Igor Kolaković za SK: Odbojci su potrebni "loši momci"

Skener 26. jul 201723:46 > 23:52
Piotr Hawalej, Bongarts/Getty Images

Igora Kolakovića, velikog odbojkaškog stručnjaka i gospodina, nije potrebno posebno predstavljati.

Uvek je odavao utisak unutrašnjeg mira, ali i čoveka koji ostavlja srce i dušu na poslu. Čini se da nikada nije dovoljno priznat za sve ono što je pružio srpskoj odbojci dok je bio selektor.

Sada, Igor Kolaković kuje velike planove sa reprezentacijom Irana, a krajnje minuciozno i iskreno je odgovorio na pitanja redakcije Sport Kluba. Uostalom, ništa drugo nismo ni očekivali od njega.

Radili ste sa reprezentacijom Irana u ovoj Svetskoj ligi. Opišite nam to malo detaljnije i recite nam o odbojkaškom bumu, koji je očigledan tamo u prethodnih nekoliko godina.
Iran je velika zemlja, sa divnim ljudima, koji mnogo vole sport, a narčito odbojku. U Iranu su na prvom mjestu fudbaleri, kao i svuda u svijetu a njima uz rame su odbojkaši po popularnosti. Mnogi igrači se ne pojavljuju puno na javnim mjestima, jer prosto ne mogu da opstanu od fanova koji ih zaustavljaju, traže slikanja, autograme, razgovor. Njihovi ugovori u klubovima dostižu astronomske cifre za odbojkaške prilike, ćak ih ima koji zarađuju i po pola miliona dolara za jednu sezonu. Dvorane, naročito kada igra reprezentacija, su dupke pune. Ljudi prosto žive za odbojku. Svuda u Iranu, ljudi na otvorenim terenima igraju odbojku, svih godina. Kao kod nas mali fudbal. Kada reprezentacija igra negdje van Irana, dolaze iseljenici i iz svih okolnih zemalja da bodre iranski tim. Ovdje je odbojka nevjerovatno popularna.

Koji su budući planovi i ciljevi?
– Nakon Svjetske lige imamo kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo od 10 do 14 avgusta i sredinom septembra Grand Cup u Japanu, turnir najboljih 6 kontinentalnih reprzentacija na svijetu. Ambicije su, svakako da se nađemo sledeće godine na Svjetskom prvenstvu, a u Japanu da se predstavimo u najboljem svijetlu.

Vodili ste i klubove kao što su Ljubljana i Kan. Kakve su tu uspomene i koja je razlika između vođenja kluba i reprezentacije?
– Uspomene su sjajne. Ljubljana je u tom periodu bila veliki evropski klub sa sjajnim igračima. Mnogi od njih sada igraju za slovenačku reprezentaciju, koja postiže odlične rezultate. Klub je bio vrhunski organizovan. Slovenija i Ljubljana su sjajno mjesto za život i rad u sportu. Bilo mi je žao što nisam ostao duže od dvije godine, ali klub je smanjio budžet i od tada nije više ozbiljno kvalitetom zaprijetio u Evropi. Kan, opet , nije ostavio sjajan utisak na mene i pored toga što sam tamo proveo skoro 3 sezone. Utisak je pokvarila poslednja sezona. Uslovi za rad i život su bili sjajni, ali organizacija kluba nije ni blizu pratila kvalitet igrača i tima. Jedan primjer takve organizacije, za takve igrače sa odličnim ugovorima: fizioterapeut se pojavljivao samo na utakmicama, doktora nikad nismo vidjeli. Takođe, ambicija kluba nije iskazivana kada je za to bilo prostora, jer smo drugu sezonu završili na prvom mjestu nakon ligaškog dijela. Logično bi bilo da se za sledeću sezonu zadrži isti nivo kvaliteta, ako ne i da se malo podigne. Stvari su otišle u suprotnom smjeru. Toliko grešaka su napravili u klubu da je bilo čudo da smo opstali u ligi. Čak su nam oduzimani i bodovi zbog finansijskih propusta. To je bio znak da tu nemam više šta da tražim. Rezultat svega je da je prošle sezone Kan ispao iz francuske A lige prvi put u istoriji. Srećan sam što nisam učestvovao u ovom neslavnom dijelu istorije trofejnog kluba.
Razlike u vođenju reprezentacije i kluba su velike. Prije svega, kalendar takmičenja je potpuno drugačiji, sistem takmičenja je drugačiji. Sve to zahtijeva različit način pripreme – i fizičke i mentalne. Igrači u reprezentaciji igraju za svoju zemlju, narod, porodicu a u klubovima za novac. Drugi su mehanizmi koji pokreću igrače na rad, pa treba i različito da se postavite u odnosu na njihove obveze. Reprezentacije su, bar ove koje sam vodio i vodim, na mnogo većem nivou kvaliteta, ali su i očekivanja nacija znatno veća, tako da je i pritisak na rezultat veći…

