Uloga kondicionog trenera u fudbalu

Skener 23. apr 20180:15 > 1:03
Privatna arhiva

Optimalna fizička spremnost je osnovni preduslov da bi se u bilo kom sportu ostvario uspeh. Razvoj fudbala u taktičkom smislu je doveo do toga i da kondiciona priprema bude važan faktor svakog treninga.

O značaju kondicionog trenera u vrhunskom fudbalu za Sport Klub govorio je Marko Prentović, kondicioni trener u kineskom Henanu.

U ovom razgovoru saznaćete i kako je teška povreda uticala da se Prentović odluči za posao kondicionog trenera, koji klub je prvi u Srbiji započeo sistematski rad na fizičkoj pripremljenosti i razvoju mlađih kategorija, i kako igrači reaguju na najteži vid priprema, a razgovarali smo i o kvalitetu kineske lige i životu u toj dalekoj zemlji.

“Uloga kondicionog trenera u današnjem fudbalu je veoma važna, jer kada pogledamo, vidimo da svaki ozbiljan evropski i svetski klub ima pri prvom timu minimum dva kondiciona trenera, plus u mlađim kategorijama još nekoliko njih”, kazao je na početku razgovora za Sport Klub Prentović i odmah objasnio konkretan posao kondicionog trenera:

“Fudbal je izuzetno napredovao u svakom smislu, a posebno u fizičkom, gde su zahtevi same igre sve veći i automatski se javlja potreba za sistematskom organizacijom trenažnog procesa, tj. intenziteta treninga i energetske potrošnje igrača. Sve nabrojano bi trebalo da organizuje kondicioni trener, naravno, u saradnji sa glavnim trenerom”.

Prentović je pojasnio i šta se podrazumeva pod kondicionim treningom.

“U kondicioni deo treninga spada celokupni trening, ne samo jedan njegov deo. Jer ako pogledamo sa fiziološkog aspekta, svaka vežba, sa loptom ili bez nje, iziskuje određeno kretanje tela, trčanje, skokovi, udarci lopte, klizeći start… Zato je veoma važno da glavni trener u saradnji sa kondicionim, pravi plan za ceo jedan trening, pa mikro-ciklus od tri dana, i zatim nedeljni ciklus rada, ako želi fiziološki tačnu periodizaciju treninga u jednoj nedelji i mesecu. Na osnovu prethodno rečenog, proizilazi to, da svaki deo fizičke pripreme možemo izvesti sa loptom, ali i bez nje, samo je pitanje dogovora glavnog i kondicionog trenera, odnosno njihovog zajedničkog stila rada”.

Različitost takmičarskih i trenažnih zadataka zahteva u stručnom štabu stručnjake različitih profila, a samo njihova uspešna međusobna saradnja garancija je za dobar rezultat.

“Saradnja glavnog i kondicionog trenera je od krucijalnog značaja za jedan trenažni proces, jer je veoma bitno da se usaglase tehničko-taktički elementi treninga sa fiziološkim, jer jedino tako možemo postići ono što želimo da dobijemo u jednoj nedelji, mesecu. Veoma je dobro da glavni trener ima uticaj na rad kondicionog ali i obrnuto, naravno, ako imaju slična razmišljanja u vezi sa samom igrom i radom na treningu, tj. poželjno je da dopunjuju i savetuju jedan drugoga, svako u svom delu rada”.

Nije teško zaključiti da igračima kondicioni treninzi nisu omiljeni, ali Prentović ističe da sve više shvataju značaj i ovog dela treninga.

“Igrači, naravno, nisu potpuno oduševljeni, kada na red dođu rad u teretani ili neki manje interesantni delovi treninga, koji su nam neophodni u trenažnom procesu, ali igrači na ovako profesionalnom nivou su svesni da sve te stvari su im jako bitne i važne, tako da ih bez problema izvršavaju, i čak posle izvesnog vremena počinju da traže što više tih stvari, jer uočavaju da im puno pomažu u karijeri”.

