Majstori, na teren!

Skener 27. avg 202015:35 > 15:37
Getty images/Harry How

Valjda ništa čoveka ne može da natera da pomisli da je pametniji nego što jeste od neopravdane moći. Stečene u jednom životu, a podrazumevane u drugom. Potpuna besmislica.

Nekada su sportisti bili elita bez moći. Uveseljavali su narod, bili slavni, nisu morali da plaćaju piće u kafani, eventualno dobijali nešto novca ili stan ako su baš mnogo dobri. A onda je sport postao mnogo popularan, počeo je da se prenosi na televiziji, lokalne zvezde su postajale globalne, a kad ceo svet zna za tebe onda postaneš bogat. Današnje društvo je takvo da kad postaneš bogat, automatski si i moćan. Takođe, svet trenutno uglavnom funkcioniše po principima kapitalizma, što znači da svakog dana moraš da radiš svoj posao da bi bio plaćen za njega i da bi živeo. Ako si uspešan sportista, onda to podrazumeva i veliku platu i lagodan život. Ipak, uprkos tim blagodetima, ti ne želiš da radiš svoj posao. Tu dolazimo do sukoba dva života, onoga u kom si stekao moć i onog drugog u kome želiš da je trošiš.

Prosečan stanovnik bivše Jugoslavije realno ne zna tačno kakav je problem rasizam, jer nije imao priliku da se svakodnevno suočava sa njim. I on će verovatno reći da nije rasista, mada recimo, mogao bi da se zapita koliko Roma ima za svoje bliske prijatelje. I tom običnom stanovniku Balkana ranije nije bilo lako objasniti šta se dešava u Americi, ali sada je lakše, postoje video snimci. Policija u SAD je nemilosrdna, nije to ništa novo. Možda posebno prema tamnoputim ljudima. U obračunu bandi pogine 10-godišnjak usled zalutalog metka, zalutali geler ubije dvogodišnje dete na noši. U Africi deca umiru od gladi, odrasli od malarije ili ebole, širom sveta se umire od novog virusa. Na zna se koja je stvar užasnija. I obavezno treba uraditi sve što je moguće da se takve stvari više ne dešavaju. Dakle, nepravda je na sve strane. Takav je svet u kome živimo. Ali živimo. Idemo na posao ili radimo od kuće da bismo opstali. A onda se pojave NBA košarkaši koji ne žele da rade svoj posao.

Povezano

Na stranu to što je NBA ubedljivo najkvalitetnija košarka na svetu, trenutno je i jedina. Ceo svet voli da se divi Lebronu i ostalima. Ipak, oni su prešli na teren aktivizma, a možda čak i politike. Povlačenje košarkaša sa terena i kasnije odbijanje da igraju je istorijski događaj. Možda će predstavljati i revoluciju. Jer se sportisti i organizacije širom sveta ugledaju na NBA. I sportska takmičenja širom sveta su počela masovno da se otkazuju usled pandemije tek kad je obustavljena igra širom parketa u Americi. I zbog toga je ovaj potez igrača opasan, mogu i ostali sportisti širom sveta da pomisle da tako treba.

NBA plejof utakmice su pomerene 1992. godine zbog nereda u Los Anđelesu, dok su Boston Seltiksi odbili da igraju egzibicionu utakmicu 1961. godine pošto tamnoputi igrači nisu usluženi u restoranu. Takođe, 2014. igrači su pretili bojkotom plejofa zbog rasističkim komentara i poteza vlasnika LA Klipersa Donalda Sterlinga. Jedan od prvih zadataka novog komesara Adama Silvera bio je da reši tu situaciju. Uspeo je u tome jer je Donald Sterling zauvek sklonjen iz lige, a Klipersi sada imaju prilično omiljenog vlasnika Stiva Balmera. Međutim, ovakva situacija se nikada nije dogodila.
Da se zakazane utakmice broj pet plejofa ne odigraju jer se igrači nisu pojavili na terenu. I zanimljivo je da se sve odvijalo tačno četiri godine otkako je kvoterbek San Francisko 49ersa Kolin Kapernik prvi put seo tokom intoniranja himne SAD zbog rasne neravnopravnosti. To je bilo nekoliko meseci pre nego što će Donald Tramp postati predsednik Amerike. On tada nije dobio preveliku podršku, čak ni slavnih tamnoputih Amerikanaca. Kasnije više nije imao angažman, pozanavaoci NFL-a bi rekli zbog slabog kvaliteta igara, a neko drugi zbog aktivizma.

Veliki broj NBA igrača odrastao je u getu. Ima mnogo primera koji da nisu bili NBA profesionalci, završili bi kao kriminalci ili odavno ne bi bili među živima. Košarka je bila njihov spas. I treneri koji bi se zauzeli za njih i tretirali ih kao sinove. I naravno, njihovi talenat i želja da uspeju. Mnogo je i onih koji su uprkos užasnim ocenama ipak završili školovanje jer su imali prosek od 30 poena u srednjoj školi ili na koledžu. Sada su odbili da igraju košarku. Prvobitno nisu hteli zbog virusa, pa su im omogućeni savršeni uslovi za takmičenje. Sada neće zbog borbe protiv rasizma. Problem rasizma u SAD postoji otkad i sama zemlja i neće se rešiti na ovaj način. Ovo je samo pokazatelj koliko su sportisti postali moćni. U prošlosti to nisu mogli, a sada se jednostavno nisu pojavili na svom radnom mestu. Naravno da imaju pravo na svoje mišljenje i da šalju poruke, ali sve dokle igraju košarku. Odatle polazi sva njihova moć. Naravno da ima i košarkaša koji ne dele mišljenje najglasnijih i koji bi samo da ubacuju loptu u koš, ali ko sme sada da digne glas. Ćutiš i priklanjaš se većini. Slučaj Dončić-Herel je u suštini glupost, stvar koja se dešava i kad igrate basket sa drugarima, kažeš nešto u žaru borbe što nije trebalo. Ali o tome se pričalo koliko i o Lukinoj magičnoj igri. Lično bih pričao i o odvratnom potezu Markusa Morisa koji je Slovenca namerno nagazio na povređeni zglob. To je za tri utakmice suspenzije.

Svet je trenutno u vanrednom stanju i sport bi trebalo da bude dobar put za povratak u normalu. Fudbaleri širom Evrope su to pokazali, uskoro bi trebalo da se u većem broju uključe i navijači. Ali činjenica da NBA igrači ne žele da budu na parketu u ovim okolnostima je vrlo problematična. Ako tome dodamo i činjenicu da će uskoro izbori u SAD, onda cela priča dobija novi kontekst. Sistem u kome svet funkcioniše učinio ih je veoma bogatim. Oni su sada tome okrenuli leđa. Da li su politički manipulisani ili se jednostavno bore za svoje stavove, nedopustivo je da ne budu na parketu jer su okrenuli leđa i igri. Moguće je i da neko zloupotrebljava njihov uticaj na svet, što je onda još dublji problem. Sećamo se tvitova Lebrona Džejmsa u kojima otvoreno napada predsednika Trampa, a nije on jedini. Za nas na ovim prostorima jeste apstraktan takav vid slobode, a posebno jednog od najboljih sportista na svetu.

U Americi jeste sve šou i predstava, ali neke stvari treba definisati. Ako se divimo umetnosti igranja košarke NBA zvezda, ne moramo deliti i njihove stavove, jer bismo lako mogli da pomislimo da je zemlja ravna ploča. Niko ne voli nepravdu na ovom svetu, a ko je glasan on će se i čuti. Ali poruka na dresu NBA igrača mnogo se bolje vidi dok je on u letu ka košu. Zato majstori, mesto vam je na terenu. Košarkaškom.