Piotr Hawalej, Bongarts/Getty Images

Igrali ste svojevremeno i kao tehničar za Budućnost i Partizan. Koliko to iskustvo znači u trenerskoj karijeri?
– Puno, mislim da je ta pozicija dobar preduslov za dobrog trenera. Pogledajte u svijetu koliko dobrih trenera ima koji su igrali na toj poziciji. Imate sjajne primjere u Rezendeu ili Nikoli Grbiću. Pa i ustalim sportovima playmakeri su uglavnom postajali vrhunski treneri. Pogledajte samo u košarci koji su treneri najbolji. Igrači na tim pozicijama imaju širu sliku igre i odnosa u timu, pa čak i van tima od bilo koje druge pozicije.

Ko je bio vaš odbojkaški idol i ko je osoba od koje ste najviše naučili o odbojci i životu?
– Ne mogu da govorim o idolima, ali sam na svakom koraku učio o odbojci i životu. Uvijek sam se trudio da prepoznam šta je dobro, a šta nije, tako da i dan danas nastavljam da učim. Puno je ljudi zaslužno za moj razvoj u svakom smislu. Ti ljudi nisu samo iz odbojke. Ima ih iz različitih sportova, pa i onih koji sa sportom nemaju nikakve veze, a pomogli su mi da se razvijam i napredujem. Nema ovdje prostora da se pomenu sva imena.

Šta mislite o novoj video tehnologiji i mogućnosti da se svaki poen ponovo pregleda?
– Sjajna je to svar, sudijske greške su svedene na minimum, a svjedoci smo da se baš puno puta promijeni odluka nakon zahtjeva trenera, što samo govori koliko su sudije bile sklone greškama i koliko su uticale na krajnji rezultat. Naravno, svaka tehnologija napreduje, pa se nadam da će i ova. Mora se smanjiti vrijeme od zahtjeva za provjeru poena do pokazivanja na velikom ekranu. Tražiće se vjerovatno i atraktivniji način pokazivanja ovih provjera, jer to može biti i dio zabave za gledaoce u dvorani.

Piotr Hawalej, Bongarts/Getty Images

Šuška se i o novim promenama, kao eventualno skraćenje seta na igranje do 20 poena kako bi se udovoljilo TV stanicama, a igra ubrzala. Šta mislite o tome?
– Mislim da je cilj da se smanji vrijeme igranja, ali se luta sa načinom da se to postigne. Čak neka pravila, koja su bila najavljena kao eksperiment na predstojecem Svjetskom prvenstvu za igrače ispod 23 godine, nisu u duhu današnje odbojke. To zahtijeva kompletnu promjenu tehničko-taktičke pripreme, pa čak kompozicije tima u odnosu na današnju odbojku. To je prevelik zaokret, koji ne donosi previše skraćenja, a znatno komplikuje promjenu već stečene tehničke obučenosti igrača. Oko skraćenja trajanja seta, naročito na turnirskim takmičenjima, ima smisla da se govori na način da se setovi igraju do 21. poena ili do 15, ali da se igra u 4 dobijena seta. Ostale najavljene promjene će samo iskomplikovati sadašnju atraktivnost odbojke.

