Od večitih četvrtfinalista do krova Evrope

Laurence Griffiths/Getty Images

Ivo Andrić u putopisu “Portugal, zelena zemlja“ između ostalog kaže: Turci su govorili za najljepšu pokrajinu svoga velikog carstva: “Savršena zemlja. Gdje zakopaš, poteče pitka voda, a gdje padne sjeme, tu nikne drvo”. Ovo je takva zemlja.

Za fudbalsku reprezentaciju Portugala niko nikada nije rekao da je savršena, a bila je nadomak svetskog trona sredinom šesdesetih, predvođena Euzebijom, pa čak ni dok su dres Selesaa nosili igrači iz zlatne generacije, poput Ruija Košte, Luiša Figa, Nuna Gomeša. Niko ni danas neće reći da Portugalski nacionalni tim igra savršen fudbal, iako je ova selekcija aktuelni Evropski prvak.

Pitanje je da li bi se Portugalci popeli na krov Evrope da se nije dogodio poraz od Albanije, na početku kvalifikacionog ciklusa za šampionat u Francuskoj. Nakon te utakmice neubedljivog Paola Benta na funkciji selektora nasledio je Fernando Santoš, i tada kreće uspon ove ekipe. Od neobuzdanog i bezidejnog, stvorio je kompaktan, disciplinovan I napadacki organizovan tim. Sposoban da uoči slabosti svog tima I maksimalno podredi taktiku protivniku, svoju ideju zasniva pre svega na čvrstoj odbrani.  

Portugal ne igra atraktivno, njihove utakmice nisu spektakularne, i koliko god je na samom turniru u nekim trenucima sve to delovalo besmisleno,  vizija Fernanda Santoša dala je rezultat. Vrlo odmeren, ali uvek sa pravim rečima, uspeo je kod igrača da stvori jedan novi mentalitet, a to se najbolje videlo u duelu sa Hrvatskom. Od sedam odigranih utakmica na prventsvu, Portugal je samo jednu dobio u predviđenih devedeset minuta, ali isto tako, u drugoj fazi takmičenja Portugal je primio samo jedan gol i tu se vraćamo na suštinu razmišljanja Fernanda Santoša da titule osvaja odbrana.

Dan Mullan/Getty Images

Selekcija Portugala skup je proverenih igrača, od Pepea, Bruna Alveša, Žoaa Mutinja, Nanija, preko nešto mlađih, ali takođe dokazanih Rafaela Gerera, Žoaa Kansela, Vilijama Karvalja, Žoaa Marija, Adriena Silve, do velikih talenata poput Renata Sančesa. Jedno ime namerno je izostavljeno. Svaki od dvadeset trojice fudbalera, koji su bili deo Portugalskog tima ima deo zasluga za najveći uspeh reprezentacije. Pozicija na kojoj Portugalci već godinama nemaju igrača svetske klase je pozicija špica i kakve li ironije, najvažniji gol u istoriji zemlje postigao je Eder, jedini klasični centarfor kojeg je Santoš imao u ekipi I koji je tokom čitavog šampionata imao epizodnu ulogu. 

Kada se uzme u obzir i da je Portugal prvi put u istoriji pobedio Francusku na nekom velikom takmičenju, onda je jasno da je ovoga puta sve bilo na strani ekipe koju na terenu predvodi Kristijano Ronaldo. Zvanično najbolji svetski igrač u 2016 godini napustio je zbog povrede finalni meč u ranoj fazi, ali za konačan uspeh I njegov doprinos je veliki, ne samo zbog golova u ranijem delu takmičenja, već zbog autoriteta I pojave na terenu. Ronalda najbolje opisuju reči Ser Aleksa Fergusona:  „U fudbalu postoji neka vrsta panteona, a Ronaldo je na samom vrhu”.

Više na vrhu nije samo Ronaldo, već i reprezentacija Portugala.