"Ruski eksperiment"

Getty iamges/Denis Doyle

Rodio se tako u Sibiru jedan medved. Rvački medved. Orgoman, ali dobroćudan, osim prema protivnicima. Ako ste mislili da je Ivan Drago strašan, onda definitivno niste gledali Aleksandra Kareljina.

Rođen je 1967. u Novosibirsku kao beba od 5.5 kilograma. Još kao mali, isticao se svojom korpulentnošću, ali i umećem u svim vrstama sporta. Najubedljiviji i najuporniji bio je rvački trener Viktor Kuznjecov, koji ga je privolio da se potpuno posveti njegovoj veštini. Polako, počeo je da prerasta grčko – rimsku konkurenciju u celoj Rusiji. Svima je bilo jasno da je došlo vreme da osvoji svet.

Povezano

 Sa 15 godina, na jednom od prvih većih takmičenja, doživeo je otvoreni prelom noge. Majka mu je spalila rvački triko i zabranila mu da se bavi ovim sportom. On joj je rekao: „Mama, kako možeš da mi zabraniš da se bavim sportom kojem sam dao nogu?“

Kareljin se tako vratio onome što najbolje zna – treningu. Trčao je jutrima kroz sibirsku stepu dok nije mu se prsti na nogama ne bi zaledili. Onda bi ručao, pa bi izašao na vodu i veslao dok mu dlanovi nisu bili krvavi.

Spreman, gladan i žedan, došao je na Olimpijske Igre u Seul 1988. U superteškoj kategoriji (preko 130 kg) poigravao se sa protivnicima i stigao do najsjajnijeg odličija. Isto to je uradio i četiri godine nakon toga u Barseloni. Američki novinari su mu tada dodelili nadimak „Ruski eksperiment“ aludirajući na to da verovatno koristi neka do tada neotkrivena nedozvoljena sredstva.

Getty Images / Stringer

„Oni ne razumeju, niko od njih nije trenirao kao što sam ja trenirao. Niko nije prošao ono što sam ja prošao. A što se tiče dopinga, prošao sam sve moguće kontrole. Čak i kada me nisu zvali, dobrovoljno sam se prijavljivao sam da dokažem da sam čist“, rekao je Kareljin.

U Atlanti 1996, priča je već postajala monotona. Bez izgubljenog poena, dokopao se trećeg olimpijskog zlata. U rasponu od 1987. do 2000. nije izgubio niti jedan jedini meč, zvanični ili nezvanični, mali, veliki, kako god hoćete. U jedom rasponu od šest godina, protivnicima nije dopustio nijedan poen! Koliko je to bilo surovo prema konkurentima, toliko je bilo neverovatno, jer takva serija nije bila zabeležena ne samo u rvanju, već u bilo kom drugom profesionalnom sportu.

„Trenirao sam kao lud, ali ozbiljno mislim lud. Drugi mogu samo da budu ljubomorni jer nisu trenirali kao ja“, ponavljao je sibirski medved.

„On jednostavno nije čovek. To što on radi drugim rvačima, ne može da radi obično ljudsko biće“, konstatovao je selektor američke reprezentacije Mič Hal.

Ta njegova serija je prekinuta u Sidneju 2000. Izgubio je finale od američkog takmičara Rulona Gardnera, koji je i sam priča za sebe. Preživeo je pad aviona, proboo je sam sebe strelom, a uspeo je i da se smrzne na Stenovitim planinama toliko da izgubi palac na desnoj nozi. Poraz je primio dostojanstveno i sa osmehom, kako je to oduvek priličilo i ruskom medvedu, koji, osim što ga je bacao kao plišanu lutku po strunjači, nikada nije ponižavao protivnika. I Gardnerove i Kareljinove, suze dva dobroćudna džina, ostaće slika za pamćenje sa Igara u Sidneju.

Oprobao se i u MMA. Pobedio je veoma lako japanskog borca Akiru Maedu, ali iz više razloga, nije nastavio sa tom karijerom. Ukupno, imao je 889 zvaničnih mečeva od kojih je dobio 887. Osim Rulona Gardnera, savladao ga je ruski rvač Igor Rostorotski na samom početku karijere 1987.

Reinhold Eckert/EB via Getty Images

Visok 191, borio se uglavnom sa težinom od minimalnih 130 kilograma za svoju kategoriju. Ali, tu nije bilo grama sala, to su bili čisti mišići. Iz šale je mogao da digne 200kg iz benča. Najveći protivnik mu je bio sovjetski frižider.

„Ne znam kako sam uspeo da ga odnesem do osmog sprata a nije bilo lifta. Sigurno je težak bar 150 kilograma, ali sam uspeo“.

Aleksandar Kareljin ima diplome iz fizičkog vaspitanja i prava. Voli da čita Solžinjicina i Bulgakova. Vladimir Putin lično ga je 1999. pozvao da se priključi politici. Nekoliko puta je izabran u rusku dumu i velika je pristalica politike sadašnjeg predsednika.

Getty images Europe

Iza sebe je ostavio pomenute medalje, a i takozvano „Kareljinovo bacanje“. Ako ste ikada gledali kečere i znate šta je „supleks“, to je to. Kareljinovo bacanje. Na parteru je bio veliki takmičar, ali i veliki čovek i sportista. Svideo se on Amerikancima ili ne, bio on „eksperiment“ ili ne, on je rvanje izveo na pravi put i proslavio ga u isto vreme.