Prentovićeva karijera kondicionog trenera je započeta još u vreme dok je aktivno igrao fudbal u Novom Sadu, gde je nažalost u dva navrata povredio ligamente kolena pa je u sklopu oporavka počeo intenzivno da se bavi i istražuje uzroke i posledice svojih povreda.

“Mogu da kažem da sam iz svog ličnog iskustva i povreda izvukao najbolje i posvetio se ovom poslu. Na početku sam, uz upisan Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja u Novom Sadu, pola godine proveo uz Aleksandra Jankovića, jednog od najboljih kondicionih trenera u Srbiji, sa kojim sam stekao neprocenjivo iskustvo kako u praksi, na individualnim treninzima sa fudbalerima, teniserima, košarkašima svih uzrasta, tako i u teoriji, koja je neophodna u ovom našem svetu, a pogotovo u trenažnom procesu. Nakon toga sam počeo polako sa svojim treninzima, individualnog tipa sa fudbalerima, jer sam smatrao da je svakom kondicionom treneru, iz bilo kog sporta, lakše da radi i funkcioniše sa glavnim trenerom ako je i sam trenirao taj sport. Posle tri godine rada sa fudbalerima svih uzrasta, dobio sam poziv od Zorana Jankovića, bivšeg igrača Vojvodine i bugarske reprezentacije, da mu se pridružim u stručnom štabu juniora FK Vojvodina, koji sam sa oduševljenjem prihvatio. Vojvodina, mogu slobodno da kažem i tvrdim, je prvi klub u Srbiji koji je započeo sistematski rad na fizičkoj pripremljenosti i razvoju mlađih kategorija. Uz profesora Marka Stojanovića i Aleksandra Jankovića, a na inicijativu direktora omladinske škole Branislava Novakovića i Duška Grujića, smo pravili programe za razvoj mladih igrača, gde sam ja kao kondicioni trener stekao neprocenjivo iskustvo u saradnji sa mnogim fudbalskim trenerima, a najviše sa Dušanom Bajićem, veoma perspektivnim mladim trenerom u Srbiji. Ovaj period od tri godine u Vojvodini bih izdvojio kao najvažniji u svojoj karijeri kondicionog trenera, jer sam tu stekao najvažnija saznanja o fizičkoj pripremljenosti fudbalera, i formirao sebe i svoj stil rada, koji i danas sledim. Nakon te tri godine provedene u Vojvodini sam dobio poziv Nebojše Jovovića da mu se pridružim u prvaku Jordana Al Faisaliju, gde sam proveo skoro godinu dana i nakon toga, u decembru 2017. došao sam ovde u Henan”.

Privatna arhiva

Kao u svakom poslu, tako i među kondicionim trenerima postoji elita. Kada je Srbija u pitanj Marko je već apostrofirao profesora Marka Stojanovića i Aleksandra Jankovića, u fudbalu, iako smatra da ima još dosta dobrih i pravih kondicionih trenera. Za Jensa Bangsboa naš sagovornik smatra da je sigurno jedan od najvećih kondicionih trenera na svetu. Posmatrajući aktuelnu sezonu u evropskom fudbalu Prentović uočava dva dominantna kluba kada je u pitanju fizička pripremljenost. To su Mančester Siti i Bajern.

Posao kondicionog trenera podrazumeva konstantno usavršavanje. Prentović ima jasnu ambiciju.

“Želeo bih da prisustvujem načinu i organizaciji trenažnog procesa mnogih klubova koji imaju vrhunske rezultate sa mlađim kategorijama i razvoju mladih igrača do vrhunskog nivoa, kao na primer Ajaks, Porto, Barselona… Na planu ličnih ambicija, u sadašnjosti bih voleo da ovde u Kini ostvarimo kao tim dobre rezultate, što bi automatski bio i moj lični uspeh, a kada pričamo o budućnosti, želeo bih da radim u najvećim evropskim ligama, kao što su Španija, Italija, Engleska, što je verovatno cilj većine trenera”.

Gledaoci Sport Kluba i ove sezone imaju mogućnost da prate utakmice kineskog fudbalskog šampionata i da se uvere u rapidno napredovanje kvaliteta. Prentović je istakao da mu je veliko zadovoljstvo da radi u kineskom fudbalu.

