačkoj su postavljeni standardi da vrhunskog igrača ne možeš da dovedeš ispod određenog, za nas nepojmljivog, nivoa. Vojvodini ili Partizanu bio bi dovoljan desetostruko manji budžet, možda nama i najmanji u Srbiji jer imamo odličan odnos sa nekadašnjim igračima koji se rado vraćaju u klub. Ubeđen sam da bi, ako nemaju klub, želeli da se vrate i pomognu, kao što sam se ja vratio i odigrao sezonu 2011/12, potom Uroš Mitrović, a evo sada i Milić i Dimitrijević. Mi bismo sigurno imali lakši posao u odnosu na ostale klubove u Srbiji.

Imamo svoju priču, svoje klince i Partizan je po tome poznat. Na poslednjem velikom reprezentativnom takmičenju sedmorica ili osmorica igrača koje sam trenirao, a sa nekima i igrao u Humskoj, nosilo je dres Srebije. To mi je neka lična satisfakcija, ali i satisfakcija za klub. Ne možemo da kažemo da nije sve u novcu jer naravno od nečega mora da se živi, ali svako ima neku svoju priču. Partizan ranije nije mogao da obezbedi plate i stipendije, ali sada je drugačije, imamo novi kurs, i rukovodstvo ima ozbiljan plan da klub bude tamo gde je bio pre sedam, osam godina kada sam i ja bio deo tima.

Strani igrači okupirali su srpsku košarku, Zvezdu i Partizan pogotovo, nešto manje ima ih u fudbalu…

Inostrani igrači bi se mnogo teško odlučili za dolazak u našu zemlju, ne zbog toga što je ovde rukomet slab, već zato što ne možemo da konkurišemo novčano. Nisu nam neophodni stranci. Smatram da bi bilo dovoljno da se obezbede budžeti da naši igrači koji nisu najviša, reprezentatina, klasa, da mogu da igraju ovde ukoliko nemaju klub i razmišljaju da li da odu u Rumuniju, Poljsku ili Izrael za 3.000 ili 4.000 evra mesečno. Siguran sam da bi pristali da ostanu u Srbiji za manje novca. Ovde je život jeftiniji i bilo bi dobro da imamo budžete da takve igrače zadržimo u našoj zemlji. Nama se vratio Dimitrijević, koji ima iskustvo igranja u nemačkoj Bundesligi i koji će mnogo da pomogne mladim bekovima. U Vojvodini je Nemanja Pribak u Pančevu Uroš Mitrović i Nenad Vučković… Partizan je napravio domaćinsku priču, momci vole da se vrate i igraju u crno-belom dresu.

RK Partizan/Maja Nastić

Maksić navodi i primer Košarkaškog kluba Partizan iz vremena kada je Duško Vujošević sedeo na klupi.

„Igrači bi dolazili i za manje novca samo da igraju Ligu šampiona. Mladi igrači su znali da će kod Duleta imati dobar trening, korektan budžet, Evroligu… I znali su da će da odu u bolji klub, za više novca. Tako je bilo i kod nas 2012. godine kada su iz kluba, u mnogo jače timove, otišli Ognjen Radivojević, Vanja Ilić, Dimitrijević… To je neki put, da neko ne pomisli da imam nešto protiv stranaca, ali nama nisu potrebni.“

Reprezentacija – neizbežna tema. Srbija od 2012. ne da nema medalju, nego je frustracija veća iz godine u godinu. Selektori su se menjali, igrači odustajali od državnog tima, a sve vreme provlačila se priča da je spas inostrani trener. Stranac je tu – Španac Toni Đerona, ali Maksić nije siguran da je pitanje selektora zaista ključno.

„Krivica je uvek zajednička i ne možemo da je delimo u procentima ko je više kriv – selektor, igrači ili savez. To je mnogo kompleksnija priča. Došao je Španac i smatram da će psihološki pozitivno delovati jer smo toliko pričali o strancu selektoru. Čak i kroz izjave igrača vidim da se provlači da će konačno iz nekog razloga da bude dobro, ali hajde da vidimo. Tvrdim da problem sigurno nije samo do selektora. Mi smo zbog loših rezultata izgubili autoritet kao reprezentacija. To je osnova svega. Nikad nisam bio u reprezentaciji zbog saveza ili nekog iz saveza ili selektora. Za reprezentaciju sam igrao zbog svoje zemlje. Selektor je taj koji će da izabere igrače, da osmisli plan rada… A šta se dogodilo u međuvremenu? Došli smo u situaciju da pojedini rukometaši iz nekog razloga neće da igraju za državni tim. To nije opravdano. Ne treba tako da se razmišlja i ne treba igrači da vode politiku. Oni su tu da igraju, da se uvek odazovu, a problema će uvek biti. Problema sigurno ima u drugim reprezentacijama, ali mi to ne znamo. Dobar rezultat pokrije probleme. Uostalom, vreme će dati odgovor da li je bilo do selektora ili ne. Ne možemo na osnovu nekoliko kvalifikacionih utakmica ili jednog prvenstva da kažemo to je to ili nije. U Srbiji imamo dobre trenere, ali da ne otvaram tu priču. Neki igrači su odlučili da se vrate u državni tim i već na prvim utakmicama to bi trebalo da bude dobro,“ naglasio je Maksić, koji je u karijeri osvojio 12 trofeja, uključujući i četiri šampionske titule kao igrač Crvene zvezde i Partizana.

 

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare