Genijalnost i obmana

Skener 26. nov 202013:17 > 13:35
Marcos Brindicci / Stringer

Možda najbolji, a sigurno najveći svih vremena. Mesi i Ronaldo traju bar duplo duže, Pele je dao više golova, ali Dijego Maradona je bio iznad svega toga.

On je bio pokret, način života i na kraju božanstvo. Počeo je da igra fudbal da bi roditeljima kupio kuću, a pokorio je ceo svet, kad je došao u Napulj dočekalo ga je 85.000 ljudi a kad je odlazio bio je sam. U mladosti je bio najpoželjniji muškarac u Italiji, punih usana, bakljama u očnim dupljama i lavovskom grivom na glavi, u starosti debeo do neprepoznatljivosti, često sa suzama u očima, sve više od tuge sve manje od sreće.

Ali to je sve bio i Dijego i Maradona. Njegovi najbliži su govorili da je Dijego bio iskreni dečak, a Maradona poročna javna ličnost.

Dijego je u stan koji je dobio od Argentinos Juniorsa kao tinejdžer uselio osam članova svoje porodice. Odrastao je u Floriti, predgrađu Buenos Airesa, gde nije bilo osnovnih uslova za život. Kao jedno od osmoro dece bio je željan svega i tokom života je to sve vreme nadoknađivao. Bio je glavni i na terenu i na podijumu za ples. Kao izrazito emotivna osoba i ispravne i pogrešne stvari u životu radio je celim svojim bićem.

Alex Livesey / Stringer

On je uvek tražio samo jedno, da ga vole. U Barseloni to nije bio slučaj i zato od njega nisu dobili skoro ništa. Beograd je dotakao svojom magijom i Beograd mu je odmah vratio. Ali, zato u Napulju… Ne bi Dijego bio toliko veliki bez Napulja. Tu je sve bila emocija. Najpre euforija, pa ljubav, pa je sve otišlo u sfere patologije i završilo se bolnom izdajom.

Maradona je siromašnom jugu doneo dve titule u Italiji i Kup UEFA. Navijači Napolija su prozivani od ostatka Italije da su prljavi, a oni su se na kraju kupali u šampanjcu i znoju usled dvomesečne pobedničke euforije. Maradona je bio najskuplji igrač na svetu u najsiromašnijem gradu Evrope. Ali je zauvek obogatio njihove živote. U međuvremenu je slava postala teška, a on bi odlazio do toaleta, ali ne da se olakša. Srazmerno fudbalskim uspesima, kao čovek je počeo da tone. Kroz svoj fudbalski talenat siromašne je činio bogatima, sve što bi dotakao (i to ne samo nogom) pretvarao bi u zlato.

Ipak, psiha dečaka željnog svega to nije mogla da izdrži. Nije mogao najbolje da proceni ni ko su pravi prijatelji u tim hiljadama kojima je odjednom postao okružen. U takvim uslovima nametnuli su se najagresivniji. Oni kojih su se u Napulju svi plašili. Koristili su ga za svoju ličnu promociju i bogaćenje. Imali su i njegovu slabu tačku, prodavali su je kao nikada pre. Cela Italija se okrenula protiv Maradone posle pobede Argentine u polufinalu Svetskog prvenstva protiv domaćina u Napulju. Dijego je dao i jedan od golova iz penala i znao to da proslavi. Na severu Italije odavno je bio neomiljen jer je poremetio poredak na tabeli, ali je posle Mundijala postao državni neprijatelj broj jedan. Lako je bilo skloniti Maradonu.

Marcelo Endelli / Stringer

On je bio javno dobro. Na njegovom licu se uvek moglo videti da li je tužan ili srećan, motivisan za pobedu ili pijan ili drogiran. Niko u Italiji nije više želeo da žmuri na lažne doping testove i Dijegu su oduzeli ono što je najviše voleo, da se igra fudbala. Uskratili su mu ono gde je bio najproduktivniji i poslali ga na teren samouništenja, gde se već uveliko bio nametnuo. Novokomponovanih prijatelja nije bilo nigde.