“Kvalitet lige je na visokom nivou, posebno se povećao u poslednje 3-4 godine, od trenutka kada se desio priliv vrhunskih igrača i trenera iz evropskih liga. Kada bi poredili sa Evropom, kineska liga je, recimo, na jakom srednjem nivou, kao belgijska, švajcarska ili holandska. Najveća prednost kineske lige je svakako što su u njoj igrači i treneri koji su aktuelne svetske zvezde u punoj snazi i formi, tako da liga stvarno ima kredibilitet u svetu, za razliku od ostalih azijskih liga, gde uglavnom dolaze igrači na zalasku karijere”, zaključio je Prentović i dodao da su Kinezi kao fudbaleri veoma profesionalni i posvećeni fudbalu.

Ambicije Prentovićevog kluba ove godine su da se što pre obezbedi opstanak i da se ekipa uključi u borbu za što bolji plasman u sredini tabele, što je zadatak za prvu godinu u petogodišnjem planu.

“Kvalitet ekipe je stvarno na dobrom nivou, ali u kineskom fudbalu nema velike razlike u domaćim igračima kod ekipa iz srednjeg i donjeg dela tabele, prevagu uglavnom donose stranci. U Henanu su ove godine strani igrači na veoma visokom nivou, sa velikim iskustvom igranja u Evropi, na vrhunski profesionalnom nivou i kvalitetu. Od februara su nam se pridružili Huan Kala, Španac, nekadašnji igrač Sevilje, zatim napadač sa portugalskim pasošem Orlando Sa, prošle godine prvi strelac belgijskog prvenstva u dresu Standarda iz Liježa. Već godinu dana je tu kamerunski napadač Kristijan Basagog, koji je proglašen za najboljeg igrača prethodnog Kupa afričkih nacija i Rikardo Vaz Te, Portugalac takođe, sa velikim iskustvom igranja u engleskoj Premijer ligi za Bolton i Vest Hem. Ceo klub je veoma zadovoljan odrađenim poslom u pripremnom periodu što se tiče dovođenja igrača. Šef stručnog štaba je hrvatski trener Dragan Talajić, sa impresivnim i dugogodišnjim iskustvom u azijskom fudbalu, vodio je mnogo velikih timova u Saudijskoj Arabiji gde je osvojio Azijsku ligu šampiona, zatim u Emiratima, Omanu, Kuvajtu, Tajlandu, a sa kojim sarađujem od Jordana i njihovog prošlogodišnjeg šampiona i najtrofejnijeg tamošnjeg kluba Al Faisalija gde smo i započeli saradnju. Sa nama su tu jos pomoćni trener Elvis Skorija i trener golmana Tihomir Perekovć. Sva četvorica sjajno sarađujemo i mislim da su svi u klubu potpuno zadovoljni našim dosadašnjim radom”.

I za kraj nekoliko rečenica o životu u Kini.

“Bilo je potrebno malo vremena da se naviknem na neke navike života ovde, ali svakako je fudbalski deo u svakoj zemlji sličan. Džangdžou je grad od oko deset miliona stanovnika, tako da ima sve što svaki ogroman grad na svetu ima. Nalazi se u centralnom delu Kine, a oblast Henan je jedna od najstarijih delova kineske civilizacije. Nažalost nemam mnogo slobodnog vremena da obiđem neke istorijske znamenitosti za sada, jer su obaveze u trening kampu svakodnevne i obimne, ali biće u budućnosti prilike da se vidi sve što je interesantno”.

Možda nisu atraktivni poput glavnih trenera, verovatno nikada neće imati ni takvu popularnost, ali među fudbalskim radnicima i poznavaocima fudbala imaju veliko poštovanje – kondicioni treneri su danas neizostavni deo stručnog štaba svake ozbiljne ekipe. Marko Prentović je, može se reći, na početku karijere. Kroz ovaj intervju smo mogli da se uverimo da mu znanje i ambicija ne nedostaju. Uz konstantno usavršavanje, sticanje iskustva i naporad rad, nema sumnje da bi u ovoj oblasti mogao da dostigne sam vrh.