La Bomba

Getty Image/ Al Bello

Alpsko skijanje je uvek imalo interesantne i harizmatične zvezde: Zgodni drvoseča Toni Zajler, kontroverzni zavodnik Žan Klod Kili, nadljudski snažni Herman Majer, otkačeni samotnjak Bode Miler...

Ali, jedan odskače od svih, samo jedan je bio bomba, samo jedan je mogao da svojeručno dovede skijanje do neslućene popularnosti. Pretpostavljate, reč je o neponovljivom Albertu Tombi, Italijanu koji je zadužio ovaj sport toliko, da će se verovatno uvek pojavljivati na prvim stranama svih smučarskih enciklopedija. Iako je učinio baš mnogo na strminama, sigurno je učinio duplo više van njih.

Povezano

Alberto Tomba je rođen blizu Bolonje 19. decembra 1966. i svakog jutra kada je ustajao, sa terase je mogao da vidi Alpe. Iako je san svakog momčića u Italiji da postane kao Paolo Rosi, Roberto Bađo, Toto Skilaći, Paolo Maldini ili Frančesko Toti, Alberto je sanjao o Alpima. Svi su se čudili upornosti da kada god ima snega, čak i peške ide u planine, penje se i spušta se, penje se i spušta se, penje se i spušta se…

Sa 19 godina, Tomba je debitovao u Svetskom kupu na takmičenju u Madoni Di Kampiljo. Prvi podijum je došao u Alta Badiji na početku sezone 1986/1987. da bi odmah u sledećoj trci u Sestrijereu zabeležio i prvu pobedu. Već posle prve pobede, nastao je jedan od njegovih najpoznatijih citata: “Sono una bestia!” (Ja sam čudovište!). Ubrzo posle toga proklamovao je samog sebe “Mesijom skijanja”.

Getty Images/Pascal Le Segretain

Pobedio je u devet takmičenja te sezone, osvojio kristalne globuse u slalomu i veleslalomu, ali mu je veliki kristalni globus izmakao – osvojio ga je Pirmin Curbrigen, legendarni Švajcarac. Osvojio je i bronzu na SP u Kran Montani u velesalomu. Ali, radio je, svesno ili nesvesno, na samoreklami, na imidžu harizmatičnog “lošeg dečka”. Polu neozbiljno, zvao je koleginice “u svoju sobu da im objasni neke stvari o životu”.

#related-news_0

 Ipak, pravi proboj među skijaške zvezde doživeo je u Kalgariju na Olimpijskim igrama 1988. kada je osvojio zlata i u slalomu i u veleslalomu, pobedivši, kakve li ironije, svog idola Ingemara Stenmarka, skijašku i ljudsku suprotnost sebi. Jedini neuspeh u Kanadi mu je bio što je prelepu nemačku klizačicu Katarinu Vit, u svom stilu, javno pozvao na večeru, ali je bio glatko odbijen.

Pobedama na stazi, nekontrolisanim ženskarenjem, čudnim i veoma hrabrim izjavama, koje su ga dosta toga koštale, Alberto Tomba je punio stupce svih vrsta novina. Samim tim, alpsko skijanje je vrtoglavo dobijalo na popularnosti i svako takmičenje gde bi se „La Bomba“ pojavio bilo je praćeno sa ogromnom pažnjom. Nije morao da pobedi, niti čak da učestvuje, samo je morao da bude tu. Novi kristalni globus u veleslalomu usledio je 1991. da bi 1992. odbranio tu titulu i pridodao slalomsku. Na OI u Albertvilu je uzeo zlato u veleslalomu i srebro u slalomu.

Getty images/Stanko Gruden/Agence Zoom

Postao je prvi čovek koji je odbranio olimpijsko zlato u alpskom skijanju, a u svetskom kupu je te sezone sa 15 pobeda i još devet pobedničkih postolja bio potpuno dominantan. Dve godine kasnije, u Lilehameru, usledilo je još jedno srebro u slalomu, ali i to je bilo neverovatno dostignuće, uzevši u obzir da je bio 1.81. sekundu iza vodećeg posle prve vožnje. Sada mu je samo nedostajalo zlato na Svetskim prvenstvima, a u tome je uspeo 1996. u Sijera Nevadi, i to je osvojio dva: U slalomu i veleslalomu. Pre toga, mešavina malera i početničkih grešaka sprečavali su ga u nameri da postane svetski šampion.

#related-news_0

 I baš te početničke greške, te pomalo neotesane izjave činile su ga tako humanim, tako lako je svako od nas mogao da se poveže sa njim. Nakon toga se dugo razmišljao da li da ostane ili ne i odlučio je da se ipak oproba još jednom, u Naganu 1998. Nije osvojio medalju, ali je karijeru ipak završio na sebi svojstven, spektakularan način, majstorskom pobedom u poslednjoj trci u Kran Montani.

Otišao je u legendu sa tri olimpijska, dva svetska zlata, jednim velikim (1995) i devet malih kristalnih globusa. Pokušavao je nekoliko puta u super điju, ali, jednostavno, to nije bilo za njega. Njegovi eksplozivni pokreti iz slaloma nisu mogli da se prenesu na „brze“ discipline.

Ne volim previše da pišem u prvom licu, moja karijera je počela u “staroj školi” novinarstva kada su nas učili da to izbegavamo po svaku cenu, zato što ja nisam tu da prenesem svoj utisak, već tačnu informaciju, ali u slučaju Tombe, moraću da prekršim norme.

Jedan nepoznati, ali posve genijalni filozof rekao je da ljudi “umiru tri puta”, prvi put kada izgube naivnost, drugi put kada izgube nevinost i treći put kada izgube fizički oblik postojanja. Uz Alberta Tombu, meni se desilo najmanje jedno od ta tri. Kada sam shvatio da ne može doveka da pobeđuje, da sve to mora da se završi i kada su onog užasnog prvog maja iz Imole javili da je Ajrton Sena napustio zgradu, to je bilo to. Izgubio sam najmanje jedno od ta tri.

Sa Tombom sam doživeo i jedan od najlepših trenutaka u novinarskoj karijeri. Na jednom od prvih odlazaka “na teren”, poslali su me na konferenciju. Veliki “La Bomba” je gostovao u Beogradu kao ambasador “Fila” opreme. Kada sam uzeo mikrofon i, uplašen i napet, nisam ni počeo sa pitanjem, pogledao me je, nasmejao se i rekao: “Mali, ne brini, ne postoje glupa pitanja”. Cela prostorija je odisala harizmom i pozitivnom energijom dok je bio tu.

Zajedno sa Ingemarom Stenmarkom, Alberto Tomba je jedini koji je uspeo da zabeleži bar jednu pobedu u 10 uzastopnih sezona. Bio je jedan od glavnih u promociji Igara u Torinu 2006. Sada radi za MOK i za sportsku marku Fila. A skijanje, skijanje neće nikada moći da se oduži velikom šoumenu i plejboju „La Bombi“…