Napulj je napustio na mala vrata, samo je želeo da se skloni. Svi veliki golovi, sve žurke i vatrometi, okupacija njegove kuće, vanbračno dete, sve je to stvorilo napuljsku legendu. Ali je i od iskrenog dečaka stvorilo i iskvarenog čoveka. Onoga koji je svoje dete priznao tek 2016. godine. Tad je zagrlio Dijega Armanda juniora koji se kiselo osmehivao u kameru.

Fudbal je igra obmane. Treba da nateram protivnika da pomisli da ću da idem ulevo a ja odem udesno”, pričao je Dijego. I cela njegova karijera pa i život mogu da stanu u utakmicu sa Engleskom u četvrtfinalu Svetskog prvenstva 1986. Obmana pa genijalnost. Nije uvek sve išlo tim redom, ali se smenjivalo. Tada je bio heroj nacije, posebno zbog rata Engleske i Argentine oko Foklandskih ostrva. Iako je kokain već uveliko bio u njegovom životu, iako se čekalo rođenje vanbračnog deteta, Dijego je bio svestan važnosti misije i fizički je bio najspremniji u životu za taj Meksiko. Ljubav prema zemlji i fudbalu je i dalje bila prioritet. I uspeo je.

Prva fudbalska utakmica koju pamtim u svom životu bila je poraz od Maradone u četvrtfinalu Svetskog prvenstva 1990. godine. Najveći južnoamerički i najveći balkanski majstor promašili su penal. Mama je radila nešto u kuhinji, a ja sam radio svoj prvi prenos u životu. Komentarisao sam joj seriju penala.

Pozni deo njegove karijere staje u pogled u kameru posle gola na Mundijalu u SAD 1994. protiv Grčke. Pogled prepun besa, ali i rika ranjenog lava. Griva više nije bila onako raskošna kao kad je svojevremeno stigao u Napulj da uveseljava narod. Uveliko je imao višak kilograma, iako je bio na posebnim dijetama kako bi se doveo u red za taj Mundijal. Nekoliko dana kasnije bio je pozitivan na efedrin. Bio je to poslednji glas kralja fudbala. Čuo se širom sveta, a onda je usledila tišina.

Pred kraj svog boravka u Napulju, Dijego je počeo da luta. I to je trajalo sve do juče. Nekad je tražio zabavu, nekad utočište. Ljudi su se podjednako hranili i njegovom slavom i njegovim potonućem. Ali, takvi su ljudi.

Zašto je Dijego Maradona najveći?

Zato što se oduvek predstavljao 100 odsto, sa svim vrlinama i manama. Običan čovek. Kao što pesma kaže: “ Kad bih bio Maradona, živeo bih kao on”.

Fudbal je bio najuzbudljiviji dok je bio igra sirotinje, dok nije bio posao. Maradona je jedan od prvih koji su profitirali od sudara modernih medija i fudbala, ali i sigurno najveća žrtva te revolucije. On je bio i najatraktivniji i najlepši i najintrinantniji, ali i najiskreniji. Svaki dan njegovog života bio je kao film. Ipak, posle snimanja bi svi otišli svojim kućama, a on bi i dalje bio Maradona. I to nije mogao da izdrži. Nejaki dečak koji je celog života učio na svojim greškama.

Maradona je svuda. Kad izađete na termin pa prvo što uradite šutnete loptu iz sve snage u prazan gol bez zagrevanja, pa vas zateže butina prvih pola sata. Kad treba da radite nešto veoma važno ujutro, ali se ipak napijete sa prijateljima uveče. Kad dođete nespremni na kontrolni a ipak izvučete dvojku. Kad idete kroz život spontano i živite za momente kad ćete zablistati.

Maradona je kao tinejdžer postao fudbalska zvezda, ali je zauvek ostao čovek iz naroda. A ljudi iz naroda i dalje najviše i najiskrenije vole fudbal, bez obzira na to u šta se pretvorio. Za njih će Dijego ostati simobol možda najslavnijeg fudbalskog doba. Kad je veština i dalje bila pre taktike. Znate ono kad se na kraju filma rašire čeljusti lava. E, pa to je bilo ono protiv Grčke. Kraj najbolje fudbalske priče ikada. Za ljude koji su imali priliku da je bar malo dožive, Dijego Maradona će zauvek biti živ.