Dolonc za SK: Penzija jedini izbor, Nole će se vratiti

Skener 17. apr 201712:19 > 12:24
Chris Hyde, Getty Images Sport

Vesna Dolonc je morala da završi tenisku karijeru zbog mononukleoze i brojnih problema sa povredama.

Našli smo je na relaciji Sjedinjene Države – Rusija i bila je raspoložena da nam odgovori na nekoliko pitanja. Pošto se ona raspisala, mi nećemo da dužimo sa uvodom.

Pre svega, koliko tеško je za vrhunskog sportistu da sebi kaže „gotovo je, moram da se povučem“?
– Za mnoge sportiste je veoma teško da donesu tu odluku. Postoji mnogo razloga, a mislim da je najčešći strah od nesigurnosti. Po mom mišljenju, ako znate čime ćete se baviti i ako se osećate spremnim za to i uzbuđeni ste zbog novih izazova, onda vam, u suštini, ta odluka lako pada.

Već si odlučila da ćeš biti trener. Šta je potrebno da se napravi ta tranzicija od profesionalnog igrača do ozbiljnog trenera?
– Prvo morate shvatiti da ako ste bili dobar, čak i vrhunski igrač, to ne znači da ćete biti i takav trener. To je potpuno drugi posao. Kada igrate, o većini stvari i ne razmišljate, radite dosta toga po automatizmu. Ali, ako ste trener, morate da shvatite probleme, njihove korene, kako ih rešiti, a onda to da objasnite igraču ili igračici koju trenirate. Ono što hoću da kažem je da mora mnogo da se uči da biste bili dobar trener, da radite na sebi, da pričate sa drugim trenerima, da prisustvujete seminarima. Nakon nekog vremena i nakon određene akumulacije znanja, moći ćete sami da držite treninge i da imate sopstvenu viziju tenisa i trenerskog posla.

Getty Images/ David Rogers

Da li se slažeš da je za vrhunski sport potrebno samo 10% talenta, a ostalih 90% je rad?
– Možda da pomerimo te cifre za talenat na 20-30%? 🙂

Da li misliš da Novak Đoković može da se vrati starom, vrhunskom nivou tenisa?
– Sigurna sam da će se vratiti na vrhunski nivo. Ponekad se i najboljima dese usponi i padovi. Ipak smo svi ljudska bića.

Čini se da je Olga Danilović veliki talenat i da ima sve da bude u vrhu WTA tura u ne tako dalekoj budućnosti. Da li si stigla da vidiš neki njen meč?
– Iskreno, nisam stigla da je vidim kako igra. Samo smo se upoznale tokom jednog FED kup meča kada sam se oporavljala od mononukleoze. Sigurna sam da je veoma talentovana i želim joj da što pre bude u samom vrhu WTA tura!

Ana Ivanović je takođe okončala karijeru. Mnogi će reći da je mogla više, ali sa tvoje strane, kao koleginica koja je svesna koliko je teško stići do vrha i čega se Ana sve odricala, verovatno ćeš reći: To je njeno pravo i podržavam njenu odluku?
– Potpuno podržavam njenu odluku. Ako je ona tako odlučila, ako je ona uvidela da je pravi trenutak da prestane, onda je to pravi izbor. Sigurna sam da ta odluka nije došla tek tako i da je dobro razmislila o svemu.

Getty Images Sport, Alex Caparros

Da se vratimo na tebe, u nekim ranijim intervjuima, govorila si o tome da je „reket bio veći od tebe“ kada si počela da treniraš?
– Haha, pri put kada sam uzela reket u ruke, možda nisam imala ni pune tri godine. Imam čak i jednu fotografiju kako stojim i držim reket i reket je bukvalno veći od mene! 🙂

Sada, kada je došao kraj, možeš li da kažeš da si postigla sve ono o čemu si sanjala?

– Postigla sam mnogo toga. Naravno da nisam ispunila baš sve snove, ali one glavne ciljeve koje sam imala u životu, njih sam ispunila.

Šta smatraš svojom najvećom pobedom u karijeri? Trijumf protiv Jelene Janković na Vimbldonu?
– Rekla bih da imam dve najveće pobede, protiv Marion Bartoli na Australian Openu je bila zaista velika pobeda i tada sam se probila među prvih 100 na svetu. I da, druga je ona koju si pomenuo protiv Jelene Janković na Vimbldonu.

Koji ti je bio najbolji udarac?
– Bekend paralela.

Chris Hyde, Getty Images Sport

Sa kime si se najviše družila na WTA turu?
– Generalno, bila sam u dobrim odnosima sa mnogim igračicama i sa dosta njih se čujem i dalje. Ali, najbolja prijateljica, ona koja je uvek bila tu kada mi je bilo potrebno je Jekatarina Bičkova.

Koji je najbolji savet koji si dobila u karijeri?
– Teško mi je padao svaki poraz i jednom, kada sam izgubila meč, čula sam misao koja mi se urezala u sećanje: Teniski život je kao put, ima prave deonice i krivine, uspone i padove i sve je to normalno. Najvažnije u svemu tome je da imate dobro društvo. Dobro društvo vam pomaže da lakše savladate sve te krivine i uspone i zašto uopšte gledati negativno na bilo šta, kada uvek postoji pozitivna strana, kada će se uvek posle oluje razvedriti?

I za kraj, šta bi poručila deci koja počinju da se bave tenisom ili bilo kojim sportom?
– Budite ponosni na to što radite i budite jaki bez obzira na sve. Bavljenjem sportom, jačate svoju ličnost i to je nešto što će ostati uz vas celog života. To je vaš dar!