Povezano sa time, i igrači i sama igra se menjaju, imate igrače kao što je Ervin N‘Gapet sa neverovatnim fizičkim predispozicijama, kakve do sada nisu viđene. Da li mislite da je to dobro za odbojku?
– Igrači kao što je N’Gapet svakako su nešto najbolje što može da se desi odbojci. On je na terenu kontraverzan kao i van terena. To je potrebno odbojci, igrači koji su zvijezde, igrači koji skreću pažnju medija svojim izgledom, ponašanjem, koje nekad i nije u skladu sa društvenim normama. Odbojka mora da ispliva iz svoje čaure neatraktivnih igrača koji su dobri, vaspitani i uredni. Odbojci nedostaju zvijezde, zato je sve manje sponzora u odbojci. Odbojka ima i snažnijih igraca od N’Gapeta, ali nisu atraktivni kao ovaj Francuz, koji na svakom koraku pokazuje zelju da odbojku učini atraktivnijom. Možda on to radi i zbog lične promocije, ali to nedostaje odbojci.

Osvojili ste ukupno sedam medalja sa reprezentacijom Srbije, koju ste vodili osam godina. Da li bi izdvojili neku od njih, ili su vam sve podjednako drage?
– Ispraviću vas, bilo je 8 medalja. Ne bih želio da se zaboravi da smo bili vicešampioni svijeta u Brazilu za igrače do 23 godine, kada nas je domaćin pobijedio 3-2 u finalu, a tada nismo imali pomoć nove tehnologije za provjeru sudijskih odluka. Drage su mi sve medalje, a na dvije sam jako ponosan. Naravno, na zlato iz Beča sa Evropskog prvenstva i na bronzu sa Evropskog 2013 u Kopenhagenu. U oba slučaja, po prognozama svih u odbojci prije šampionata, nismo bili ni blizu mogucnosti da osvojimo medalju.

Piotr Hawalej, Bongarts/Getty Images

Nikola Grbić sada radi sjajan posao sa „nekim novim klincima“. Šta misltie, da li mogu do medalje na predstojećem EP?
– Nikola je bio, po mom mišljenju, najbolji igrač svih vremena na našim prostorima. On je odbojkaška akademija, teško je opisati koliki je on značaj imao za srpsku odbojku još kao igrač. Siguran sam da je takav i trener. Vrlo brzo će se to pokazati. Što se tice „klinaca“ i medalje, moram da kažem da oni već imaju iskustvo osvajanja medalje, još kao debitanti na Evropskom prvenstvu 2013. u Kopenhagenu. Tu mislim na Atanasijevića, Lisinca, Jovovića, Ivovića… Sada su još zreliji, gotovo svi su najvžaniji igrači u svojim klubovima. Iza sebe imaju sjajne, trofejne sezone. Jači su i za Uroša Kovačevića, koji nije bio tu 2013. zbog povrede i siguran sam da imaju potencijal za medalju. Uostalom, to svi oni i hrabro najavljuju. Od srca im to želim i dobro znam koliko je to težak zalogaj. Nisu oni sami na prvenstvu. Puno ekipa želi medalju i biće velika borba za pobjedničko postolje.

I za kraj, šta bi Igor Kolaković poručio svim klincima koji tek počinju da se bave odbojkom ili bilo kojim drugim sportom?
– Želim im da daju šansu ovom divnom sportu da ga zavole, da uživaju u igri i nadmetanju i da probaju da zadrže tu dječačku strast za igrom i kada jednog dana budu ozbiljni igrači. To će im pomoći da budu uspješni ne samo u odbojci, već i u životu.